U prvom dijelu objavili smo dokument američkog predsjednika Ronalda Reagana iz 1984. godine, iz kojeg dokumenta je vidljivo da je on odlučivao o sudbini Jugoslavije jer je ista morala zadovoljiti američke interese. Ne želimo ulaziti u općenitu povijest raspada tkz. istočnih europskih zemalja, to svi možete sami istražiti, a oni stariji među nama tu povijest već znaju. Takozvani istočni blok europskih zemalja počeo se raspadati i mijenjati krajem ‘80 – tih godina.

 

Danas dijelimo dokument američke vlade iz 1989. godine, iz doba predsjednika Georga H.W. Busha, naziva “Potpora istočnoeuropskoj demokraciji” od 28. studenoga 1989. godine. 

 

Imajte na umu da je tog datuma isti objavljen, ali je u pripremi bio duže. Na žalost nemamo vremena niti ljudskog potencijala prevesti sve dokumente koje ćemo objavljivati, ukoliko netko želi pomoći sa prijevodima pomoći će ljudima koji ne govore engleski da u cjelosti razumiju važnost istih. 

 

Amerikanci su poznati po svojoj neutaživoj želji da uvedu njihovo razumijevanje ‘demokracije’ u sve zemlje svijeta, a to postižu podmićivanjem onih koji se daju podmititi, prijetnjama onima koji se ne mogu podmititi te uvođenjem ekonomskih sankcija protiv njih, a ne prežu ni od ubojstva onih koji im ne odgovaraju.

Da li se onda uopće može govoriti o ‘demokraciji’ ili se radi o ‘neprijateljskom preuzimanju’ neke države te uvođenje američkog imperijalističkog kapitalizma? Odlučite sami. Nemojte da vas zbuni što na početku dokumenta spominju samo Mađarsku i Poljsku, sljedeći dokument koji ćemo podijeliti točno navodi sve zemlje koje smatraju pod ‘istočno europskim državama’.

 

Stranica 3, Podnaslov VIII

 

(a) Program SEED -Sjedinjene Američke Države će provoditi, počevši od fiskalne godine 1990., usklađeni Program potpore istočnoeuropskoj demokraciji (koji se može nazvati i “Program SEED”). Program SEED sastoji se od različitih poduhvata osmišljenih za pružanje troškovno učinkovite pomoći onim zemljama istočne Europe koje su poduzele bitne korake prema institucionalizaciji političke demokracije i ekonomskog pluralizma.”(…)

 

Ne bi bilo ništa problematično da nema zadnje rečenice “koje su poduzele bitne korake ….”. Zašto je to bitno? Pa zato što su se tek tada, inače slabi i kukavni, hrvatski komunistički političari ohrabrili da oforme nove stranke. Za one koji žele saznati više o procesu ‘demokratizacije’ u Hrvatskoj mogu to i sami istražiti, a mi prilažemo link koji smatramo da je prilično informativan.

 

“Skupina reformatora u hrvatskoj političkoj eliti bila je do potkraj osamdesetih godina krajnje slaba. Prepoznavala se tek povremenim suprotstavljanjem represivnim mjerama u političkom životu, te sporadičnim zahtjevima da se znanstveni, kulturni i medijski život oslobodi partijskog pritiska i kontrole. To popuštanje najčešće se nazivalo “dezideologizacijom”.

Hrvatski reformatori odlikovali su se enormnim strahom od rizika — bili su školski primjer skupine koju je Adam Przeworski označio kao “risk-averse” (1986., 54.) — koji je stalno opravdavan bojaznima od protuudara dogmata, nakon kojega bi slijedila još žešća politička i duhovna represija” 

 

Naravno da nema ništa loše u tome da Amerikanci financijski žele podržati samo one države koje služe njihovim potrebama i interesima, ali pitanje koje bi mi postavili tadašnjim hrvatskim komunističkim političarima koji su donosili odluke u ime svog naroda, jeste sljedeće: da li ono što služi Americi odgovara i služi i interesima svih građana Hrvatske te za samu Hrvatsku? To je ono što nas interesira, da li su razmišljali o građanima Hrvatske i što je dobro za njih? Jesu li građane bilo što pitali?

Naravno da nisu jer su svi političari bili komunisti koji narod nikada ništa i ne pitaju! To je komunistička ideologija gdje “vođe” bez potrebe traženja suglasnosti od svojih građana, odlučuju osvemu! Da li bi se građani složili da se sva društvena poduzeća i dobra privatiziraju za sitne novce od kojih korist imaju isključivo korumpirani

političari te domaći i strani kapitalisti? 
Sve su uništili zbog vlastite dobrobiti!

 

Svaki čitatelj neka razmisli o pitanjima koje bi on/ona postavio/la. Jesmo li mi u cjelosti obespravljeni, bili i ostali, jer se ideologija političara nikada nije niti promjenila?