U očitom prikazu birokratske sinergije, Europska unija i Ujedinjeni narodi sastali su se kako bi razmotrili provedbu novih propisa o društvenim medijima, navodno u potrazi za sigurnijim i transparentnijim digitalnim miljeom.
Ono što, međutim, izaziva zabrinutost je otvoreni entuzijazam podtajnice UN-a za globalne komunikacije, Melisse Fleming, koja predviđa da će Zakon o digitalnim uslugama EU-a uspostaviti “novo de facto globalno regulatorno mjerilo”. Skepticizam proizlazi iz sumnje u skrivene namjere suzbijanja slobode govora pod krinkom borbe protiv “dezinformacija”.
Platforme se neprestano optužuju za širenje “dezinformacija” i “govora mržnje”, a klevetnici ih prikazuju kao protivnike znanosti, demokracije i ljudskih prava. Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres maše kistom sudnjeg dana, tvrdeći da dezinformacije velikih razmjera predstavljaju “egzistencijalni rizik za čovječanstvo”.
Ono što je ovdje ključno jest sadržaj dijaloga i odgovor koji se njime želi izazvati. UN grozničavo izrađuje Kodeks ponašanja temeljen na sažetku politike koji naglašava imperativ borbe protiv dezinformacija na međunarodnoj razini. Postavlja ono što se čini kao ambiciozan i sveobuhvatan okvir, koji uključuje vlade, tehnološke tvrtke, oglašivače i druge dionike. Sve lijepo i dobro, ali ostaje neriješeno pitanje tko bi trebao definirati što su “dezinformacije” i koji kriteriji određuju granicu između slobode govora i dezinformacija.
Kodeks ponašanja, prožet aurom akademske strogosti i globalnog istraživanja, predviđa promjenu strukture digitalnih platformi. Međutim, aspekti koje ističe – odustajanje od poslovnih modela temeljenih na angažmanu i naizgled stavljanje ljudskih prava, privatnosti i sigurnosti u prvi plan – nejasni su u smislu provedbe i potencijalnog prekoračenja. Štoviše, priznanje UN-a da posjeduje moralni autoritet bez sankcija može se smatrati prešutnim odobravanjem prisile meke moći.
Dok riječi Melisse Fleming prenose očitu predanost zaštiti ljudskih prava i pristupu informacijama, frazeologija koju koristi – “temeljena na ljudskim pravima”, “više dionika” i “višedimenzionalna” – su zastarjele riječi koje malo ublažavaju zabrinutost oko cenzure i institucionalno prekoračenje.
Zabrinutost nije u vezi s navedenim ciljevima poticanja sigurnog i otvorenog digitalnog okruženja, već u vezi sa spektrom globalnih entiteta poput EU-a i UN-a koji koriste plašt “dezinformacija” kako bi potkopali temeljno načelo slobode govora.
