Sada je utvrđeno da status američkog dolara kao globalne pričuvne valute erodira. Kada zapadni korporativni mediji počnu ozbiljno napadati narativ o dedolarizaciji multipolarnog svijeta, znate da je panika zavladala punom snagom u Washingtonu, piše Pepe Escobar.

Brojke: udio dolara u globalnim rezervama iznosio je 73 posto 2001., 55 posto 2021. i 47 posto 2022. Glavni je zaključak da je udio dolara prošle godine pao 10 puta brže od prosjeka u posljednja dva desetljeća.

Sada više nije nategnuto predvidjeti globalni udio dolara od samo 30 posto do kraja 2024., što se podudara sa sljedećim predsjedničkim izborima u SAD-u.

Presudni trenutak – stvarni okidač pada Hegemona – bio je u veljači 2022., kada je više od 300 milijardi dolara u ruskim deviznim rezervama “zamrznuto” od strane kolektivnog Zapada, a svaka druga zemlja na planetu počela se bojati za vlastite dolarske rezerve u inozemstvu. Međutim, ovaj apsurdni potez imao je komičan obrat: EU “ne može pronaći veći dio”.

Sada dolazimo do nekih ključnih događaja na trgovačkom planu.

Više od 70 posto trgovinskih poslova između Rusije i Kine sada koriste rublju ili juan, prema ruskom ministru financija Antonu Siluanovu.

Rusija i Indija trguju naftom u rupijama. Prije manje od četiri tjedna, Banco Bocom BBM postala je prva latinoamerička banka koja se prijavila kao izravni sudionik u Sustavu prekograničnog međubankarskog plaćanja (CIPS), kineskoj alternativi zapadnom sustavu financijskih poruka SWIFT.

Kineski CNOOC i francuski Total potpisali su svoju prvu trgovinu LNG-om u juanima preko Šangajske burze nafte i prirodnog plina.

Sporazum između Rusije i Bangladeša za izgradnju nuklearne elektrane Rooppur također će zaobići američki dolar. Prva uplata od 300 milijuna dolara bit će u juanima, no Rusija će sljedeće uplate pokušati pretvoriti u rublje.

Bilateralna trgovina između Rusije i Bolivije sada prihvaća poravnanja u Bolivianu. Ovo je vrlo relevantno s obzirom na težnju Rosatoma da igra ključnu ulogu u razvoju nalazišta litija u Boliviji.

Mnoge od tih transakcija uključuju zemlje BRICS-a – i šire. Najmanje 19 zemalja već se prijavilo za ulazak u BRICS+, proširenu verziju najvažnije multipolarne institucije 21. stoljeća, čiji su osnivači Brazil, Rusija, Indija i Kina, a potom i Južnoafrička Republika. Ministri vanjskih poslova prvotne petorice raspravljat će o uvjetima pristupanja za nove članice na nadolazećem summitu u Cape Townu u lipnju.

U svom trenutnom obliku, BRICS je već relevantniji za globalno gospodarstvo od G7. Najnovije brojke MMF-a pokazuju da će sadašnjih pet zemalja BRICS-a pridonijeti globalnom rastu s 32,1 posto, u usporedbi s 29,9 posto za G7.

Uz Iran, Saudijsku Arabiju, UAE, Tursku, Indoneziju i Meksiko kao moguće nove članice, jasno je da se glavni igrači na jugu počinju usredotočiti na multilateralnu instituciju par excellence koja može slomiti zapadnu hegemoniju.

Ruski predsjednik Vladimir Putin i saudijski prijestolonasljednik Mohammad bin Salman (MbS) rade potpuno usklađeno dok se partnerstvo Moskve s Rijadom u OPEC+ razvija u BRICS+, usporedno s rastućim strateškim partnerstvom između Rusije i Irana.

MbS je namjerno usmjerio Saudijsku Arabiju prema novom moćnom triju Rusija-Iran-Kina (RIC) u Euroaziji daleko od SAD-a. Nova igra u zapadnoj Aziji je BRIICSS u nastajanju – koji uključuje, nevjerojatno, i Iran i Saudijsku Arabiju, čije je povijesno pomirenje donio drugi teškaš BRICS-a, Kina.

Važno je da približavanje između Irana i Saudijske Arabije koje se razvija također implicira mnogo bliži odnos između Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC) kao cjeline i strateškog partnerstva između Rusije i Kine.

To znači da je Međunarodni prometni koridor sjever-jug (INSTC), koji povezuje Rusiju-Iran-Indiju i gospodarski koridor Kina-srednja Azija-zapadna Azija, važan dio ambiciozne Pekinške inicijative Pojas i put (BRI) s vrijednošću od nekoliko milijardi dolara, nadopunjavat će se u pogledu trgovinske povezanosti i sustava plaćanja.

Danas je samo Brazil, sa svojim predsjednikom Luizom Ináciom Lula Da Silvom kojeg su Amerikanci zatvorili i koji vodi nestalnu vanjsku politiku, u opasnosti da ga BRICS potisne u drugorazrednog igrača.

Idemo dalje od BRIICSS-a

Vlak dedolarizacije jurio je punom brzinom zbog akumuliranih učinaka kaosa u opskrbnom lancu Covida i kolektivnih sankcija Zapada protiv Rusije.

