Drevni sumerski izvještaji o sveopćem potopu govore o vremenu kada su se “bogovi” spustili s neba i stvorili prve gradove na Zemlji… ali ti isti “bogovi” napustili su Zemlju kako bi našli utočište na nebu prije nego što će sveopći potop opustošiti planetu.

Iako postoji mnogo izvještaja o drevnim pretpovijesnim potopima, najstarija legenda o potopu u svjetskoj mitologiji potječe od jedne od najzagonetnijih i najtajnovitijih drevnih civilizacija koje su nastanjivale naš planet, Sumerana.

Priča o velikom potopu, prema drevnoj sumerskoj legendi, datira otprilike 200-te godine pr. Krista., do vremena kada su “bogovi” napustili Zemlju i sklonili se na nebo. Mnoge od drevnih sumerskih glinenih pločica pružaju nevjerojatne priče koje se uglavnom smatraju legendama ili mitovima, jednostavno zato što nismo svjesni njihovog pravog značenja i ne možemo shvatiti nešto što tjera naš um da luta u nepoznato. Tekstovi pronađeni na drevnim sumerskim pločama ilustriraju impresivne priče o tome kako su ljudi nastali, našem podrijetlu i nevjerojatnom uplitanju “Bogova” na načine koje ne možemo zamisliti.

Bogovi su sišli s neba

Drevni bogovi Ann, Enlil, Enki i Ninhursanga stvorili su crnoglave ljude dok su životinjama stvarali ugodne uvjete za život i razmnožavanje. Tada… Vlasti se “spuštaju s neba” i osnivaju se prvi drevni gradovi: Eridu, Bad-tibira, Larak, Sippar i Shuruppak.


Sumerani su bili prvi koji su počeli graditi prave gradove, organizirane pravim mrežama kakve vidimo u modernim gradovima diljem svijeta. Izumili su kanalizacijske sustave, izumili su kaldrmu koja se često koristila u ranom popločavanju ulica, također su bili majstori poljoprivrede, ali što je još važnije, bili su prva civilizacija koja je izumila prvi poznati sustav pisma pomoću klinastog pisma na glinenim pločama.

Bili su jedna od najnaprednijih drevnih civilizacija. Povijest nam govori mnogo zanimljivih činjenica i priča o Sumeranima, a ni danas arheolozi i povjesničari nemaju potpunu sliku koja bi mogla reći sve o ljudima koji su nekada nastanjivali područje rijeka Tigrisa i Eufrata.

Još nije prošlo tisuću i dvije stotine godina kad se zemlja raširila i narodi umnožili. Zemlja jeknula kao bik, Boga je uznemirila njegova graja. Enlil je čuo njegovu buku. I obrati se velikim bogovima: ‘Buka čovječanstva postala je preglasna za mene, Njihovom bukom lišen sam sna. Prekinite zalihe narodima, Neka bude nestašica planetarnog života da zadovolji njihovu glad. Neka Adad [još jedan Skrbnik] obuzda svoju kišu, a dolje, potop [redovita poplava zemlje koja ju je učinila plodnom] ne izdigne iz ponora. Neka vjetar puše i zemlju raspukne, neka se zgusnu oblaci, ali ne pada pljusak, neka polja oslabe žetvu, Među njima ne smije biti nikakvog veselja. -William Bramley: Bogovi Edena.

Jesu li bogovi bili ljuti na ljude? Zašto “Bogovi” ili “Bog” (ovisno o tome koju priču o poplavi čitate) pokazuju nemilosrdno ponašanje prema čovječanstvu? A što je zajedničko svim mitovima?

Prema onome što je napisano na drevnoj asirskoj ploči razumijemo sljedeće:

Zapovjedi da bude kuge, Neka Namtar smanji svoju buku. Neka bolest, kuga i pošast zapuhnu na njih poput tornada. Naredili su i kuga.Namtar stiša buku. Bolest, kuga i pošast Zapuhali su na njih kao tornado. -William Bramley: Bogovi Edena.

