Elia Pekica Pagon – Domovina je naš topli dom koji vječno živi u našim srcima

Elia Pekica Pagon – Domovina je naš topli dom koji vječno živi u našim srcima

Zemljo moja prelijepa i draga… Ti si čula moj prvi plač. U tebi sam izgovorila prve riječi. Tebi sam poklonila moje prve korake. Tu su moja prva slova. I sad vidim moju ruku kako ih zapisuje u bilježnicu. Tu su ostale i moje prve jednadžbe na satu matematike. Tu su moji prvi poljupci. Tu me kao nigdje na svijetu opija miris jorgovana dok kročim ulicom moga djetinjstva. Jučer. Danas. Sutra.

Moj najdraži Mali plac. Nema tih riječi kojima bih opisala što mi znači. Toliko poseban, mom srcu drag i topao. Tu me oduvijek budi jutarnje glasanje golubova i malih vrapčića. Nema ljepšeg buđenja od pjeva jutarnjih ptica u mom voljenom gradu.

Tu su živjela i žive meni draga i poznata lica. Naš rodni kraj je naš vječni dom kojemu s punim povjerenjem poklanjamo i suze i smijeh, gdje god nas životni putovi odveli. Nepravdi je bilo i bit će ih. Ali pravda uvijek na kraju dođe i sve ipak nekako dođe na svoje. Spora je, ali dostižna.

Svakom je čovjeku njegov rodni kraj nešto najdraže i najljepše, jedno ugodno mjesto gdje se osjeća kao nigdje drugdje na svijetu. A ti, zemljo moja, ostani i dalje najljepša i ljepotom pobijedi sve one koji misle da su materijalno bogatstvo, život na račun drugih i pohlepa vrjedniji od čistog duha i ljepote života u zajedništvu i ljubavi s drugim ljudima.

Zemljo moja prelijepa, neki ljudi misle kako njima pripadaš više nego ostalima, jer te vide kao plijen, jer su se u tebi dobro uhljebili, nahranili i napojili. Oni u sav glas danas kliču tvoje ime, želeći iskazati neko svoje ekskluzivno pravo na tebe. Njih ne zanima ni tvoja ljepota, ni miris tvojih ruševina nakon potresa, kao ni tvoje suze kada dođu teški dani. Klanjaju ti se kalendarski, na mahove, na sav glas, kako bi ti iskazali svoje poštovanje, bilježeći to svojim mobitelima i objavljujući po društvenim mrežama svoju kalendarsku ljubav prema Domovini.

Njih zanima samo koliko novaca im možeš priskrbiti. Mi koji te istinski volimo poznamo svaki tvoj drhtaj, svaki tvoj dah i povjetarac, jednostavno zato jer si naša, jer vječno živiš u nama, kao i mi u tebi. Ne prisvajamo te, već te oduvijek nesebično dijelimo sa svima, jer želimo da svi okuse tvoju ljepotu.

Od datuma, do datuma i natrag. Od jednog dana do drugog. Od jednih vladara do drugih, tvoje srce jednako snažno kuca i tvoja nas ljepota jednako nagrađuje, zemljo moja prelijepa. Izmjenjuju se i vladari i važni datumi. Svako vrijeme nosi svoje. Kalendari su jedno, a ljubav prema Domovini nešto sasvim drugo.

Zemljo moja, znaj da osjećamo uvijek isto prema tebi u sve dane, mi koji te ne napuštamo ni onda kada je najteže. Ne, ne treba mi podsjetnik u obliku nekog važnog datuma da osjetim koliko mi pašeš i koliko te volim, bilo da sam u mom najdražem Zagrebu, bilo da skoknem od Zagreba do mora, na kontemplativnu šetnjicu po meni najdražoj buri, što bistri mi um i izoštrava sliku svijeta u kojem živimo…

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp