Kako nas je Slavko Kulić još pred 10-ak godina upozoravao na štetnost uvođenja eura, ali bili smo lijeni i gluhi da ga poslušamo

Kako nas je Slavko Kulić još pred 10-ak godina upozoravao na štetnost uvođenja eura, ali bili smo lijeni i gluhi da ga poslušamo

Jedan od najpriznatijih, ne samo hrvatskih, već svjetskih ekonomista – gospodin doktor Slavko Kulić, također ima jednako mišljenje poput mene kada je u pitanju uvođenje eura kao službene valute u Hrvatskoj.

Iako je profesor Kulić u svom izlaganju od prije 10-ak godina obrazložio zbog čega bi uvođenje eura bilo pogubno za Hrvatsku, njen narod i gospodarstvo, ja bih ovim putem, svima onima koji smatraju da je dr. Kulić tada pričao nebuloze i namjerno plašio narod, na konkretnom primjeru htio pojasniti što se događa kada robnu razmjenu u istoj valuti imaju države s jako i slabo razvijenim gospodarstvima i zašto je Hrvatska stravično pogriješila kada je uvela euro kao svoju službenu valutu. Još jednom je vrijeme pokazalo da je doktor Kulić bio u pravu kada nas je upozoravao na štetnost uvođenja eura i odricanja od vlastite valute. 

Pa da krenemo:

Kada međusobno trguju dvije samostalne države, na temelju salda njihove međusobne trgovine oblikuje se i tečaj razmjene među valutama tih dviju država. Ukoliko jedna država ima trgovinski suficit (izvoz veći od uvoza), njena valuta obzirom na državu uvoznicu mora aprecirati do trenutka kada se zbog smanjenja njene konkurentnosti trgovina ponovo ne dovede u balans.

Ukoliko su obje države dijelom novčane unije, to znači fiksiranje međusobnog tečaja. Što konkretno znači da valuta države s trgovinskim suficitom ne može aprecirati, zbog čega se trgovinski suficit održava u nedogled, a održava se zato, jer država s izvoznim suficitom po definiciji ujedno i izvozi kapital. Ili, drugačije rečeno, s prihodima od suficita izvoza nad uvozom, posredno preko bankovnog sustava, financira kupce u drugoj državi.

Ukoliko ovaj primjer premjestimo u okruženje europske monetarne unije, razumjet ćete zašto je enormni njemački prihod u vremenu prije 2008. godine samo zrcalna slika enormnog trgovinskog deficita država (ekonomski nestabilne članice EU s juga, Portugal, Italija, Grčka i Španjolska).

Dakle, da je Njemačka uopće mogla na veliko izvoziti unutar EU, druge su države na europskom teritoriju morale od nje jednako toliko i uvoziti. Sve su to s veseljem financirale njemačke banke koje pak nisu znale što bi s tolikim prihodima koji su dolazili na račune njemačkih izvoznika.

Jer kada ne bi bilo zajedničke valute (eura), do te velike trgovinske neravnoteže ne bi ni moglo doći. Pogledajte podatke o trgovinskim bilancama država prije 1999. godine (formalni početak eura) te nakon njega i brzo ćete shvatiti istinu. Bez eura Njemačka ne bi imala takav prihod jer bi vrijednost njemačke marke narasla što bi automatski uništilo i samu njenu konkurentnost.

Također treba napomenuti da bez eura Grčka ne bi mogla dugoročno živjeti prividno preko svojih mogućnosti jer bi tečaj drahme i marke brzo izravnao uvoz s izvozom. Niti njemačke banke ne bi mogle financirati grčko trošenje, jer njemački izvoznici ne bi imali tolike prihode na računima.

S druge strane, ne bi se ni grčka vlada mogla toliko zaduživati (za tekuće potrebe) jer bi je financijsko tržište zaustavilo podignuvši premije na rizik, ali zbog eura kao zajedničke valute koja im daje prividno smanjenje rizika za sve članice, to naravno nisu napravili.

Ponekad vrijedi pogledati u retrovizor i sjetiti se što je netko tko je vidio ono što drugi nisu govorio o onome što je tada bila zastrašujuća budućnost, a danas je nažalost naša surova stvarnost.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp