Nekako se uvriježilo stanovište da je korupcija ušla u sve pore života i društva. Čak i tamo gdje se to najmanje očekivalo – u medicinsku znanstvenu publicistiku. Ograničit ću se samo na medicinu jer to područje najbolje poznajem. Ponovit ću što često govorim na znanstvenim tribinama: možda nikada nismo više govorili o suzbijanju korupcije te istovremeno imali ogroman broj megakorupcijskih afera u čitavom svijetu.
Za one koji rade u akademskoj zajednici ili u znanosti općenito ne treba spominjati kolike procedure prolaze kako bi uvjerili financijere, znanstvene zaklade od kojih traže sredstva ili pak rade na recenzijama projekata da nisu u sukobu interesa. S druge strane, svjedoci smo bezočnog trošenja novca za potkupljivanje znanstvenika, akademskih djelatnika općenito itd. Ograničit ću se na ono što se danas pojavljuje o tom problemu u inozemnoj literaturi (Hrvatsko medicinsko izdavaštvo namjerno ne spominjem jer je ono u svjetskom kontekstu nebitno iako to ne znači da korupcija tu nije prisutna).
Neki od najcitiranijih medicinskih časopisa, poput New England Journal of Medicine (NEJM), Journal of American Medical Association (JAMA), British Medical Journal (BMJ) itd. sve do nedavno su za liječnike predstavljali zlatni standard. Ukoliko je rad publiciran u tim časopisima imao je posebnu vrijednost za stručnjake iz područja. Zadnjih nekoliko godina međutim, svjedočili smo nekada nepojmljivim događajima vezanim uz objavljivanje tzv. ‘naručenih’ ili ozbiljno ‘pristranih’ radova ili namjerna selekcija i neobjavljivanje znanstvenih podataka baš u tim časopisima. Korupcija znanstvene literature je na dijelu. Dr. Pierre Kory piše „Možemo li vjerovati najprestižnijim znanstvenim medicinskim časopisima?“ : Urednici časopisa s visokim impaktom imali su trajne naloge da ne objavljuju pozitivne podatke o prenamijenjenim lijekovima. Uredništvo medicinskih časopisa s visokim impaktom dobivalo je naredbe za cenzuru studija ivermektina od Big Pharme i “filantropa” poput Billa Gatesa (Dr. Pierre Kory: The Editors of High-Impact Journals Had Standing Orders Not to Publish Positive Data on Repurposed Drugs). Znanost je mrtva, napisao je dr. Pierre Kory, ili je barem svaka znanost koja ima financijske posljedice protiv ili za interese Pharme mrtva. Kako se svijet našao na udaru novog i vrlo prenosivog respiratornog virusa, medicinski časopisi imali su kritičnu, spasonosnu odgovornost objaviti bilo koju i sve studije liječenja koje su bile potencijalno učinkovite ili suštinski učinkovite u prevenciji ili liječenju bolesti. Abdicirali su od svoje primarne odgovornosti. Milijuni su umrli kao rezultat toga.“
Kao što je dr. Aseem Malhotra (jedan od najistaknutijih liječnika Covida koji govori istinu a ostao zaposlen) nedavno na Twitteru objavio citat iz intervjua: “Imamo mnoštvo dokaza o prijevari koju je farmaceutska industrija počinila tijekom godina ‘pravi skandal je da liječnici i medicinski časopisi koaliraju s industrijom radi financijske dobiti i regulator ne uspijeva spriječiti neprimjereno ponašanje industrije. Želim razjasniti gornju točku o tome da “ne mogu vjerovati polovici znanosti u medicinskim časopisima”. Ovdje se vjerojatno misli na časopise visokog utjecaja. (https://www.hop.com.hr/2022/11/11/dr-pirre-kory-znanost-je-mrtva/) .
Dr. Marcia Angell, bivša dugogodišnja glavna urednica časopisa New England Journal of Medicine (“NEJM”) podnijela je ostavku u lipnju 2000. nakon dvadeset godina na toj dužnosti. Podnijela je ostavku zbog, kako je rekla, rastućeg i neobranjivog utjecaja koji Pharma vrši na prestižni časopis i njegova moćna partnerska društva. Neki njezini stvarno važni citati iz teksta “Istina o farmaceutskim tvrtkama: Kako nas varaju i što učiniti u vezi s tim“ su:
“Sada je na djelu prvenstveno marketinški stroj za prodaju lijekova sumnjive koristi, big Pharma koristi svoje bogatstvo i moć kako bi kooptirala svaku instituciju koja bi joj mogla stati na put, uključujući američki Kongres, FDA, akademske medicinske centre i samu medicinsku struku. Jednostavno više nije moguće vjerovati velikom dijelu kliničkih istraživanja koja su objavljena ili se osloniti na prosudbu pouzdanih liječnika ili mjerodavne medicinske smjernice. Ne uživam u ovom zaključku, do kojeg sam polako i nevoljko došla tijekom svoja dva desetljeća kao urednik časopisa New England Journal of Medicine.”
I ne samo medicinski časopisi već i tzv. medicina utemeljena na dokazima doživljava u posljednje vrijeme svoje najgore dane. Poznati kardiolog Aseem Malhotra pita se javno (https://www.theepochtimes.com/health/has-big-pharma-hijacked-evidence-based-medicine_4925771.html?utm_source=healthnoe&src_src=healthnoe&utm_campaig) je li je medicina utemeljena na dokazima postala iluzija. Dr. Malhotra dijeli podatke o preuzimanju moderne medicine od strane Big Pharme. Zbog uporišta Big Pharme nad zdravstvenom skrbi, suočavamo se s onim što Malhotra naziva pandemijom dezinformiranih liječnika i nesvjesno oštećenih i dezinformiranih pacijenata. Tvrtke za lijekove i proizvođači medicinskih uređaja ne posluju kako bi usrećili pacijente; dužni su svojim dioničarima, za koje imaju financijsku obvezu ostvarivanja dobiti. Malhotra iznosi podatke koji pokazuju zašto vjeruje da bi cjepiva protiv COVID-19 trebala biti suspendirana. Napominje da politička uključenost i zagovaranje politike, u kombinaciji s društvenim sudjelovanjem i društvenim pokretima, mogu zajedno dovesti do stvaranja relevantnog znanja za zaštitu javnog zdravlja.
