Muško ili žensko

Muško ili žensko

Muško bi trebalo biti muško, a žensko – žensko. To je prvi preduvjet da uopće znamo na čemu smo. Muškarac se tek postaje, a i žena se tek postaje, s godinama – i to je bitno! Jer u startu, dijete je dijete, i dijete ima potencijalno veliku maštu pa može zabrijati svašta; ali ako ga se ne odgaja u duhu osobina koje određuje njegov spol, zadanim kriterijima, dijete, koje još može biti, nekakav: „srednji“ spol, jer nema ambicija za utvrđivanje svog spolnog identiteta.

Ali, dijete mora odnekud početi. Ako mu se plasira ta tendencija, da on ima „pravo“ ili da tek treba ustanoviti, što po definiciji je, onda ga se zapetljava te ga se dovodi u konfuziju i dubiozu. S druge strane, dijete se, primjerice: krsti i postaje pripadnik religije, bez ikakvog pitanja ili recimo: prava da to sam odluči, kasnije kad sazrije. Dakle, dijete koje još ni umno nije ni približno da sazrije, ima na „repertoaru“ izbor svog spola, što je pogubno.

Na taj način, odgovornost se prebacuje na nekoga tko ne može baratati pojmovima što je to muškarac, a što žena. Neki to prije shvate, neki tek kasnije. Ako će mi netko, recimo: s 30 godina reći: „ja sam žena“ – reći ću: „OK“, ako jesi, onda jesi. Ali ako mi klinac ili klinka, zbog utjecaja ispiranja mozga, počne brijati da to što ono ima seksualni organ te i te vrste – ništa ne znači te da ono ima sad ambiciju promijeniti spol – to je nebuloza, pi*darija i sumanutost. Prije, ne znam koliko godina, to bi se rješavalo na psihijatriji, isto kao što su se homoseksualci „rješavali“ na psihijatriji.

I sad smo otišli u totalno drugu krajnost. Čovjek današnjice, više ne zna što je muškarac, a što je žena. Odnosno, jedno može biti drugo, a na koncu to nije ni bitno. Ali da skratim i da ne budem toliko „konzervativan“ – smatram da dijete, koje jedino može biti „srednji“ rod, još nema kapaciteta, niti intelektualnih sposobnosti, a kamoli iskustva, da bi određivalo to „želi“ li biti muško ili žensko, odnosno zadaća roditelja, tj. odgoja, a u tom smjeru i institucija je da prikažu primjerima što muškarac je, a što žena je; jer dijete danas ima poplavu bizarnih slučajeva koji, da mi oprostite, na ništa ne liče.

Stoga bi dijete trebalo usmjeravati da prihvati svoj zadani spol; a ako takva osoba do svoje tridesete godine jednostavno ustanovi da je psihički i fizički „zatvorena“ u „krivom“ tijelu, onda nek’ radi što hoće; ali dok se to ne formira, nema se što davati djetetu da ono „bira“ – to je pogubno i dovesti će do toga da ćemo imati psihičku nezrelost i blesavu identifikaciju s nečim što se u tim godinama još ne može ni naslutiti, a kamoli raditi na tome da se filozofira: jesam li ja muško ili sam žensko…

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp