Što je to uopće dobrotvorna organizacija? Dobrotvorna organizacija je organizacija čiji su primarni ciljevi filantropija i društvenu dobrobit (npr. obrazovne, vjerske ili druge aktivnosti koji služe javnom interesu ili općem dobru).

Pravna definicija dobrotvorne organizacije (i dobrotvornih fondova) razlikuje se od zemlje do zemlje, a u nekim slučajevima i u pojedinim dijelovima iste zemlje. Propisi, porezni tretman i način na koji su definirane zakonski, kao i načini pružanja pomoći, se također razlikuju. Dobrotvorne organizacije ne bi smjele koristiti bilo koje od svojih sredstava za stjecanje dobiti pojedincima ili subjektima. (Međutim, neke dobrotvorne organizacije našle su se pod lupom zbog trošenja nesrazmjernog iznosa svog prihoda na isplatu plaća svome vodstvu).

Financijski podaci (npr. povrat poreza, prihod od prikupljanja sredstava, prihod od prodaje roba i usluga ili prihod od ulaganja) pokazatelji su za procjenu financijske održivosti dobrotvorne organizacije, posebno ocjenjivačima dobrotvornih organizacija. Ove informacije mogu utjecati na ugled dobrotvorne organizacije među donatorima i društvima, a time i na financijsku dobit dobrotvorne organizacije.

Dobrotvorne organizacije često dijelom ovise o donacijama poduzeća. Takve donacije dobrotvornim organizacijama predstavljaju glavni oblik korporativne filantropije. 

Kako bi se ispunili posebni zahtjevi pred ovim institucijama, a koji se odnose na to da sredstva kojima raspolažu budu izuzeta od oporezivanja i drugih oblika legitimne otimačine, dobrotvorna organizacija mora biti jasno organizirana i upravljana. U načelu, dobrotvorna organizacija mora slijediti javni interes, a svi izuzeti prihodi trebali bi biti u javnom interesu. Na primjer, u mnogim zemljama Commonwealtha dobrotvorne organizacije moraju pokazati da rade za opću dobrobit. E sad, kako one rade, to je skroz druga priča.

Do sredine 18. stoljeća dobročinstvo se uglavnom dijelilo kroz vjerske strukture (poput engleskih zakona za siromašne iz 1601. godine), ubožnice i ostavštine bogatih. Kršćanstvo, judaizam i islam uključivali su značajne dobrotvorne elemente od samih svojih početaka, a dāna (davanje milostinje) ima dugu tradiciju u hinduizmu, džainizmu, budizmu i sikizmu. Dobrotvorne organizacije pružale su obrazovanje, zdravstvo, smještaj, pa čak i imale zatvore. U ranom srednjem vijeku diljem Europe osnovane su ubožnice kako bi se siromašnim, starim i unesrećenim ljudima osiguralo mjesto stanovanja; Engleski kralj Athelstan (koji je vladao od 924. do 939. godine) osnovao je prvu zabilježenu ubožnicu u 10. stoljeću. 

Danas kada promatramo rad ovih instituacija, bar kroz medije koji podržavaju pozitivnu sliku o njima, viđamo da su prisutne diljem svijeta. U područjima pogođenim ratovima, glađu, klimatskim katastrofama, viđamo ljude koji dobivaju pomoć u naravi ili kako je već potrebno u danoj situaciji. No, više puta se dalo čuti da je riječ o tome da je pomoć došla prekasno, da je bila nedostatna, da je bila za potrebe promocije određene organizacije i slično. No, ono što možda rijetko čujemo je da pomoć nije došla i da su ljudi bili prepušteni sami sebi. E sada zamislite scenarij da vas pogodi neka nedaća i kao odgovoran član društva, koji je cijeli život ulagao u isto, očekujete da ćete dobiti svu potrebnu pomoć i da ćete biti zbrinuti na sigurnom, no navedeno izostane. Koliko bi vas zapravo to iznenadilo u svijetu u kojem živite?

Mislim da danas zaista postoji ogroman broj organizacija i zaklada posvećenih pomaganju ljudima. Najveća od njih, Ujedinjeni narodi, pozicioniraju se kao jamac mira i sigurnosti čovječanstva. Već desetljećima slušamo prelijepe parole i obećanja s povišenih govornica. Poslušate li ove glasne izjave, može vam se učiniti da ćemo riješiti sve svoje probleme – neće biti više siromaštva, gladi, ratova i svi ćemo dobro živjeti. Uostalom, postoji više od 100 međunarodnih organizacija koje rade pod okriljem Ujedinjenih naroda na rješavanju svjetskih problema. Za svaki novi problem stvara se nova organizacija.

