Čini se poprilično paradoksalnim ako se protiv navodnih ljudskih intervencija u globalnoj klimi želi “boriti” stvarnim intervencijama u tu strukturu, ali upravo to se želi postići tzv. geoinženjeringom. Svjetski intervju s atmosferskim kemičarem, koji se prvi put pojavio 2021. i sada je ponovno objavljen, pruža uznemirujuće uvide u način razmišljanja uključenih znanstvenika: Frank Keutsch, koji istražuje na Sveučilištu Harvard, tamo je izvijestio o planiranom testu za određivanje stupnja s kojim se “globalno zagrijavanje” može usporiti “umjetnim oblacima” – tj. širenjem oblaka čestica u stratosferu. To bi trebalo dovesti do “zasjenjenja” i time do hlađenja zemlje. On to naziva “solarni inženjering”, a uobičajen je i izraz “solarni geoinženjering”.

Obnovljena publikacija vjerojatno se može objasniti nedavnim razvojem događaja, jer od veljače jedan istraživački rad raspravljao o mogućnosti “mjesečeve prašine” kao zaštite od sunca, rasprava o solarnom geoinženjeringu ponovno se rasplamsala. Program UN-a za okoliš također je u izvješću u veljači naveo da se istraživanja u tom smjeru odvijaju unatoč svim rizicima i da je to neophodno kako bi se procijenila sigurnost mjera – no izvješće je općenito kritično. Slično glasi i izjava Europske komisije koja upozorava na neprihvatljive rizike, no umjesto zabrane samo želi promicati stvaranje regulative za bilo kakva istraživanja.

Štetni učinci se ne mogu procijeniti – istraživanje radi istraživanja?

Kemičar Keutsch u Welt-Interviewu također se potrudio naglasiti kako on ne zagovara korištenje metode, već je samo želi istražiti. To je u Švedskoj u to vrijeme bilo zabranjeno – to mu je u redu, jer sve brige moraju biti uključene u raspravu. Prvotno želi istražiti kako stratosferski balon manevrira na visini od 20 kilometara; sljedeći bi korak bio rasporediti dva kilograma kalcijevog karbonata u stratosferu, koji “nema utjecaja na vrijeme ili klimu”, kako bi se vidjelo kako se čestice šire i kemijski reagiraju. Kaže se da kalcijev karbonat reflektira sunčevo zračenje; usporedio je ovo s oblacima iz vulkanskih erupcija.

Ne zna se ima li kalcijev karbonat negativne učinke, niti se drugi učinci takvih zahvata mogu generalno procijeniti. Spicy: To je bilo u redu za kemičara, jer isto vrijedi i za klimatske prognoze. Također se morate osloniti na modele. Čineći to, on je zapravo priznao da je osnova za teoriju klimatskih promjena izazvanih čovjekom više nego manjkava (nedavno smo izvijestili o nedostatku sposobnosti NASA-inog klimatskog modela da prikaže najjednostavnije fizičke principe) – a ipak ova teorija mora koristiti kao opravdanje za istraživački poriv uslužnih znanstvenika koji su oduševljeni geoinženjeringom. Istraživanje radi istraživanja – ali po koju cijenu?

460 znanstvenika diljem svijeta već zahtijeva ugovore o nekorištenju

Nije bez razloga što znanstvenici iz cijelog svijeta pozivaju na međunarodni “sporazum o nekorištenju” solarnog geoinženjeringa:

Zabrinuti smo zbog ovih sve većih zahtjeva za istraživanjem i razvojem solarnog geoinženjeringa, jer oni riskiraju normalizaciju ovih tehnologija kao buduću političku opciju. Do sada su rizici i učinkovitost solarnog geoinženjeringa slabo poznati (Barrett et al., 2014; Kravitz & MacMartin, 2020; Lawrence et al., 2018; Schneider et al., 2020). Utjecaj će vjerojatno varirati ovisno o regiji, budući da će umjetno hlađenje više utjecati na neke regije nego na druge. Također postoje neizvjesnosti o utjecaju na regionalne vremenske prilike, poljoprivredu i osnovne zalihe hrane i vode. Također, trenutna istraživanja često se temelje na idealiziranim shemama modeliranja i pretpostavljaju politike podrške koje neće biti izvedive u današnjem problematičnom međunarodnom poretku (Corry, 2017.; Low & Honegger, 2020.; McLaren, 2018.).
Unatoč daljnjim istraživanjima, postoji duboko neslaganje oko toga mogu li se rizici i učinkovitost solarnog geoinženjeringa ikad u potpunosti razumjeti prije nego što se postavi te mogu li se specifični učinci pripisati takvim intervencijama nakon činjenice (Oomen, 2021.). Osim toga, postoji ozbiljna zabrinutost zbog “zaključavanja” solarnog geoinženjeringa kao opcije infrastrukture i politike (npr. Cairns, 2014.; Flegal et al., 2019.; McKinnon, 2019.; McLaren & Corry, 2021.) te u smislu militarizacije i sigurnosti (npr. Chalecki & Ferrari, 2018; Corry, 2017; Heyen et al., 2019; Robock, 2015).

Izvor: Biermann et al. 2022

Ovu inicijativu iz 2022. sada podržava 460 znanstvenika diljem svijeta.

Balansiranje rizika – hoće li sve biti u redu?

Tada se svjetski novinar zapitao postoji li rizik da se znanstvene spoznaje automatski primjenjuju čim postanu dostupne – te mogu li se takve klimatske intervencije koristiti vojno. Kemičar je oboje odbacio. Budući da su drugi eksperimenti već bili smanjeni “kada su rezultati pokazali da bi mogli imati neželjene nuspojave”. A vojna uporaba je malo vjerojatna jer je učinak previše neprecizan i nije moguće procijeniti učinke osim pada temperature.

Ali što ako eksperimenti pokažu da takve mjere imaju negativan učinak na određene regije, koje bi se kasnije mogle koristiti kao “oružje” protiv političkih neprijatelja? Kemičar je i sam priznao mogućnost da bi neke regije mogle imati koristi, dok bi se druge mogle suočiti s negativnim posljedicama. Unatoč tome, želi “što bolje razumjeti temu solarnog inženjeringa” ako ikada dođe na politički dnevni red. Prema ovoj argumentaciji, moglo bi se u konačnici zahtijevati i promicati ciljano istraživanje i testiranje oružja za masovno uništenje.

Mnogi bi današnji znanstvenici vjerojatno trebali pročitati “Fizičara” Friedricha Dürrenmatta. Međutim, kampanja masovnog cijepljenja mRNA nedavno je vrlo jasno pokazala da se zdravlje i životi ljudi dobrovoljno žrtvuju “napretku” u obliku nemilosrdnog napretka nove tehnologije. Nije iznenađujuće da planove da se “zamrači sunce” guraju ne samo globalisti poput Billa Gatesa.