Naime, kanadski je premijer, tijekom masovnih građanskih prosvjeda protiv njegove antidemokratske vlasti i nebuloznih covid mjera, blokirao novac u bankama stotinama sudionika prosvjeda.

Presedan je to u modernoj demokraciji da si je državni lider de facto dozvolio nacionalizirati privatnu imovinu građana kao u najtvrđem komunizmu. E sad, da je digitalni, odnosno bankovni novac bio jedino platno sredstvo koje ti građani mogu koristiti, oni bi tim potezom u sekundi postali kruha gladni, jer u državi u kojoj nema gotovine ne bi mogli kupiti ništa.

Preselimo li se u još mračniju državu (kojoj se spomenuti kanadski premijer svojevremeno javno divio), vidimo da je u Kini već u pogonu tzv. Social Credit System, u kojem totalitarna vlast dodjeljuje i oduzima društvene bodove građanima ovisno o njihovoj poslušnosti te im, ukoliko u bodovima padnu ispod određenog praga, blokira novčana sredstva, ali i ulaske u niz institucija (koje tamo funkcioniraju na novim tehnologijama digitalne identifikacije i automatskog dozvoljavanja ulaska), kao što su dućani, banke, hoteli, željezničke stanice i sl.

Drugim riječima, politički nepodobnim Kinezima život u sekundi može prestati tako što ih vlast ogoli od kompletne privatne imovine, onemogući im nabavku hrane i zabrani im da iz tog pakla pobjegnu, jer u avion ili vlak ne mogu ući.

Isključivo digitalni novac omogućio bi da se takve “mjere” cjelovitog praćenja, kontrole i upravljanja građanima uvedu i na Zapadu. I najmanja privatnost pojedinca time bi se izgubila jer bi svaku našu transakciju država mogla minuciozno pratiti (i potencijalno zabraniti).

Grozomorno je primijetiti da su se hrvatski mainstream mediji zadnjih dana ujedinili u opravdavanju takvog poteza, ne zato što smo od njih išta drugo očekivali, već zato što to znači da smo toj priči vjerojatno i bliže nego što smo mislili.