Čitam komentare kako djeca slušaju Baku Praseta ili neke druge koji u svojim pjesmama spominju pištolje, utoke, pucanje…i eto; “takve stvari su dovele do ove tragedije u Beogradu”. Ili, što sam i ja podržao dok nisam promislio, da su krive igrice pune nasilja, što opet nije isključujuće, ali…

Narode, nama je od 90.-te na Balkanu i u Hrvatskoj pojam i dika bit hadžija, bit najjači, najbogatiji, najsiroviji…pa onda je još uz to najvažnije imati, imati, imati i samo imati, pod svaku cijenu. Nije važno kako, bitno da se dođe do cilja. U tome svemu nema nikakve javne osude za okorjele kriminalce koji su nerijetko u Bossovim odijelima na najvažnijim mjestima u državama jedinog nam Balkana.

Ti i takvi likovi su nam stvorili države bezakonja, korupcije, kriminal, nasilje, nečasti, nemoral, osude i izvrgavanja ruglu istine… Biti dobar i plemenit ovdje je blasfemija izložena podsmijehu.

Profesori, filozofi, doktori, akademici…ne usude se javno prozvati kriminalce u Bossovim odijelima jer ih se boje, a nerijetko su i sami dio njih. One rijetke iznimke koje su se usudile bivaju ismijane ili izbačene s javne scene jer su se usudili govoriti istinu. Npr. u Hrvatskoj se čovjeka koji je progovorio o kriminalu i korupciji nazivalo druker, bivšeg Hajdukovog predsjednika Maleša.

Danas slično ili isto doživljava Ivan Pernar. Sve to se događa svakodnevno dok nam istovremeno političari popuju o nekoj takozvanoj demokraciji i europskoj stečevini ljudskih prava. Gdje je to? Što je to? Nema toga, niti je to itko ovdje vidio, kao što nije niti osjetio pravdu, već samo nepravdu. I kakvo je onda čudo da se djeca ugledaju na te i takve koji su na svakom koraku, sve imaju, sve oteli, a opet nedodirljivi. Kud ćeš gori primjer? Bogovi, nedodirljivi, kroje drugima živote, nekažnjeno…

I dokle će to i takvo mjerilo biti kriterij? Dokle god se država ne krene obračunavati s onima koji su nam ovo zlo okruženje stvorili, s mafijom, a ne s Bakom Prasetom, s narodnjacima i sličnim izlikama koje se planski serviraju, ništa se neće promijeniti.

Pitanje je da li se ljudi koji predstavljaju državu u naše ime mogu obračunati s ološem prvenstveno u svojim redovima?!

To će vrijeme pokazati i nije samo do njih jer…država napokon treba krenuti na mafiju, s dugim cijevima, bez kompromisa i odlučno, u naše ime, tek tada će se uvesti red, do tada je kriva država. A država to treba uraditi? Da, država, jer država – to smo mi.