Međutim, po mom mišljenju, ali i po mišljenju mnogih poznatih komunikologa, u našoj komunikaciji obavezno moramo voditi računa o još jednom „malom detalju“, o našem ponašanju.

Doista je svaka od 4 spomenute komunikacijske vještine vrlo važna. No, ovdje ne smijemo zaboraviti na naše ponašanje, na neverbalnu komunikaciju, na našu facijalnu ekspresiju, na kretnje našega tijela, na rad naših ruku, na našu srdačnost, spontanost, našu strast, naš entuzijazam, na našu dostupnost i svakako na naš osjećaj za druge ljude, na naše sugovornike odnosno na naš auditorij.

Da bismo u tome uspjeli, moramo se osloboditi svih ljudskih zala, nemoralnosti i neznanja.

Da, upravo znanje nam može pomoći da u našoj komunikaciji budemo opušteniji, ugodniji i neopterećeni strahom.

To se neće dogoditi ukoliko imamo nešto interesantno za reći te ako temu o kojoj ćemo govoriti savršeno poznajemo. U svakom našem javnom nastupu važno je da imamo iskustva, da imamo snažnu osobnost, da smo sigurni u sebe, da imamo dar govora i ono što je vrlo važno – da smo uvijek dobro pripremljeni za svaki javni nastup.

U našoj komunikaciji se, naglašavam, uvijek moramo služiti iskrenošću.

Ovdje ne smijemo zaboraviti na još jedan detalj, a on glasi – znajmo slušati (komunikacija počinje pripremom naših ušiju da čujemo).

Budimo strpljivi i svjesni da je komunikacija dvosmjerni proces (razmjena misli, ideja, stavova i emocija).

Ne zaboravimo, komunikacija je dijalog, a ne monolog.

Uvijek dajmo prednost našem sugovorniku. Nikada ga nemojmo prekidati, uvijek ćemo više profitirati ako znamo slušati (Imamo dva uha, dva oka i jedna usta – tako se i ponašajmo u našoj komunikaciji).

Ako držimo predavanje, prezentaciju ili bilo koju vrstu javnog govora, želimo li biti slušani i uspješni, naš govor (jezik) uvijek podredimo našem sugovorniku ili auditoriju.

Pazimo na ton, dikciju, jednostavnost i jasnoću izražavanja, na brzinu – tempo i na dobro poznavanje teme o kojoj ćemo govoriti. Sve ovo mora biti popraćeno osmijehom i srdačnošću.

Uvijek nastojmo drugima i sebi poklanjati mir i ljubav, nadu i milosrđe. Sve ovo moramo znati graditi, njegovati i oblikovati.

Zaboravimo na ishitrenost, nervozu i mrzovolju – to su negativne energije koje uništavaju atmosferu i guše sve prisutne sugovornike u njihovu nastojanju da uspostave kvalitetnu komunikaciju.

Spomenimo ovdje još nešto, vrlo važno, a to je – prvi dojam. Prvi dojam se ostavlja samo jednom i nikada više. Sjetimo se toga da nam nikada više ili nikada kasnije neće biti pružena prigoda ostavljanja prvoga dojma.

U našoj komunikaciji budimo tolerantni, samouvjereni i ponizni. Znajmo to oblikovati, znajmo to našim ponašanjem i lijepim riječima izraziti. Istina, kažu psiholozi, uvijek sadrži ljepotu i ugodnost druženja. Iskrenost je tako lijepa i tako pozitivna. Koristimo je uvijek u našoj komunikaciji. Budimo iskreni jedni s drugima – istina pruža neviđenu ugodu svim sugovornicima, dok laž guši komunikaciju u korijenu i zatvara sve komunikacijske kanale, jer osjeti se kada netko laže.

Svaki kontakt s drugim ljudima (svaka komunikacija), pruža nam šansu i mogućnost da sebe iskažemo u pravom svjetlu.

Nikada nemojmo dozvoliti da naše emocije iz nas  jure van kontrole. Iskoristimo svaku prigodu u našoj komunikaciji da bljesnemo i oduševimo. Iskoristimo prigodu koja nam je pružena za svaku vrstu javnog nastupa.

Normalno, uspjeh i aplauzi neće nikada izostati ako smo za naš nastup pripremljeni na pravi način (mi znamo voziti po makadamu).

U našem privatnom i poslovnom životu budimo skromni, razumni, ponizni, marljivi i pozitivni. Vjerujte mi, da ćemo na taj način u životu biti uvijek više cijenjeni, poštivani i voljeni.

Nikada nemojmo živjeti tuđe živote, živimo sebe, za naše snove i naše ciljeve.

Sjetimo se Winstona Churchilla koji je uvijek naglašavao spontanost i vjeru u sebe, ne zaboravljajući nam poručiti: ‘Nikada nemoj odustati, a kada dođeš u zonu pakla, nemoj stati, već nastavi hodati dalje.’

Budi siguran, stići ćeš do svog zacrtanog cilja. I, da zaključim: svi mi koji smo bilo kada u našim životima imali problema s držanjem, lošim navikama i nepoželjnim ponašanjem, bilo bi dobro da već ovoga trenutka počnemo raditi na promjeni našega ponašanja i ponašanja naših životnih suputnika i suradnika. A, za sam kraj, najljepše vas molim da zapamtite: ugled traži izgled i lijepo ponašanje.

Pravi komunikolog ima široku lepezu svojih interesa, lako je dostupan i ima osjećaj za druge ljude. Tolerantan je i iznad svega poštuje zlatno pravilo komunikacije – ISTINU. Kada govori, govori tako da bude čujen, da bude rado slušan. Kada piše, piše tako da bude rado čitan.

Uvijek vodi računa o svom sugovorniku ili auditoriju. Zna birati prave riječi. Uvijek vodi računa o ritmu i dikciji svog javnog govorenja. Ne poznaje monolog, jer je komunikacija dijaloška forma komuniciranja (dvosmjerni proces). Svojim neverbalnim i verbalnim komuniciranjem zna se služiti bontonom. Ne poznaje osobnu zamjenicu JA. Za njega je uvijek na prvom mjestu osobna zamjenica MI. MI diže, nosi i zbližava. Kroz život putuje najviše se oslanjajući na svoj sluh. Svjestan je da komunikacija počinje pripremom naših ušiju da čujemo druge ljude, jer svačiji glas zaslužuje da ga se čuje. Pravi komunikolog karizmatičan je. Odlikuju ga humanost, visoka moralnost i duhovitost.