Bogovi su napustili zemlju

Drevne sumerske ploče zanimljivo spominju da su neposredno prije nego što je Veliki potop zahvatio Zemlju, “Bogovi” napustili naš planet kako bi našli utočište na nebu, vrativši se tek nakon što je Veliki potop završio. Ali… zašto su neki dijelovi priča vjerojatni, dok se drugi – kao kada su se “bogovi” uzletjeli u nebo – smatraju nevjerojatnima?


Zanimljivo je da priča o Noi—vjerojatno najpopularnija priča o potopu—ilustrira priče slične onima u predbiblijskom epu o Gilgamešu . Prema Epu o Gilgamešu, Enki, Bog stvoritelj čovjeka, prišao je smrtniku po imenu Utnapištim i razgovarao s njim, otkrivajući mu planove “bogova”, dajući mu nacrte kako izgraditi brod i kako preživjeti gnjev koji bi bogovi nanijeli i ispraznili zemlju.

Nakon što je potop zahvatio planet, ispunjavajući gnjev “Bogova”, Utnapištim je poslao tri ptice da pronađu kopno. Nakon što je Utnapištim otkrio zemlju i stupio na nju, prinio je žrtvu bogovima, nakon čega su mu oni dopustili da živi.

Ali… je li moguće da priče o velikim poplavama izazvanim gnjevom Boga ili “bogova” nisu bili mit i da su izvještaji drevnih kultura bili istiniti? Što ako su “bogovi” postojali na Zemlji i putovali u nebo neposredno prije potopa?

Pa, prema Robertu Ballardu, jednom od najpoznatijih podvodnih arheologa, koji je 1985. robotskom podmornicom i kamerom na daljinsko upravljanje otkrio poznatu olupinu Titanica, sveopći potop dogodio se u dalekoj prošlosti. Ballard vjeruje da je prije otprilike 12.000 godina velik dio Zemljine površine bio prekriven ledom.

Ballard je u intervjuu za ABC News rekao : “Tamo gdje ja živim u Connecticutu bilo je leda kilometar i pol iznad moje kuće, do Sjevernog pola, oko 15 milijuna milja, to je velika kocka leda. Ali onda se počelo topiti. Govorimo o poplavama naše žive povijesti.”

Prema Ballardu, nakon što se voda s ledenjaka počela topiti, pojurila je u ocean uzrokujući ogromne i katastrofalne poplave diljem svijeta. Ballard je rekao: Pitanje je je li postojala majka svih poplava. Znanstvena teorija pokušava objasniti misterij Velikog potopa.

Kontroverzna teorija koju su predložili znanstvenici sa Sveučilišta Columbia tvrdi da je u dalekoj prošlosti došlo do ogromne poplave u regiji Crnog mora. Prema istraživačima, sada slano Crno more nekoć je bilo izolirano slatkovodno jezero okruženo golemim površinama poljoprivrednog zemljišta, sve dok ga nije preplavio masivni zid vode iz nabujalog Sredozemnog mora.

Znanstvenici su izračunali da je snaga vode bila, zapravo, dvjesto puta veća od sile slapova Niagare. Gigantski vodeni zid odnosio je sve što mu se našlo na putu, stvarajući potpuno uništenje i kaos u regiji, mijenjajući zauvijek geografiju.


Što ako su izvještaji koje su napisali drevni Sumerani točni, autentični i imaju stvarnu povijesnu vrijednost? Je li moguće, kao što sugeriraju drevne glinene pločice, da su bogovi sišli s neba i stvorili prve gradove na Zemlji? I je li moguće da su ti isti bogovi pobjegli u nebo prije velikog Potopa?

Pitanje koje nadahnjuje raspravu je: možemo li u drevnim sumerskim tekstovima prepoznati razliku između mita i stvarnosti? I kakvu “stvarnost” danas prihvaćaju glavni znanstvenici? Čini se da drevne glinene pločice iz drevnog Sumera sadrže nevjerojatno vrijedne povijesne izvještaje koje su znanstvenici glavne struje desetljećima ignorirali.

Pažnja:
Epoha se svakodnevno nalazi na meti sveprisutnih cenzora koji svim sredstvima rade na našem gašenju kao alternativnog medija koji djeluje potpuno neovisno i nije ni pod čijom kontrolom. Ukoliko vam se sviđa naš rad možete nas podržati skromnom donacijom, jer svaki vaš cent presudan je u našem opstanku.