Bitna točka je sljedeća: BRICS posjeduje sirovine, a G7 kontrolira financije. Potonji ne mogu povećati resurse, ali prvi mogu stvoriti valutu – posebno kada je njihova vrijednost povezana s opipljivim stvarima poput zlata, nafte, minerala i drugih prirodnih resursa.

Vjerojatno najvažniji čimbenik je to što se cijene nafte i zlata već pomiču prema Rusiji, Kini i zapadnoj Aziji.

Kao rezultat toga, potražnja za obveznicama denominiranim u dolarima polako, ali sigurno opada. Milijarde američkih dolara neizbježno će se vratiti kući – razbivši kupovnu moć dolara i njegov tečaj.

Pad naoružane valute u konačnici će uništiti cjelokupnu logiku iza globalne mreže od više od 800 američkih vojnih baza i njihovih operativnih proračuna.

Od sredine ožujka u Moskvi, Ekonomski forum Zajednice Neovisnih Država (CSI) – jedna od najvažnijih međuvladinih organizacija u Euroaziji, formirana nakon raspada SSSR-a – aktivno raspravlja o daljnjoj integraciji CSI-ja, Ekonomskog Euroazijska unija (EAEU), Šangajska organizacija za suradnju (SCO) i BRICS.

Euroazijske organizacije koje koordiniraju protunapad protiv trenutnog sustava pod vodstvom Zapada, koji se ruga međunarodnom pravu, nisu bile slučajno jedna od glavnih tema govora ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova u UN-u ranije ovog tjedna. Također nije slučajnost da su četiri države članice ZND-a – Rusija i tri srednjoazijska “stana” – suosnivale SCO s Kinom u lipnju 2001. godine.

Globalistička kombinacija Davos/Great Reset objavila je rat nafti upravo nakon početka ruske specijalne vojne operacije u Ukrajini. Zaprijetili su izolacijom OPEC+ Rusije – inače, ali ponižavajuće nisu uspjeli. OPEC+, pod vodstvom Moskve i Rijada, sada vlada globalnim tržištem nafte.

Zapadne elite su u panici. Pogotovo nakon Luline bombe na kineskom tlu tijekom posjeta Xi Jinpingu, kada je pozvao cijeli Jug da zamijeni američki dolar vlastitom valutom u međunarodnoj trgovini.

Christine Lagarde, predsjednica Europske središnje banke (ECB), nedavno je izjavila Vijeću za vanjske odnose sa sjedištem u New Yorku – srcu američkog establišmenta – da bi “geopolitičke napetosti između SAD-a i Kine mogle potaknuti inflaciju za 5 posto i prijeti dominaciji dolara i eura.”

Monolitni spin u zapadnim mainstream medijima je da BRICS gospodarstva koja inače trguju s Rusijom “stvaraju nove probleme za ostatak svijeta”. To je potpuna besmislica: samo stvara probleme dolaru i euru.

Kolektivni zapad ulazi u fazu očaja — sada tempiranu s nevjerojatnom objavom Biden-Harrisove predsjedničke karte 2024. To znači da su neokonični pristaše američke vlade odustali od svog plana za pokretanje industrijskog rata protiv Rusije i Kine do 2025. udvostručit će se.

Petroyuan dolazi

A to nas vraća na dedolarizaciju i ono što će zamijeniti prevladavajuću rezervnu valutu u svijetu. Danas GCC predstavlja više od 25 posto globalnog izvoza nafte (Saudijska Arabija zauzima 17 posto). Više od 25 posto kineskog uvoza nafte dolazi iz Rijada. A Kina je, očekivano, najvažniji trgovinski partner GCC-a.

Šangajska burza nafte i prirodnog plina pokrenuta je u ožujku 2018. Svaki proizvođač nafte bilo gdje može prodavati u juanima danas u Šangaju. To znači da se odnos snaga na naftnim tržištima već pomiče s američkog dolara na juan.

Kvaka je u tome što većina proizvođača nafte radije ne drži velike rezerve juana; uostalom, svi su još navikli na petrodolar. Peking povezuje fjučerse sirove nafte u Šangaju s pretvaranjem juana u zlato. I sve to bez diranja ogromnih kineskih rezervi zlata.

Ovaj jednostavan postupak provodi se putem burzi zlata postavljenih u Šangaju i Hong Kongu. I nije slučajno, to je temelj nove valute za zaobilaženje dolara, o čemu se raspravlja u EAEU.

Zaobilaženje dolara već ima mehanizam: potpuno iskorištavanje prednosti budućih naftnih ugovora u juanima Shanghai Energy Exchange-a. To je put naprijed za kraj petrodolara.

Projekcija globalne moći SAD-a temeljno se temelji na kontroli svjetske valute. Ekonomska kontrola podupire Pentagonovu doktrinu “Dominacije punog spektra”. Ali sada je čak i vojna projekcija uništena, jer Rusija čini nedostižan napredak s hipersoničnim projektilima, a Rusija-Kina-Iran mogu rasporediti niz nosača ubojica.

Hegemon — koji se drži toksičnog koktela neoliberalizma, demencije sankcija i raširenih prijetnji — krvari iznutra. Dedolarizacija je neizbježan odgovor na kolaps sustava. U okruženju Sun Tzu 2.0, nije ni čudo da strateško partnerstvo između Rusije i Kine nema namjeru prekidati neprijatelja kada su toliko zauzeti svojim porazom.