- Daniel Mijatović
- 27/05/2023
- 10:51
Nakon fenomenalnog predavanja sveučilišnog profesora i doktora molekularne biologije, Tomislava Terzina, sjednem na Kvatriću popiti mineralnu s prijateljem, u kafiću čija terasa je uz pješački prolaz i naleti nam ni više ni manje, nego glavni urednik Faktografa Petar Vidov s pratnjom nekog starijeg prijatelja. Pozdravim ga i pozovem da dođe. Upoznali smo se i razgovarali jedno 20ak minuta ako ne i pola sata.
Razgovor je bio više nego napeto zanimljiv. Na kraju sam mu poklonio knjigu od Terzina koju sam besplatno dobio na kraju predavanja, a zove se “Cenzurirana znanstvena otkrića”. Obećao je da će ju stvarno pročitati, iako mi to ništa ne znači.
Ono što sam izvukao iz razgovora s njim je da:
– Tvrdi da su ova cjepiva bila teški promašaj i “sr*nje*, ali da trenutno nemamo boljih koja ne škode;
– Da Faktograf ne vrši nikakvu cenzuru;
– Da sve ove puste iznenadne smrti rijetko imaju veze s cjepivima, nego da su sve posljedica oslabljenih srca “kovidom”;
– Da nema više zatajenja srca nego što je uobičajeno;
– Da priznaje da nije trebalo ograničavati slobode kretanja ni rada necijepljenima (Covid potvrde nepotrebne);
– Da bi on prvi stao na stranu antivaksera kada bi bilo uvedeno obvezno cijepljenje;
– Da ne podržava Klausa Schwabba ni njegovu ekipu, ali da nisu oni kreatori nikakve zavjere;
– Da on zna kako se provjeravaju činjenice, za razliku od nas koji vjerujemo samo u priče;
– Da on slobodno može pisati o njima bez da ga netko posebno kontrolira i provjerava točnost onoga što piše;
– Da je Faktograf zapravo ista stvar kao i Index i drugi portali, samo s drugačijim modelom poslovanja;
I još mnogo, mnogo drugih tvrdnji, koje su me skoro bacile u šok i nevjericu, da slušam ono što slušam.
Mislim nakon svega da je on samo mali izmanipulirani pijunčić, koji pojma nema u što se upustio i koliku je štetu napravio, iako mi djeluje da je ipak u nekoj mjeri dovoljno svjestan koliko su zaribali i nepopravljivu grešku napravili s cijelim narativnom koji su gurali bez ikakvog stvarnog pokrića.
Dalo bi se još mnogo toga reći i napisati o svemu i kada mi se slegnu dojmovi, ako budem imao nešto mudro za nadodati, to ću i učiniti. Ali mogu samo reći da je prestrašno za vidjeti iz sadašnje perspektive, pozadinu cijele priče, zbog koje su mnogima od nas neki od najmilijih, izgubili živote.
Neka im Bog oprosti, ali osobno, ako se istina ikad javno razotkrije, prvi ću biti za to da se sve sudionike u ovoj prevari stoljeća zatvori.
Petre, ništa osobno, ali mislim da ti momče nisi još ni približno svjestan što si napravio. Ne želim zlo nikome, pa ni tebi, ali se nadam da ćeš se pred Bogom iskreno pokajati kada shvatiš što se ovdje zapravo događa. Iako trenutno u njega ne vjeruješ, moja nada je da ćeš ipak progledati jednog dana po njegovoj milosti.
Petar Vidov je u našem razgovoru, skoro cijelo vrijeme pokušavao opravdati ono što radi s Faktografom i praktički mi se više puta ispričao za neke stvari. Tvrdio je da je tako velika zavjera praktički neizvediva jer bi previše ljudi trebalo biti uključeno u nju, na što sam mu ja rekao da to nije tako i dao usporedbu s Hitlerom koji je uspio isprati mozak milijunima Nijemaca sa svojom propagandom i uvjeriti ih da samo radeći svoj posao, naprave užasne zločine protiv čovječanstva.
Na to nije imao više nikakvog argumenta jer je shvatio da u biti priča gluposti i da je itekako moguće jednoj maloj, ali dobro organiziranoj skupini bolesnih psihopata, organizirati projekt lažne pandemije i iskoristiti ljude iz struke, koji samo rade svoj posao, kao svoje pijune, a diskreditirati sve one ostale poput nas koji prokazujemo neke stvari već 3 godine. Ne samo da su imali sve resurse za to, nego su ih na ovoj pandemiji skupili još više, jer su imali ogroman profit, pa sada mogu i još luđe stvari u budućnosti pripremiti.
Zaista je djelovao manji od makova zrna pred mojim konstatacijama te pitanjima koja sam mu postavljao. Nije se bahatio niti je bio arogantan kao što to još uvijek pokušava biti Saša Ceci, već je ponizno slušao sve što sam mu govorio bez upadanja i nametanja svojeg stava. Znači li to da su mu zaista neke stvari došle u glavu, ne znam, ali znam koliko mi je bilo mučno dok su mi kroz glavu prolazili svi stradali u ovom teroru, a preda mnom stoji glavni urednik portala koji ima ovlasti određivati što su činjenice i cenzurirati na Facebooku mene i meni slične, koji zadnjim atomima snage pokušavamo doprijeti do onih za koje još ima nade da ne nasjednu na mainstream narativ cijele priče.
Da sam na njegovu mjestu, ugasio bih odmah Faktograf, ispričao bih se javno za svo širenje propagande i lažnih informacija koje su odnijele mnoge živote i povukao negdje u šumu ili na planinu da se izmirim sa sobom i s Bogom, prije suđenja koje bi mi slijedilo. Na taj način bih barem donekle doprinio tome da se učinjena šteta minimalizira, bio bih važan kotačić u tranziciji iz lažnog narativa u narativ istine, kada će široka javnost doznati cijelu pozadinu priče i moći donijeti odluke o tome što sada napraviti, da bi se spasilo što se da spasiti.