Primjer „utjecajnih stručnjaka“ koji itekako štete zdravlju ljudi je i izvjesni Martin Röösli, izvanredni profesor ekološke epidemiologije na Sveučilištu u Baselu. Prošle je godine Röösli bio glavni autor zdravstvenog preglednog rada za liječnike o stanju RF znanosti i što se može očekivati od najnovije generacije bežične tehnologije, poznate kao 5G. Poruka je da nema razloga za brigu. “Prema sadašnjim saznanjima”, savjetuje Röösli, „5G ne bi predstavljao zdravstveni rizik.” Rad u otvorenom pristupu je na njemačkom jeziku, sa sažetkom na engleskom. “Rööslijev rad pun je obmanjujućih poluistina”, rekao je Peter Hensinger, znanstveni direktor njemačko-švicarske grupe za zaštitu okoliša i potrošača za Microwave News. Malo je ljudi tako utjecajno u RF/mikrovalnim krugovima javne politike kao Röösli. Punopravni je član Međunarodnog povjerenstva za zaštitu od neionizirajućeg zračenja (ICNIRP), a to je od 2016. Član je brojnih odbora, uključujući one koji savjetuju njemačku, švedsku i švicarsku vladu. Doista, on predsjeda švicarskom skupinom pod nazivom BERENIS, koja priprema redovite novosti o novim istraživanjima za Savezni ured za okoliš. Član je niza uredništva znanstvenih časopisa, uključujući Bioelectromagnetics i International Journal of Environmental Research and Public Health (IJERPH).
Nitko ne sumnja da je Röösli dobro upućen u sve aspekte RF zdravstvenih istraživanja. On zna što je u literaturi. Njegov utjecaj proizlazi iz odlučivanja što je važno, a što nije. Kao što pokazuje Hensinger u svojoj dekonstrukciji Rööslijevog preglednog rada na sedam stranica, neugodna otkrića često se u cijelosti zanemaruju. Röösli selekcionira studije i izvlači samo one koje idu u prilog tezi da je radiofrekventno zračenje bezopasno. Na primjer, Röösli ne spominje studiju američkog NTP-a (Network Time Protocol) na životinjama vrijednu 30 milijuna dolara koja je pokazala da RF zračenje dovodi do raka. Slično zanemaruje studiju Instituta Ramazzini koja je, začudo, otkrila povećanje istog rijetkog tumora — schwannoma srca — kao što je bio NTP.
Kad je riječ o studijama fertiliteta i RF zračenja evo što je Röösli napisao:
“Donedavno nismo imali dovoljno kvalitetnu epidemiološku studiju o utjecaju zračenja bežičnih komunikacijskih tehnologija na kvalitetu sperme, iako je to predmet javnih polemika. U nedavno objavljenoj prospektivnoj kohortnoj studiji s oko 3000 ispitanika nije primijećen nikakav učinak korištenja mobitela u prednjim džepovima hlača na kvalitetu sperme i razdoblje do potvrde trudnoće.” Zvuči definitivno, ali kao što Hensinger ističe, “Röösli zaobilazi cjelokupnu analizu trenutnog korpusa znanja iz in vivo [životinja], in vitro [stanične kulture] i epidemioloških studija ukazujući na anegdotalnu bilješku u jednoj (!) epidemiološkoj studija.”!
Nedavno izvješće za Europski parlament, koje je citirao Hensinger, pregledalo je više od 60 studija i zaključilo da doista postoji učinak na plodnost.
Ali najočitiji razlog zašto ova studija ne poništava sve prethodne radove je taj što — kao što Hensinger također ističe, a Röösli ne — u dva različita skupa podataka pokazuje statistički značajno smanjenje plodnosti među mršavim muškarcima koji su nosili svoje telefone u njihove prednje džepove. (Nije primijećen sličan učinak kod težih muškaraca) Röösli učinkovito govori bez oklijevanja da se telefoni mogu nositi u blizini reproduktivnih organa, „što je krajnje neodgovorno”, rekao je.
Dr. Relman, još jedan bivši glavni urednik NEJM-a rekao je ovo, također prije 20 godina: “Medicinsku struku kupuje farmaceutska industrija, ne samo u smislu medicine, već i u smislu poučavanja i istraživanja. Akademske institucije ove zemlje dopuštaju sebi da budu plaćeni agenti farmaceutske industrije. Mislim da je to sramotno.” Richard Horton, glavni urednik The Lanceta rekao je to 2015. godine: “Slučaj protiv znanosti je jednostavan: velik dio znanstvene literature, možda polovica, može jednostavno biti neistinit.” (https://www.hop.com.hr/2022/11/11/dr-pirre-kory-znanost-je-mrtva/).
Ovako velike promijene u znanstvenoj publicistici jasno govore da se znanost i medicina moraju vratiti na svoje bazične pretpostavke, a to su dijeljenje svih podataka i informacija i neovisna recenzija stručnjaka iz područja, rad za dobrobit čovjeka koji mora ponovno biti u središtu kao cilj znanstvenog i medicinskog djelovanja, a ne profit, prestiž ili industrijski interesi.
