Na jednoj slici imamo ponosne političare za vrijeme “pandemije” bez toliko zagovaranih maski, s djecom koja naravno te maske moraju imati jer su oni “male vreće virusa, kako su bili zvani od strane pojedinih “znanstvenika”. Slika za uspomenu , nema što.

Na drugoj slici imamo popularne medije koje prenose izjave “znanstvenika” koji zagovaraju cijepljenje, eto, baš djece. Eto, to je njihova pobjedonosna strategija. Svaka im čast.

Na trećoj slici imamo sprovod od jednog gradonačelnika. I dok su za nas obične smrtnike vrijedila pravila da na sprovodima može biti maksimalno 25 ljudi i to s razmakom od metar i pol, ovdje na slici vidimo nekoliko stotina ljudi natiskanih jedno uz drugo i to podosta njih starijih koji su spadali u najrizičniju skupinu ljudi.

Sve su to slike našeg društva proteklih pandemijskih godina. Zapitajmo se stoga u kakvom to društvu živimo i tko su i kakvi su ljudi koji ga vode, odnosno koji svima nama vladaju? Vidi se iz priloženog. Samo ću reći – može ih biti sram, ali takvi kao oni srama nemaju.

I onda mi netko kaže: “Nenad, zaboravi sve to, prošlo je.” Ne, neću zaboraviti. Neću zaboraviti nabijene maske i inzistiranje da djeca nose maske, dok se političari i ostali moćnici šeću okolo bez brnjica. Neću zaboravit niti medije niti “znanstvenike” koji su nam djecu nazivali vrećama virusa, onemogućavali im normalno djetinjstvo kakvo trebaju imati i na koje bi svako dijete na svijetu moralo imati pravo. Oduzimati djeci jednu minutu tog djetinjstva je zločin, a kamoli godine koje su najbezbrižnije i najljepše godine života. Ne, neću im to nikad zaboraviti. Niti ću im više ikada vjerovati. A neću zaboraviti ni one koji ništa nisu činili da djeci olakšaju cijelu situaciju.

U ovom prošlom periodu za mene je svatko pokazao svoje lice i točno se svrstao tamo gdje pripada. A, na kraju za što? Jedni za šaku dolara, drugi za komfor i da ih nitko ne dira. Jadno da jadnije ne može biti.

I, što je najgore – opet ćete gutati priče tih političara, opet ćete dopustiti da svi oni uništavaju snove naše djece i da vas gledaju s visoka. Ja neću. Ni zaboraviti, ni ovo pustiti. Nikada. Eto, to je moja strategija za izlazak iz ovog svijeta u kakav se pretvorio…