Shvatit ćeš jednog dana i da si kucao na mnoga pogrešna vrata. Ali u tom trenutku to nisi mogao znati. Jer si vjerovao. Nadao se. Ljubio. Jer si bio čovjek koji je u ljudima vidio samo dobro. I nemoj tada sebe prekoravati za to iskustvo. Najveće su to životne lekcije. Jer nakon njih više nisi ostao ista osoba. Samo jednu stvar napravi prije nego što napustiš ta vrata i otiđeš dalje. Poželi ljudima sreću. Vidjet ćeš, tebi će se jako brzo vratiti.

Kad pomažeš, zapamti, bitne su granice. Jer ljudi se ne znaju zaustaviti. Progutat će te, sažvakati, a onda ispljunuti. Uzet će i ono što trebaju i ono što ne trebaju. Radit ćeš za njih i ono što oni ne mogu učiniti, ali i ono što mogu. A onda ćeš se odjednom sam osjetiti posramljeno. Iskorišteno. Odbačeno. Jer su davno prešle sve granice dobrote. Jer pola onoga što si im činio nije trebalo. Ali su uzimali kada se daje.

Kad pomažeš, zapamti, bitne su granice. Nemoj da sve odjednom sklizne u iskorištavanje. A nekada je tako malo potrebno. I onda se pitaš kako je sve to s dobrim namjerama loše završilo. Brzo ljudi zaborave. Sve zaborave. I kasnije ti kažu da nisu od tebe ni tražili sve što si im davao. I budu u pravu. Neće tu doći osjećaj zahvalnosti. Niti jedan drugi osjećaj. Doći će samo pitanje kako prije nisi otvorio oči i vidio tu ludu igru manipulacije.

Svaki dan zapamti jednu stvar. Ništa ne uzimaj zdravo za gotovo. Ni ljude. Ni stvari. Ni događanja. Ništa nije nastalo, eto, tek tako. Prohtjelo se. Niti je samo malo ušetalo u tvoj život. Jer nije znalo gdje će. Zapamti, stvari koje ti izgledaju nepovezane na razini na kojoj ti gledaš, možda su negdje ispod površine duboko povezane. I ništa grčevito ne stiskaj da ne ode. Jer otići će kada bude vrijeme. Prije ili kasnije. I tu ne možeš ništa napraviti.

Dobro je da tražiš ljubav. Ali pripazi od koga je tražiš. Dobro je da tražiš poštovanje. Ali pripazi kakvo poštovanje. I nemoj to zamijeniti s malo pažnje koje ti ljudi daju. Pola života tražiš razumijevanje od drugih. A na kraju shvatiš da ga ne daješ ni sam sebi. Zastani malo i promijeni što možeš. Budi dovoljno hrabar i priušti sebi da se ne uklapaš svugdje. Lijepo je kad možeš izabrati kako ćeš živjeti. Sanjati. Voljeti. Ne pitati druge za dopuštenja.

Pristaješ li i ti na nešto što ti nije „ok“? Bojiš se povrijediti drugoga, pa povrijediš sebe. Pa onda to isto napraviš s još nekim. Pa sličnu stvar ponoviš sutra? I prekosutra. I pretvori se život u nešto što ne želiš. I što život nije. Ugađaš drugima da bi zadobio poštovanje, a ne znaš da bi te više voljeli i poštovali kada bi pokazao svoj stav. I nekim stvarima odmah rekao „ne“. Ali treba malo hrabrosti. Ili možda puno hrabrosti?

Nemoj iz straha da te netko ne napusti na kraju napustiti sebe. A što ako ta osoba čini to isto? Kakve živote živite? Cijena koju plaćaš prevelika je. Kolike bi se stvari razriješile da se odmah kazao problem, da se o njemu razgovaralo na vrijeme. I da su se ljudi bili spremni naći na pola puta. Ali obziri, strahovi, sumnje? To ih je uništilo. Nemoj pristajati na nešto što ti nije „ok“. Nemoj reći: U početku je teško, ali kasnije će biti lakše. Neće, vjeruj mi. Kasnije će biti još teže.

Jednu stvar dopusti sebi svako jutro. Dopusti sebi da se ne uklapaš svugdje, da misliš drugačije, da osjećaš drugačije i da živiš drugačije. Vidjet koliki je blagoslov biti ono što doista jesi. Nemoj pod svaku cijenu biti opsjednut željom da te svi moraju voljeti. To je najbolji put u propast. Ljepota života je kada si svoj, kada imaš svoj put, ostvaruješ svoje čežnje. I imaš svoj mali krug ljudi koji te voli i kojega ti voliš.

Jednoga dana, a moli Boga da što prije dođe taj dan, kada se prestaneš prilagođavati drugima, primijetit ćeš kako si postao manje ranjiviji. Jer ništa te toliko ne čini ranjivim kao tvoji pokušaji da budeš drugome ono što ne možeš biti. Pa si zbog toga spreman sve učiniti. Budi dovoljno jak da možeš izdržati da si drugačiji. Budi dovoljno jak da možeš vidjeti da je nekad lijepo biti sam. I živjeti svoj život na način na koji ti vjeruješ i osjećaš, na način koji ti biraš. Ne onako kako žele drugi. Drugi nisu i nikada neće biti ti.

Ljudima do kojih ti je stalo moraš dati razlog da ostanu u tvom životu. Ništa se ne podrazumijeva. Ni dolazak. Ni ostajanje. I nitko nije tu jednom zauvijek. Svatko dolazi s nekim razlogom. Koji si mu ti dao ili onim koji je pronašao u tebi. I zato cijeni ljude koji su pored tebe. Pokaži im da ti znače. Nemoj biti onaj koji ostavlja ožiljke. Ožiljak je lako ostaviti. Budi onaj koji ostavlja lijepe uspomene. To je već malo teže.

Koliko uzaludnog vremena na svijetu je potrošeno na osvećivanja. Dokazivanja. Pretvaranja. A moglo se sve to vrijeme voljeti. Pokazati nekome da ti znači. Ljudima do kojih ti je stalo moraš pokazati da su vrijedni ljubavi. Riječju. Gestom. Znakom pažnje. I vidjet ćeš kako se tvoj svijet preobražava. Kako postaje ljudskiji. Topliji. Životniji. Ne žališ se više na mnoge probleme. Jer imaš one koji će biti uz tebe i pomoći ti ih riješiti.

Dragi naši prijatelji,

Bili bismo vam neizmjerno zahvalni da vašim skromnim donacijama podržite naš rad kao alternativnog i potpuno neovisnog medija iza kojega ne stoje nikakve organizacije, već samo čisti entuzijazam. Svaka vaša donacija je više nego dobrodošla.