To su bili i ostali njegovi stavovi zbog kojih su ga razapinjali, kao i sve njegove istomišljenike. Svatko tko nije bio usklađen sa zadanim narativom bio je osuđen na propast i stavljen na stup srama. Digitalni svijet sa svojim nepreglednim mogućnostima omogućavao je cenzorima nezamislive stvari. Deplatformirali su ljude, smanjivali dosege njihovih objava, zaključavali račune koje su prethodno hakirali, zamračivali i blokirali stranice i grupe, blokirali ljude u bilo kakvim aktivnostima na društvenim mrežama, no, eto, to isto rade i dan danas i nastavit će to raditi. Google je, naravno, dio cijele te priče. Putem njega se također uništavaju ljudi i njihove digitalne osobnosti. Sramotno da ne može biti sramotnije. Pandemija je očito bila tek početak. No, ne obazirimo se na to, već ostanimo svoji. I, ne zaboravimo nikada sve ono što su nam činili i što nam i danas čine oni koji nam na bilo koji način žele uništiti živote. Danas na temelju pandemije, sutra na temelju tko zna čega.

Boris Mišević ovim se riječima osvrnuo na licemjerstvo svih onih koji su odgovorni za teror koji smo podnosili:

„I sad odjednom svi se kao nešto pitaju i počinju se kao preispitivati. Isti oni ljudi koji su nas prozivali kada smo mi postavljali ista pitanja / ili puno konkretnija ajde / dok su oni šutjeli i u nas upirali prstom upravo zato, jer smo ih mi postavljali još prije 2 godine. Zvali su nas sektom, kultom, primitivcima, drukali nas mučki poslodavcima i tražili da izgubimo posao, pa samim time i egzistenciju zbog iznošenja našeg stava i istine. Komedija i jad. I naravno pobjeda, velika najveća. Njihova sramota još veća.“

Podsjetimo ovom prigodom na gostovanje Borisa Miševića u Podcastu Inkubator: