Znam da će ovo biti osjetljiva tema. Vjera u Boga vjernicima znači mnogo. Daje im nadu, vjeru, vodi ih prema svijetlu dok se oko njih samo tama gomila. Katkad se čovjek može i izgubiti u tami, i dok postoji nada, čak i kad sva druga svijetla nestanu, naći će pravi put.

Katolička crkva u modernom svijetu više nema snagu kakvu je imala u svojim počecima. Sve je više ljudi koji se okreću od vjere i postaju ateisti. Da, katoličanstvo je napravilo mnogo jako teških pogrešaka u povijesti. Od križarskih ratova, španjolske inkvizicije, priznavanja robovlasništva, nasilnog pokrštavanja novootkrivenih naroda u doba kolonizacije, mlake osude holokausta i do danas još neiskorijenjene pedofilije u crkvenim redovima. Sve to dovelo je do osipavanja vjernika iz katoličanstva.

U današnje vrijeme, a to traje već desetljećima, vjera u Boga kao i katoličke ikonografija, uvijek su bili predmet sprdnje ostalih bez ikakve zabrane i osuđivanja onih koji to rade. Ono što se dogodilo u Švedskoj javnim spaljivanjem Kur’ana je po meni nedopustivo. Zašto bi netko spaljivao Svetu knjigu druge religije ako svoju vjeru smatra neozbiljnom? Ničija vjera ne bi smjela biti predmetom sprdnje, bez obzira na kritičnost kojom se osvrćemo na sve greške koje su se događale kroz povijest bilo koje od njih.

Zar smo do toga došli da je kršćanstvo postalo dosadno i da nema više materijala za sprdačinu pa ajmo prebaciti lopticu na druge? Sve vjere i sve Svete knjige promiču zajedničke vrijednosti: ljubav, mir, vjeru, nadu, zajedništvo i obitelj. I zbog čega bismo ničim izazvani vrijeđali moral i vjeru drugih religija? Zavidim vjernicima Islama koji svoju vjeru smatraju ozbiljnom i ne ismijavaju se s njom, onako kako bismo mi trebali doživljavati svoju i živjeti prema istinskim kršćanskim vrijednostima.

Po novinama se ismijava Zlatko Dalić jer javno govori da je vjernik, da je ponizan, skroman, da je naša reprezentacija obitelj. Takvi bismo trebali biti svi mi. To su ljudske vrijednosti kojima bismo trebali težiti. Trebali bismo biti ponizni i skromni te bismo trebali težiti tome da sve što radimo bude u skladu s ljubavi i mirom. Da nikome namjerno ne zadajemo bol ili činimo neko zlo.

Prije par godina bivše kolonijalističke i robovlasničke države su nas kritizirale da zašto ne klečimo na sportskim borilištima? Zato jer mi nismo nikoga podčinili, potlačili, niti osvajali.

U današnje vrijeme također se ismijavaju vjernici koji mole javno – tzv. “klečavci”. Govore da se mole za dominaciju muškaraca nad ženama, portali ih osuđuju,…itd.

Meni osobno oni ne smetaju, niti ću ih osuđivati samo zato jer se mole. Tko se ikada molio, zna da se molitve u većini slučajeva ne obistine. Zato ne razumijem agresiju i prosvjede protiv njih. Uostalom molitve ne vrijede bez djela. Djela čine molitvu jačom, da se vidi ako se trudiš i djelima onda će ti i Bog pomoći jer si vrijedan. Samo se moliti je isto kao i davati si lažnu nadu da ćeš se pokrenuti.

Isto je i s, kako ih ja zovem, “lažnim” vjernicima. To su osobe koje su svake nedjelje i na svim polnoćkama u prvim redovima na misi, u kućama imaju toliko veliko raspelo da bi im i Stari Rimljani pozavidjeli. Busaju se u prsa da su ogromni vjernici, glasni su. A tokom cijelog tjedna, lažu, varaju, kradu, tuku partnere, psuju Boga, ogovaraju, sipaju mržnju prema svima drugačijeg mišljenja i stavova…itd. I onda na misi u nedjelju misle da su se očistili svih svojih grijeha tako da od ponedjeljka mogu po starom. Grijeh se ne može izbrisati s 2 Oče naša i 3 Zdravo Marije. Otkupljenje i oprost od grijeha se dobivaju da svoje zle navike promijeniš. Dakle djelima.

Današnja katolička crkva je okrenuta novcu, a ne kao što bi trebala biti – narodu. Naime, s oltara obično čujemo (a uskoro ćemo i slušati) za koga bi bilo dobro glasati jer tko dođe na Vlast taj će i plaćati Crkvi donacije.

Kad je potres zadesio Zagreb, dok su građani spavali sljedeću noć pod vedrim nebom i kontejnerima s Kaptola smo slušali kako će se oni moliti za građane, a kardinal Bozanić će spavati u hotelu Sheraton (jer očito je da Crkva nema vlastitih nekretnina gdje bi Presvijetli mogao spavati). Tako je bilo i za vrijeme potresa u Petrinji, poplava u Gunji i Rajevu selu.

Političari i vlast odmah prije građana obnavljaju Crkve i župne urede. Sve bi to bilo u redu da Crkva nema novaca. Dok god oni sjede pred pozlaćenim oltarima u skupocjenim skutama, spavaju u hotelima A kategorije i voze se u skupocjenim automobilima i onda kad narodu treba materijalna pomoć govore da će se oni samo moliti, naravno da vidimo da nešto opako ne štima.

Kako god ružno zvučalo, meni izgleda da se upravo Crkva okrenula od naroda prema Zlatnom teletu. Dopuštanje komercijalizma mi je također ružno za vidjeti. Naime u nedavnom posjetu Pape Portugalu, bila je reportaža gdje su u lokalnoj slastičarnici ili pekarnici napravili kolačić s likom Pape Franje. Iskreno tko bi to kupio? Kome pada na pamet zagristi kolačić i time odgristi glavu Pape? Osobno se bojim pogledati Isusa na raspelu ili Majku Božju u oči, jer znam da sam grešan i nisam dostojan. A kamoli ogristi dio Pape na kolačiću. Da ne govorim o svim trgovcima koji čekaju samo kršćanske blagdane da bi utopili svoje proizvode. Komercijalizacija vjere mi nije prihvatljiva.

Osobno vjerujem u Boga i pomolim se. Ne vjerujem u Crkvu kao instituciju zbog svega gore navedenoga. Trudim se iz dana u dan živjeti u skladu s vjerom. Nikoga osuđivati, ne krasti, ne varati, ne lagati…itd. Poštujem svakoga, a onima koji su puni mržnje savjetujem da je život prekratak da se mrzi. Moramo se otvoriti nadi, ljubavi i vjeri. Živjeti u skladu s mirom i u skladu s prirodom. A prije svega ne smijemo samo ostati na molitvama i riječima. Trebamo djelovati da svima nama bude bolje i da nađemo mir.