Svake godine države članice Ujedinjenih naroda uplaćuju goleme doprinose tim organizacijama. Zapravo, to je novac iz naših džepova. To su porezi koje mi plaćamo državi. U razdoblju od 2010. do 2020. godine, prema službenim podacima, samo 44 UN-ove organizacije prikupile su 540,4 milijarde dolara. Doprinosi UN-ovim organizacijama porasli su za 58% tijekom 10 godina.

No, poslušajmo što smo postigli u ovom razdoblju. Najveći iznos novca danas ide za rješavanje problema gladi. Glavne organizacije UN-a koje se bave ovim problemom su Svjetski program za hranu (WFP) i Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO). U posljednjih 10 godina prikupili su 79,8 milijardi dolara.

Trenutne procjene su da je gotovo 690 milijuna ljudi u svijetu gladno, a za 750 milijuna ljudi opskrba hranom je neizvjesna.

Sama Organizacija za hranu i poljoprivredu predviđa još veći porast gladi do 2030. godine — 841 milijun ljudi. Dakle, Svjetski program za hranu predviđa potrebe za financiranjem za 2022. godinu u iznosu od 13,9 milijardi dolara. Kažu da će biti više gladnih, pa im treba više novca.

Legitimno je pitanje: kako to da se uz sve veće financiranje problem samo pogoršava?

Pogledajmo još jedan problem — problem izbjeglica.

Broj izbjeglica se udvostručio u posljednjih 10 godina i iznosio je 82,4 milijuna u 2020. godini.

Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) bavi se pitanjima izbjeglica. Tijekom proteklih 10 godina financiranje organizacije poraslo je za 56%, dosegnuvši 4,8 milijardi dolara u 2020. godine.

A poslušajmo sada kakvu pomoć pružaju ljudima. Jedno područje pomaganja izbjeglicama je osiguravanje skloništa. Na svojoj web stranici navode: “glavni dio naše zaštitne misije je jamčiti pristup odgovarajućem skloništu u humanitarnim hitnim slučajevima. Osiguravamo šatore, distribuiramo cerade i razvijamo strategije, alate i smjernice u hitnim situacijama i pružamo hitnu pomoć onima kojima je pomoć najpotrebnija. U hladnim noćima ili vrućim danima, naša pomoć može biti odlučujući faktor između života i smrti.”

U slučaju nužde, šatori od cerada su adekvatna kratkoročna mjera, ali u takvim šatorskim kampovima ljudi žive godinama! U neljudskim uvjetima, bez nade u budućnost. Zbog nedostatka čak i osnovnih sanitarnih uvjeta ljudi umiru od zaraznih bolesti.

Kome koristi da se problem ne rješava? Dok god postoji problem, ima i financiranja. A ako se problem riješi, neće biti financiranja, a time ni organizacija. Sve dok postoji financijski interes, sve dok netko na tome zarađuje, nitko neće riješiti problem.

Sam UN po svojoj strukturi vrlo je sličan transnacionalnoj korporaciji. Postoji matična tvrtka koja koordinira i upravlja aktivnostima svojih drugih tvrtki. Ali svaki brend je zaseban poslovni subjekt. U 2020. godini potrošeno je više od 3,7 milijardi dolara za održavanje birokracije UN-a – na plaće osoblja i direktora, zdravstveno osiguranje, godišnje odmore, letove poslovnom klasom i druge troškove. Planirani izdaci samo za obnovu Palače naroda u Švicarskoj u kojoj se nalazi sjedište UN-a iznose 871 milijun dolara!

Ovim novcem moglo bi se izgraditi 174 000 kuća pomoću tehnologije 3D ispisa!!! Koliko bi izbjegličkih obitelji moglo imati koristi i riješeno stambeno pitanje! Ali nažalost, izgradnja domova za one kojima je potrebna pomoć nije njihov prioritet.

Što na kraju imamo?

Brojne organizacije kojima smo povjerili odgovornost rješavanja ozbiljnih problema čovječanstva pokazuju se, pomnim pogledom, da su tek poslovne strukture! Postaje očito da postoji izravan interes za rast i pogoršanje problema. Drugim riječima, nekome je korisno da ljudi gladuju, bore se za preživljavanje i međusobno ratuju! I to je cinizam konzumerističkog formata društva. Stvaranje iluzije rješavanja problema, bez pravog cilja njegovog iskorijenjivanja, princip je konzumerističkog formata.

U takvim uvjetima, to je jednako anesteziji za smrtonosnu bolest. Pa čak ni zatvaranje ili reforma nekih organizacija ili otpuštanje nekih pojedinaca neće spasiti situaciju, jer će novi doći na njihovo mjesto i činiti isto, zarađujući novac na našim životima.

Danas smo, zbog naše prešutne podrške konzumerističkom formatu, svi na ivici. Brza eskalacija svih kriza uskoro će nas sve, bez iznimke, dovesti na rub katastrofe. Kakvu ćemo pomoć dobiti? Komad cerade za sklonište i par boca vode?

