Opreka gluposti nije inteligencija ili pamet, čak ni mudrost, već: svijest. To se očituje već na prvi pogled, a ogleda se u tome – čime je osoba okupirana, što govori i što iznosi te važnije: kako – iznosi te što time podrazumijeva. Važan je i kontekst. Tu je važna i logika. Recimo i praksa. Kada osoba uzme temu, to već govori o njezinoj orijentaciji. Ako uzme nešto priglupo, odmah tu osobu možemo otpisati. Tu je i pitanje humora.
Ali, nije nikakva poanta ispričati vic, poanta je pomoću ironije (ako ju imaš) – okarakterizirati stvari. A sad na svijest. Što je svijest? Svijest podrazumijeva visok nivo informiranosti i uvida u značajna pitanja o: životu, svijetu, distopiji, bitku, duhu, beskonačnosti, univerzumu, Ljubavi, prirodi stvari itd. Dakle, tu u prvom redu – ne smiju ni ući beznačajne stvari. A što je beznačajno, svjestan čovjek vrlo dobro zna, stoga to i izbjegava.
On i izbjegava direktne sukobe s osobom koja jednostavno nije kapacitirana. S njom se ne isplati ni o čemu razglabati. Ali, kako se dolazi do svijesti? Kao prvo, puna svijest nastupa tek negdje iza 20.-e godine, odnosno tek tada počne stjecati uvide koji su potrebni za samorefleksiju i samokritiku. Tada osoba, ako može, izlazi iz paradigme i postavlja se nasuprot njoj. Uzeli smo dakle 20.-e godine života; ali dajmo si „fore“ i recimo ipak to: da značajniji i sigurniji, samouvjereniji uvidi nastupaju tek poslije 30.-e. Naravno pod uvjetom da osoba razvija svijest.
Što je razvijanje svijesti? Razvitak svijesti podrazumijeva kao prvo upoznavanje s onim suštinskim stvarima koje se tiču smisla, cilja i svrhe života. Glupana prepoznaš, odmah, po tome, što on ni u jednoj jedinoj sekundi nema potrebu da nešto okarakterizira u duhu kritičkog uvida. Dakle, takva osoba barata isključivo činjenicama, i može reći samo: da ili ne; ali ne može za određenu soluciju iznijeti nikakve argumente.
Takva osoba koristi isključivo alate poput: „kloniranja“, „recitacije“, „oponašanja“, striktnog ponavljanja i kopi pejsta. No, s tim se može, u ovom svijetu, daleko dogurati, jer je to modus operandi, dakle sama bit ovog suludog i ništavnog svijeta. Tu dolazimo do razlike. A to je ta: što glupan, u principu lako uspijeva učiniti neke bazične stvari, a svjesna osoba zbog silne okupiranosti filozofskim pitanjima, jednostavno ne stigne „izučiti“ neke „osnove“ poput: licemjerja, konformizma i dvoličnosti – što su karakteristike glupana.
Svjesna osoba može, naravno, lagati; ali ona ne može lagati sama sebi, odnosano ne može u suštini zanemariti stvari koje ju opterećuju, a koje glupan ni ne primjećuje; a radi se primjerice o pojmovima poput slobode, pravde, jednakosti, ravnopravnosti itd. Tu na snagu stupa, dakle, rad na sebi, uvažavanje drugih, tolerancija te proaktivno zalaganje za opći napredak; a u tom smislu i oštra kritika svega što onemogućava sam napredak, u smislu poboljšanja životnih uvjeta, načina života, percepcije te procjenjivanja stvari, predmeta i ideja. Da bi se do toga došlo, nije dovoljna samo kontemplacija, već i kreacija; a preporučljivo je i upoznavanje s elementarnom literaturom; što glupan primjerice uvijek izbjegava, a svjesna osoba uzima apriori kao nužne uvjete svoje egzistencije.
