Švedski premijer Ulf Kristerson upozorio je ostatak svijeta da “masovna imigracija jednostavno ne funkcionira” dok se njegova zemlja bori s katastrofalnim posljedicama politike krajnje ljevice koja je omogućila milijunima migranata da dobiju državljanstvo u zemlji sa samo deset stanovnika milijuna ljudi posljednjih godina.
Nakon što je prije 20 godina prije masovne nekontrolirane imigracije bila jedna od najsigurnijih zemalja u Europi, Švedska je sada druga najopasnija na kontinentu u smislu kriminala bandi i oružja.
Godine 2021. njemački list Bild objavio je naslov: “Švedska je najopasnija zemlja u Europi”.
Premijer Kristerson najavio je promjene u politici kontrole granica koje će je učiniti najstrožom u Europskoj uniji.
Govoreći o Švedskom nacionalnom danu, Kristerson je inzistirao na tome da je migrantima koji uopće ne govore švedski i nemaju želju za integracijom u društvo još uvijek previše lako dobiti državljanstvo.
“Da budem jasan: masovna imigracija i loša integracija jednostavno ne funkcioniraju”, napisao je Christerson. “Zato sada mijenjamo švedsku migracijsku politiku i činimo je najstrožom u EU.”
Čelnik Umjerene stranke desnog centra rekao je da će biti uvedene nove mjere kako bi se osiguralo da migranti nisu počinili zločine u svojim matičnim zemljama, kao i testovi kako bi se osiguralo da poštuju švedsku kulturu i baštinu.
“‘Ne’ azilu znači ‘ne’ i morate napustiti zemlju.” Trebalo bi biti očito, ali nije”, rekao je premijer. “Jednako važno, ‘da’ bi trebalo značiti da se stvarno uključujete u švedsko društvo.”
Christerson je rekao da državljanstvo nije samo dobivanje putovnice i da bi trebalo biti “društveni ugovor i taj društveni ugovor sadrži i prava i obveze”.
Dodao je da do sada “nije bilo apsolutno nikakvog očekivanja da će itko tko dođe u Švedsku zaista naučiti naš jezik”, koji je “ljepilo koje nas povezuje”.
Mjere se uvode zahvaljujući političkom lobiranju desničarskih Švedskih demokrata, sada druge po veličini stranke u Riksdagu i drže Kristersona na vlasti putem sporazuma o povjerenju.
Kako smo ranije izvijestili, čak je i Christersonova prethodnica, ljevičarka Magdalena Andersson, obećala ukidanje etničkih geta, tvrdeći da ne želi da u toj skandinavskoj zemlji niknu “somalijski gradovi”.
Nakon etničkih nereda u kojima je ozlijeđeno više od 100 policajaca, Anderson je upozorio da je “segregacija otišla toliko daleko da u Švedskoj imamo paralelna društva. Živimo u istoj državi, ali imamo različite realnosti”.
Švedska konačno uči lekciju da je raznolikost važnainije snaga, ali budući da će domaći Šveđani za nekoliko desetljeća postati manjina, je li prekasno?
