Matične stanice raka u korijenu su širokog spektra karcinoma, ne samo raka dojke, a ponekad se nazivaju “stanicama-majkama” jer su odgovorne za proizvodnju svih različitih tipova stanica “kćeri” koje čine koloniju tumora.

Dok matične stanice raka čine samo između 0,2 i 1% stanica unutar bilo kojeg tumora, one imaju naizgled “besmrtnu” sposobnost samoobnavljanja, sposobne su kontinuirane diferencijacije, otporne su na konvencionalne kemoterapeutske agense i tumorogene su, tj. sposobne su se “odcijepiti” i stvoriti nove tumorske kolonije.

Jasno je da se matične stanice raka unutar tumora moraju uništiti ako liječenje raka utječe na trajno izlječenje. 

Nova studija pod nazivom  “6-Shogaol inhibira stanice raka dojke i sferoide slične matičnim stanicama modulacijom signalnog puta Notch i indukcijom autofagne stanične smrti”, identificirala je snažnu aktivnost matičnih stanica protiv raka u 6-shogaolu, oštrom sastojku đumbira koji se proizvodi kada se korijen suši ili kuha.

Studija je također otkrila da se učinci uništavanja raka javljaju pri koncentracijama koje nisu toksične za nekancerogene stanice – što je ključna razlika u odnosu na konvencionalne tretmane raka koji ne pokazuju ovu vrstu selektivne citotoksičnosti i stoga mogu učiniti veliku štetu pacijentu.

Autori studije dodatno potvrđuju ove točke: 

Matične stanice raka predstavljaju ozbiljnu prepreku terapiji raka jer mogu biti odgovorne za lošu prognozu i recidiv tumora. Da bude još gore, vrlo malo kemoterapeutskih spojeva obećava da će ubiti te stanice. Nekoliko je istraživača pokazalo da su matične stanice raka otporne na paklitaksel, doksorubicin, 5-fluorouracil i lijekove platine.

CSC su stoga gotovo nedostupna populacija u tumorima za kemoterapiju. Stoga je svaki spoj koji obećava prema matičnim stanicama raka vrlo poželjan korak prema liječenju raka i treba ga pratiti radi daljnjeg razvoja.

Istraživači su identificirali različite načine na koje 6-shagoal djeluje na rak dojke:

• Smanjuje ekspresiju CD44/CD24 površinskih markera matičnih stanica raka u sferoidima raka dojke (3-dimenzionalne kulture stanica koje modeliraju matične stanice poput raka)
• Značajno utječe na stanični ciklus, što rezultira povećanom smrću stanica raka
• Inducira programiranu staničnu smrt primarno putem indukcije autofagije, a apoptoza je sekundarni induktor
• Inhibira formiranje sferoida raka dojke mijenjanjem signalnog puta Notch putem inhibicije γ-sekretaze.
• Pokazuje citotoksičnost (svojstva ubijanja stanica) protiv jednoslojnih (1-dimenzionalni model raka) i sferoidnih stanica (3-dimenzionalni model raka)
• 
  Istraživači su otkrili zapanjujuću razliku u procjeni posljednjeg načina kemoterapeutske aktivnosti 6-shagoala i usporedbi s aktivnošću konvencionalnog kemoterapeutskog agensa taksola.
• Dok je taksol pokazao jasnu citotoksičnost u jednodimenzionalnom (ravnom) jednoslojnom eksperimentalnom modelu, nije imao praktički nikakvog učinka na sferoidni model, koji je više model “stvarnog svijeta” koji odražava trodimenzionalnost tumora i njihovih subpopulacija matičnih stanica.
• Zapanjujuće, to je vrijedilo čak i kada je koncentracija taksola povećana za četiri reda veličine:
• “Za razliku [od 6-shagoala], taksol, iako je bio vrlo aktivan u jednoslojnim stanicama, nije pokazao aktivnost protiv sferoida čak ni pri 10 000 puta višoj koncentraciji u usporedbi s 6-shogoalom.” 
• Ovo je vrlo značajno otkriće, jer potvrđuje zajedničku temu u istraživanju raka koja priznaje glavnu ulogu matičnih stanica raka:
• Naime, dok su konvencionalne tehnike poput operacije, zračenja i kemoterapije učinkovite u smanjenju veličine tumora, ponekad do točke u kojoj se on “odstranjuje”, spaljuje” ili “otruje” iz tijela čak i ispod praga ponovnog otkrivanja, privid “dobivene bitke” često ima visoku cijenu, budući da u konačnici populacija matičnih stanica raka ponovno izraste iz tumora, sada s povećanom osvetom i metastazama vaszivnosti, što rezultira time da rak “pobjeđuje u ratu”.
• Jednoslojni model, koji ne uzima u obzir složeni imunitet stvarnih tumora temeljenih na matičnim stanicama raka protiv kemoagensa poput taksola, predstavlja stari predklinički model testiranja liječenja raka.
• Sferoidni model, s druge strane, jasno pokazuje da čak 10 000 puta veće koncentracije taksola nisu u stanju pobijediti ovu komponentu đumbira u selektivnom ciljanju na glavni uzrok malignosti tumora. 

U svojim zaključnim napomenama, autori ističu iznimno važnu razliku između prirodnih lijekova protiv raka i onih konvencionalnih koji su uvedeni tek u zadnjih pola stoljeća, naime, 

“Prehrambeni spojevi dobrodošli su izbori za ljudske bolesti zbog njihove vremenski provjerene prihvatljivosti od strane ljudskih tijela.”

Za razliku od modernih sintetski proizvedenih i patentiranih kemikalija,

• đumbir
• kurkuma
• zeleni čaj,

…i stotine drugih spojeva koji se prirodno nalaze u ljudskoj prehrani, “vremenski su testirani” kao prihvatljivi za ljudsko tijelo u najvećim i najdužim poznatim “kliničkim ispitivanjima”:

deseci tisuća godina izravnog ljudskog iskustva, koje obuhvaća tisuće različitih kultura iz cijeloga svijeta, koje čini ljudsku prapovijest.

Ova iskustveno utemeljena “pokusa” nisu potvrđena RCT-ovima ili recenziranim procesom objavljivanja, već činjenicom da smo svi prošli kroz ovaj nesagledivo golem vremenski raspon da bismo danas bili živi ovdje.

Također razmislite o tome da bi posljedice mogle biti smrtonosne, ako su naši preci pogrešno odabrali način ishrane jednostavno zamijenivši jestivu bobicu s otrovnom.

Ovo stavlja još veći naglasak na to kako “vremensko testiranje” prehrambenih spojeva nije bilo akademsko već pitanje života i smrti, i implicirano, kako su informacije sadržane u različitim kulturnim tradicijama kao “recepti” koji se prenose s generacije na generaciju “epigenetski sustavi nasljeđa” ništa manje važni za naše zdravlje i optimalnu ekspresiju gena kao što je DNK u našim tijelima. 

U konačnici, ova nova studija nadovezuje se na sve veći broj istraživanja koja pokazuju da su pristupi ciljanja matičnih stanica raka korištenjem prirodnih tvari prisutnih u ljudskoj prehrani tisućama godina daleko superiorniji od kemoterapije i zračenja, a oboje zapravo povećavaju relativnu populaciju matičnih stanica raka u odnosu na netumorogene.