Ta je podrška moćna, duboka i neusporediva s bilo čime iz oblasti našeg uma. Na tom smo putu u toku, neprestano nam se događaju sinkroniciteti, pristižu nam darovi, potvrde i blagoslovi na svakom koraku.

Potpuno smo autentični, ispunjeni samim sobom i tu ispunjenost prenosimo na druge i svijet.

Volimo i primjećujemo Život u svakom njegovom segmentu srcem, od kapi rose na travi, do ulične mačke, rascvjetanog vrta, očiju djeteta ili voljenog čovjeka.

Na tom smo putu jedno sa Životom i Život na najljepši mogući način radi za nas ovdje i sada, bez odlaganja. Ovdje i sada nas gotovo stalno kupa kiša blagoslova. Ako na tren posrnemo ili nas dotakne kakva stara bol, probuđena kroz neki novi oblik, Život nas nježno uzme u krilo i pomaže nam da kroz ljubav otpustimo.

A potom nas nagradi s još više punine, još više snage i novom razinom svijesti. To je put otvorenog srca. Ovo nije iluzija ili dječji pogled kroz ružičaste naočale, a kako će nas mnogi pokušati uvjeriti. Ovo je najsvetija istina i najveći dar samog postojanja do čega se dolazi tek onda kada se skinu ružičaste naočale, kao i one zamagljenih stakala.

Na vremenskoj liniji srca možemo biti među gomilom ljudi ili sasvim sami, a imat ćemo i osjećati puninu svega. Ništa nam neće biti potrebno, a sve će nam naše prilaziti kako bismo zajedno plesali i Život slavili. Ljepota će u svemu biti naš odraz jer je i samo otvoreno srce lijepo.

I na tom će nam putu neprestano dolaziti oni koji će nas duboko iz srca podržavati. No, tek nakon što se odreknemo bilo kakvog uvjerenja da nam je netko drugi potreban kako bismo živjeli želje i misiju svoga srca.

Na vremenskoj liniji srca nam ideje dolaze same od sebe. Preplavljeni smo njima, a potom i morem putokaza do njihove realizacije. Ne slijedimo nikoga i ništa, samo svoje otvoreno srce i ono neprestano radi za našu najveću dobrobit i za dobrobit svih i svega oko nas. Na toj su liniji naši bliski ljudi ispunjeni našim prisustvom.

Međusobno se prskamo kapljicama zlatnog tuša blagoslova i smijemo kao djeca. I ne, nije iluzija, već najdublja istina. Oko nas hoda more ljudi zatvorenog srca. To su naši partneri, kolege, roditelji, nažalost naša djeca, poznanici, prijatelji ili mi sami.

Odvojeni od sebe, ušuškani u priču o životu, a ne i u njegovo istinsko iskustvo u punini. Na van to mogu biti dobrotvori na razne načine, pokazivati naučenu brigu ili naučenu empatiju za druge, no dok god iz njihovog srca ne procuri ona istinska esencija ljubavi prema svakom, pa i najmanjem djeliću postojanja, dok god ne osjete konstantnu radost samo zato jer su živi i jer imaju priliku slaviti Život u dubokoj interakciji s njim i svojim voljenima, neće se dogoditi ni najmanji pomak prema vremenskoj liniji srca.

Dok se u nama ne probudi duboka svijest, dok se ne pojavi neki dubinski plamen iznutra koji če pokrenuti glas duše uistinu, nećemo otvoriti srce i ući u njegovu vremensku liniju.

Drugog puta za onamo nema. Otvoreno je srce jedina ulaznica.

Propitkujmo se duboko, zađimo u svoje najdublje, uspavane dijelove. Promatrajmo kako svijet reagira na nas, kako nam uzvraća. Potražimo pomoć ako ne možemo osjetiti Život, ako ga ne volimo doista, ako ne osjećamo ispunjenje njegovim prirodnim darovima. (Za ovo će nam trebati određena razina svijesti, no polako).

Ispitajmo iskreno i temeljito naše odnose. Na čemu počivaju, jesi li duboki, smisleni i povezani na način da se prskamo onim zlatnim kapima blagoslova i da su i nama i drugima uistinu ispunjena srca?

Promotrimo od čega živimo? Iz kojeg nam izvora dolaze sredstva za putovanje ovim Životom? Što je u dubokoj pozadini toga? Promotrimo koliko nas raduje samo činjenica da smo živi, da možemo prošetati ovim svijetom i podijeliti tu puninu s nekim koga prepoznajemo dušom.

Otvoreno srce je jedini dobrotvor, kompas i kriterij.

Ono ne djeluje kao ego samo za sebe niti samo od sebe. Njegovi potezi uvijek istodobno ispunjavaju onoga tko ih poteže i sve njegovo, uključujući njegova bića, njegove ljude. To je stoga jer su podržani nevidljivom božanskom rukom. Istom onom koja na vremenskoj liniji srca neprestano pridonosi Raj. Hvala, Živote!