Dobro vam jutro i uspješan početak novoga radnog tjedna, dragi naši prijatelji!
Jučer se širom svijeta slavio Praznik rada, rođen u čast pobune čikaških radnika.
Bilo je veselo, ali i žalosno i tužno.
Da sve, ipak, ne ostane samo na sjećanju na besplatnu porciju graha za gladne i siromašne, ovo je prigoda da našim budućim generacijama ovo naše sadašnje vrijeme beznađa bude pravi povijesni svjedok teškog trenutka našega života, prava svjetlost istine za pamćenje i prava učiteljica života, kako su nas to već davno poučili stari Latini.
Povijest ne možemo mijenjati ( i ovo jučer je već povijest), ali budućnost možemo kreirati po mjeri svakoga čovjeka.
U tome želimo zdušno sudjelovati. Budućnosti se moramo okrenuti, za budućnost moramo živjeti.
Ovdje posebno važnu ulogu moraju odigrati mladi i obrazovani ljudi koji više ne bi smjeli biti opterećeni atavizmima crno-crvene povijesti i svakojakih revanšizama, nego bi oni u svom djelovanju trebali biti okrenuti izgradnji ljepšeg i moralnijeg svijeta.
Umjesto retrovizora dajmo im dalekozor kako bi lakše stigli do budućnosti koju sanjamo.
S ljubavlju vaš
Marko-Ivan Pekica
