Danas gotovo cijelo čovječanstvo živi i djeluje u torovima koje nazivamo države. Sve su one modelirane prema potrošačkom modelu postojanja i u svakoj od njih postoji nekakav autoritet koje nazivamo vlast. Potrebno je razumjeti zašto se to svugdje događa, te zašto i samo društvo podržava taj proces. Sve je to predvidljivo kada u društvu vlada potrošački mentalitet.
Postavlja se pitanje: što je dovelo do slijepe ulice u kojoj se našlo čovječanstvo? Tko je odgovoran? Na sreću, odgovorni smo mi, ljudi. Zašto na sreću? Zato što u odgovornosti leži moć da se stvari promijene, i ako shvatimo da smo poluge upravljanja društvom dobrovoljno dali u ruke pojedincima koji imaju poriv za vladanje nad drugima (valjda zato što slabo vladaju sobom), istog časa se čitava priča može okrenuti za 180 stupnjeva. Robovlasnički sustav, kroz povijest više puta preimenovan u nešto ljepše (danas se naziva liberalnim kapitalizmom, demokracijom ili kako god), trebao bi se naći u ropotarnici povijesti i budućim generacijama služiti kao primjer dokle može dovesti duhovno posrnuće čovjeka. Možda bismo trebali prestati halucinirati o slobodi unutar hijerarhije, više ne slušati prazna obećanja vladajućih i razumjeti da iznad živog čovjeka ne može biti nitko, osim eventualno Onoga Gore. Svijet će biti onakav kakvim ga stvorimo, a to nitko neće učiniti umjesto nas. I ne treba, jer ima nas mnogo više od povlaštenih, koji su isto naša braća, ali su, kao proizvodi potrošačkog društva, sebi uvrtjeli u glavu da vlastitu sreću mogu iskrojiti na grbači „malih ljudi“. Ako je to sve u skladu sa zakonom, hajdemo onda promijeniti zakone i uvesti one koji neće ostavljati mjesta korupciji ikojeg oblika. Jaz između bogatih i siromašnih je prevelik (i stalno raste), a sreće je sve manje na licima i jednih i drugih. Stoga postaje nejasno tko uopće ima koristi od potrošačkog odnosa među ljudima, gdje sve ima cijenu u novcu, pa čak i život čovjeka, koji bi trebao biti najveća vrijednost. Kada smo to povjerovali da se mir u svijetu postiže ratovanjem, a sigurnost posjedovanjem nuklearnog oružja? U kojem smo trenutku nepažnje dopustili da se čovjeka svede na matični broj pod kojim ima služiti nazajažljivim apetitima država i ostalih korporacija? Jesmo li svjesni da polovicu svoga budnog života radimo za preživljavanje u svijetu u kojem bismo se trebali radovati svakom novom danu, međusobno se voljeti, poštovati i pomagati?
Oni kojima smo dali vlast u ruke, prepustili da odlučuju o našim životima su oni isti koja manipuliraju nama, pripremaju nam predstave, sve kako bi nas ostavili u torovima. Za potrošački sustav, u užem smislu riječi, tržište, i logično je u ovim okvirima da ne mari za čovjeka jer se sve vrti oko love. No, u političkom sustavu i dalje nam se prodaju priče koje se nikada nisu potvrdile na javi. U političkom sustavu duhovne težnje ljudi zamijenjene su materijalnim željama i obećanjima; umjesto vječnosti, nude nam se iluzorne slobode “u skoroj budućnosti”. I političari nam stalno nameću uvjerenje da bez njih ljudi neće moći izgraditi slobodno i sigurno društvo s dobrom razinom materijalnog prosperiteta i jednakosti. Oni u ljudima oblikuju vjerovanje u dobrog “vladara” (političara) koji će im osigurati sretnu budućnost i neprestano potkopavaju njihovu vjeru u život, u kojem se može izgraditi društvo bez političara. 
Rame uz rame sa političarima, stoje i vjerske vođe koji nerijetko svoj utjecaj čuvaju istim nečasnim metodama politike. Stoga su i svećenici i političari zainteresirani za potrošački način razvoja društva kako ne bi izgubili svoju moć nad istim. U suprotnom, svjetsko se društvo može ujediniti i odabrati vektor u pravcu istinskog duhovnog razvoja, što će, naravno, odbaciti sustav političke i svećeničke vlasti kao nepotreban.
Potrošačko društvo je društvo čije se vrijednosti i socijalne norme vrte oko potrošnje dobara i usluga. Glavne odlike potrošačkog društva su: materijalizam, trenutačno zadovoljenje, individualizam, socijalni darvinizam, odvajanje od društva i konstantno natjecanje. U potrošačkom društvu su neoliberalizam, desničarski nacionalizam, sitno-posjednički mentalitet i religija uvjetno, postavljeni na prvo mjesto, uz sveprisutnu plutokraciju u društvu, što postaje opći obrazac življenja, rada i umjetno promovirane potrošnje. U 21. stoljeću oponašanje bogatih i poznatih ličnosti glavni je pravac u kojem obični zombi potrošači oponašaju one koji su iznad njih na društvenoj ljestvici.