Jedini izlaz za nas je da se udružimo i izgradimo Kreativno društvo! Gdje ćemo sami preuzeti odgovornost za rješavanje svih naših problema. U tom slučaju ćemo djelovati na otklanjanje problema. Život, zdravlje i dobrobit svakog čovjeka bit će na prvom mjestu, a cjelokupni potencijal čovječanstva bit će usmjeren isključivo na poboljšanje kvalitete života svih ljudi.

Informacije koje ste upravo čuli možda su mnogima nove i šokantne same po sebi, ali to je samo vrh ledenog brijega.

Te organizacije nisu altruistična skupina volontera s plemenitom vizijom, već biznis sa sve većim proračunom, odgovarajućim platnim spiskom koji treba ispuniti, a njihove metode financiranja približavaju se reketiranju na državnoj razini.

Mi plaćamo poreze vladi, a naše vlade plaćaju pozamašne doprinose tim organizacijama. U konačnici, te nas organizacije već oporezuju, ali uvijek traže više.

Reklamni panoi, pisma, internetske oglasne kampanje – sve to kako bismo se mi osjećali krivima i odgovornima te bili spremni donirati takvim “dobrotvornim organizacijama”, koje nam prodaju priču. To je vrlo učinkovita strategija s njihove strane, jer je kombinacija straha i krivnje najsnažniji motivator da navede ljude da otvore svoje novčanike, misleći da će pomoći nekome u nevolji.

Jedna bi stvar do sad trebala biti sasvim očita – ova shema neće funkcionirati ako problem nestane. I tu leži temeljni sukob interesa. Nema problema – nema novca. Manje problema – manje novca. Ne čudi što nikad nismo riješili niti jedan problem, samo ih je sve više.

Budimo iskreni. U ovom potrošačkom formatu društva previše smo navikli prebacivati odgovornost ​​na nekog drugog. Kakvo je olakšanje znati da su mnoge utjecajne organizacije preuzele odgovornost za borbu protiv gladi i siromaštva u svijetu, za sprečavanje rata i klimatskih promjena. Bili smo toliko sretni što smo ih prekrižili s našeg popisa obaveza, nismo dovodili u pitanje metode ili rezultate, nismo provjeravali javno dostupna financijska izvješća. Umjesto toga, učinili smo ono što se od nas očekivalo – pristali i skrenuli pogled.

Živimo u vremenu koje će, ako nastavimo po starom, odvesti, ne samo one na rubu gladi, već i sve nas, u sigurnu smrt. Izbor je na nama – nastaviti odvraćati pogled ili odabrati izgradnju Kreativnog društva, gdje je život čovjeka najviša vrijednost, život svakog čovjeka. Odlučimo usmjeriti sav ljudski potencijal i sva financijska sredstva na stvarno rješavanje problema u korijenu, jednom zauvijek.

Koliko god novca davali, u ovom obliku društvenih odnosa, problemi gladi, izbjeglica, vode, zagađenja, …. nikad neće biti riješeni. Jednostavno, sustav nije tako dizajniran, jer gubi svoju svrhu. A budući smo svi ljudi i samim time sigurno nismo ravnodušni prema sudbini onih koji umiru od gladi, žeđi, kao žrtava raznih devijacija društva u kojem živimo, krajnje je vrijeme da preuzmemo odgovornost za rješavanje ovih problema. Ta odgovornost ne leži negdje izvan nas, u nama je, mi smo odgovorni za ovaj svijet, mi ga svojim djelovanjem ili nedjelovanjem direktno stvaramo. Pa promjenimo vektor svoga djelovanja, uložimo napor u stvaranje umjesto u destrukciju. Zapravo je to puno lakše, nama ljudima prirodnije, samo uključite svoj unutarnji kompas – savjest, i prestanite pristajati na ucjene okrutnoga konzumerizma. Budimo ljudi i izgradimo si društvo za ljude – Kreativno društvo. Da, to društvo ćemo upravo mi, ti, dragi čitatelju, ja, svi mi stvarati. I onda možemo pouzdano znati da ćemo, kada budemo imali čvrste temelje i jasan cilj pred sobom, izgraditi baš ono društvo u kojem ćemo svi živjeti život koji zaslužujemo. Pa hajdmo, jeste li s nama?


Pažnja:
Epoha se svakodnevno nalazi na meti sveprisutnih cenzora koji svim sredstvima rade na našem gašenju kao alternativnog medija koji djeluje potpuno neovisno i nije ni pod čijom kontrolom. Ukoliko vam se sviđa naš rad možete nas podržati skromnom donacijom, jer svaki vaš cent presudan je u našem opstanku.