Uvijek sam željela vidjeti ispod vidljivog. Jer sam odavno shvatila da stvari nisu onakve kako izgledaju. Ljudi navlače maske. Zanimljivo mi je kako ljudi žele izgledati bolje u očima drugih, a nije im na pamet palo, da jednostavno BUDU bolji od sebe.
To je tako kad se ne baviš sam sa sobom i misliš da si dosegao vrh svog bića, u stilu: ne moram više graditi sebe. Figu frišku… Za doseći vrh svoga bića moramo proći mnogo života, sakupiti mnoga iskustva, uglavnom “loša” s ljudskog, zemaljskog stajališta, proći sve i svašta…
Pa mi padne na pamet ona “pomozi sirotu na svoju sramotu”… E, stari moj, pitanje je ovdje, jako veliko i važno pitanje, tko je stvarno sirota u toj relaciji. Ti ili taj kome navodno pomažeš… Mislim da bi netko s višom sviješću dao vrlo zanimljiv odgovor. I sigurna sam da nam se uopće ne bi svidio.
Shvatila sam da svatko ima potpuno pravo imati samoga sebe. I uvijek ima izbor. A naša dužnost, prema samima sebi, je da ne trpimo ništa što će nas degradirati, umanjivati i uništavati. Cijeli život učimo voljeti sebe i druge.
Osjećaj tvojeg bića je najvažniji. Reakcija tvojih tijela je najtočnija… Dokle god prihvaćaš trpjeti tuđe negativne ili neprimjerene energije, upijat ćeš ono što nisi ti. Ono što te sputava, ograničava i degradira.
Koje li predivne riječi! NE je jedna od najmudrijih riječi i OSJEĆAJA koji moramo poslušati. A sebe u tom trenu zaštititi Ljubavlju. Tada postajemo nevidljivi za sve kradljivce.
Puno je ljudi na ovom svijetu koji se hrane drugim ljudima. Takvi će ti dati kompliment od kojeg ćeš se osjećati loše. Pa se pitaš, komu i čemu, zašto?
Dakle, netko je jadan, iskompleksiran i nezadovoljan sa sobom i onda se ti zbog toga osjećaš loše… Koji apsurd. Dan mi je prikaz susreta dvije duše. Jedna predivna, lijepa iznutra i izvana, kvalitetna i čista, inteligentna na svim poljima, nazvat ću je Svijetla, a druga kao da je isplazila iz pakla, demonska, nesvjesna, s crnim rupama koje gutaju mnogo dobroga i pretaču se u razne poremećaje, nazvat ću je Tamna. Susret tih dviju duša je zapravo strašan…
Tamna želi umanjiti vrijednost Svijetle. Tamna uzdiže sebe u nevažnim, propadljivim dijelovima sebe i nameće se time Svijetloj. Pa se Svijetla može osjetiti loše. Bar na tren, ali je svjetlost, koju nosi u sebi, jača od bilo čega. Shvaća to iskustvo i ne treba ga više ponavljati.
Dugo godina sam se pitala, od kuda im pravo… Dok nisam shvatila tu unutarnju, koju si nikad nisu priznali (ne daj Bože!), ljubomoru na nečije svjetlo…
I kako onda objasniti Tamnoj da je to najgore, što može učiniti za samu sebe? I da se uz Svijetlu može postati svjetliji? Možda je u tami neko samozadovoljstvo, skriveno iza trulih darova ega… Tama uvijek misli da je bolja od svjetla, jer se u njoj ne vidi ništa jasno i otvoreno… Tami stvarno nedostaje svaka vrst inteligencije.
Volim svijetlo, volim svaku Svijetlu, jer to je prava ljudska snaga i moć. Okupam se u toj svjetlosti i težim da svi budemo svijetli. Kako je to lijepo i umirujuće! Budi nadu i daje toliko radosti…