Siromašni i neobrazovani pretežito se bore da oponašaju bogate kupovanjem luksuznih proizvoda ili proizvoda koje reklamiraju neke od poznatih ličnosti (npr. glumci ili sportaši), jer na taj način misle da će povisiti svoj status unutar ljestvice u društvu. Po-
trošnja robe se i umjetno pospješuje putem reklamiranja. Tijekom dužeg vremena potrošačko društvo postaje način življenja i stanje uma ukupnog stanovništva jedne zemlje. Posljedice potrošačkog društva su povećanje raznih vrsta otpada uslijed ubrzane konstantne kupovine nove robe i odbacivanja stare robe koja može biti još uporabna i ispravna, ali ona više nije u trendu. Najdirektniji primjer je tržište Android mobitela, računala itd. Sporadična pojava potrošačkog društva su i bezbrojne TV i radio postaje koje komercijalno promoviraju šund kulturu i način životarenja na konstantan kredit. Potrošačko društvo njeguje opću kulturu mediokritetstva i primitivizma, te otpor kulturi i znanosti jer ih se jednostavno tretira kao robu i usluge. U materijalističkom smislu gornje objašnjenje je odlično, ali mu i te kako nedostaje duhovna komponenta tj. pravo objašnjenje zbog čega se agresivno nameće potrošačko-materijalistički svjetonazor.
Materijalistički svjetonazor je oprečan duhovnom svjetonazoru pa je stoga duhovni razvoj zaustavljen, čime je progres u istinskom smislu riječi nemoguć. Materijalizam je ograničen u svakom smislu te je nemoguće u tom vektoru razvoja doseći sreću, zadovoljstvo, ljubav. Štoviše, potrošački način života (još je bolja riječ konzumeristički) je način života u kojem dominira konzumacija. Ljudi su konzumenti, ali
su i konzumirani od strane sistema (država je odličan primjer).
“…moramo promijeniti način na koji djelujemo sada. Na sreću mnogi ljudi se bude. Činjenica da održavamo ovu globalnu konferenciju i pokrećemo ovakve teme vrlo je dobar znak”.
Ove riječi izrekao je dr. Ervin Laszlo na međunarodnoj online konferenciji “Globalna kriza. Ovo se već tiče svakoga” 24. srpnja 2021. godine. Ova konferencija važna za cijelo čovječanstvo održana je na platformi creativesociety.com i emitirana je na tisućama internetskih platformi u 180 zemalja svijeta uz istovremeno simultano prevođenje na 72 jezika.
Dr. Ervin Laszlo je profesor, doktor znanosti, svjetski poznati znanstvenik, filozof, integralni teoretičar, pisac, pijanist, osnivač i predsjednik Laszlo instituta za istraživanje novih paradigmi.
Dr. Ervin Laszlo član je brojnih znanstvenih organizacija, uključujući Međunarodnu akademiju znanosti, Svjetsku akademiju umjetnosti i znanosti, Međunarodnu akademiju filozofije znanosti i Mađarsku akademiju znanosti.
Bio je dva puta nominiran za Nobelovu nagradu za mir: 2004. i 2005. godine. Također je dobitnik Luksemburške nagrade za mir 2017. godine.
Dobitnik je Japanske nagrade za mir i počasni je doktor nekoliko sveučilišta u Americi, Kanadi, Finskoj, Koreji i Japanu. U svom govoru na konferenciji rekao je da u ovom trenutku imamo nestabilan i neuravnotežen sustav koji smo sami stvorili, a koji će neminovno dovesti do samouništenja.
Potrošački svijet u kojem sada postojimo narušava “ravnotežu sustava u kojem živimo. Budući da smo sebični i obično orijentirani na moć i bogatstvo, sve koristimo za kratkoročnu dobit. Oni koji imaju moć koriste je kako bi dobili još više vlasti. Oni koji imaju novac koriste ga kako bi dobili još više novca.” Mi ljudi uništavamo planet kao što stanice raka uništavaju ljudsko tijelo.
Dr. Ervin napravio je zanimljivu usporedbu naše zajedničke matične planete Zemlje s brodom koji je trenutno u opasnosti zbog konzumerizma.
“Svi smo u istom čamcu. I taj čamac, koristeći tu metaforu, propušta. Stavljamo sve više ljudi u njega i koristimo sve više resursa. Zagađujemo vodu oko njega. I vozimo čamac u dublje i opasnije vode.”
S tim u vezi, dr. Laszlo je rekao da postoje dva scenarija za razvoj događaja: “dobar scenarij i loš scenarij”. Pod lošim scenarijem čovječanstvo će ostati ravnodušno prema rastućoj krizi. Dobar scenarij je “promijeniti smjer na pravodoban i pozitivan način,” drugačije sagledati svijet. Smatra da nam je važno i potrebno promijeniti cjelokupni svjetonazor i cijelu paradigmu.
Informiranje i donošenje istine o stvarnoj kritičnoj fazi u kojoj se nalazi planet i društvo ovdje igra vrlo važnu ulogu. “Ne možemo ostati ovakvi kakvi jesmo. Ako želimo ići naprijed, moramo znati kako to učiniti i biti svjesni koja snaga leži u zajedničkom djelovanju. Dakle, informacije koje vode do toga su zaista najvrijednija stvar. One su ključ .”
Primjetno je da je poznati i cijenjeni dr. Ervin Laszlo kao čovjek sretan što se ljudi bude, “razumno razmišljaju” i pokreću ovako važne teme na ovakvim konferencijama. Mnogi ljudi već idu ovim putem.
Smatra da će se društvo promijeniti kada kritična masa ljudi pokaže svoju dobru volju. Tada će svi resursi i vitalni elementi koji su nam potrebni biti dostupni svim ljudima.
Možemo izgraditi Kreativno društvo u ovom svijetu i biti “zdrav impuls i motivacija za razvoj života”.
Sve ovisi o izboru ljudi. Izboru svakog čovjeka. Ima nas skoro 8 milijardi na planeti! Kakav će scenarij izabrati čovječanstvo?
