Bilo koji čin u kojem je bilo koji element neljubavi, mijenjaju se ljudske sudbine i pokreće se val karme, razno-raznih lekcija i iskustava. Obavezan suputnik je bol. Posljedica su sjene na duši, koje je teško rasvijetliti. Prljavštine koje je teško oprati…

Osjetili bol ili ne, u duši se događa isti proces. I dobro je kad se pojavi bol, znaš da si stvarno živ i da možeš biti još življi. Kad boli nema, onda si u mnogim svojim dijelovima mrtav…

U životu sam osjetila i ljubav i neljubav. Hladnoću i toplinu. Iskrenost i lažljivost. Bila sam u usamljenosti, a oko mene sto ljudi. Bila sam u samoći, a u meni ispunjenost. Izgubila sam ljude koji su bili dio moje duše. I ja njihove. Izgubila sam i ljude koji me nisu voljeli.

Otišli su i ljudi koji su nevjerojatno blago za ovaj svijet. Otišli su i oni koji tu nikada nisu ni bili. U moj život su ušli i ljudi koji stavljaju melem na moje srce. I neki koji su otkinuli komadiće mog srca… Ušli su u moj život oni koji su me oživjeli i oni koji su me ubijali. Oni koji su me vidjeli i oni za koje sam bila zamagljena crno-bijela mrlja na staroj fotografiji.

Došli su i neki koji su mi pokazali stvari iz druge perspektive. Neki svojom težinom, a neki sa svojom lakoćom. Duša je porozna stvar… Sve može u nju ući, sve može iz nje izaći. Upravo taj dio je naš izbor… Ostvarujemo ga oprostom sebi i drugima. I mi i “oni drugi” smo samo jedno ogromno, veličanstveno biće…

“I kako bih mogao povrijediti tebe, kad tako povrjeđujem i sebe…” Neki nikada ne praštaju.

A ipak jedino rješenje svega jest oprost. Oprostiti. Oprostiti. Oprostiti sebi i oprostiti drugima.

Oprostiti sebi. A onda tek možeš oprostiti i drugima… Prvi korak je odlučiti oprostiti…

U tom se trenutku sve sile i cijela Nebesa pokrenu i pošalju ti načine i razrješenja. U obliku situacija i ljudi… Nakon nekog vremena vidiš kako je sve dvosmjerna cesta… A mi… Mi smo samo djeca. Jedino tako, svaki naš čin može biti iz Ljubavi. Svaka naša riječ i svaka naša misao…

Pa odlučiš da Put kroz neljubav vodi u Ljubav. Pa ti više nije važno tko je prav, a tko kriv. Tko je u pravu, tko je u krivu. Vidiš bez prosudbe i bez osude. Život te vodi baš tamo gdje trebaš biti. A sigurne luke nema. Ovo nije svijet sigurnih luka. Ako si zastao u “sigurnoj luci”, vjerojatno već umireš…