Kako je priprosti zemljoposjednik postao Kubanskim osloboditeljem iz ropstva i ocem nacije

Kako je priprosti zemljoposjednik postao Kubanskim osloboditeljem iz ropstva i ocem nacije

Kad je Carlos Manuel de Cespedes, kubanski  zemljoposjednik i robovlasnik (koji je oslobodio vlastite robove),  krenuo  u rat protiv Španjolaca i borbu za neovisnost, vjerojatno nije pretpostavljao da će zbog povijesnih zasluga postati Ocem nacije.  Njegova je uloga u borbi protiv ropstva i oslobađanju  Kube bila ključna, a postao je i simbolom ustrajnosti i nepopustljivosti,  nakon što se sa suborcima nije pristao predati  protivničkoj vojsci u zamjenu za zarobljenog sina, kojeg su nakon toga Španjolci i strijeljali.  Rečenica – Svi su Kubanci moji sinovi, moja djeca, i ne bi bilo pošteno pred srcem i savješću  kad bih, spašavajući život jednoga od njih, ugrozio život ostalih – tutnji  Kubom kao simbol  odvažnosti  i solidarnosti već gotovo dva stoljeća.

U spomenuti  desetogodišnji rat, započet  1868.,  na stranu Kube uključio se momak iz Brooklyna,  Henry Reeve, smatrajući svojim pozivom pomagati u borbi za pravedan  cilj, za ljudske vrijednosti.  Prilikom iskrcavanja na Kubu njega i suborce mu s broda Perrit zarobili su Španjolci, ali je on preživio strijeljanje i ranjen umaknuo. Sudjelovao je u oko četiristo bitaka tijekom sedam godina, sve do smrti u svojoj  26.  Borio se i uz bok generala Maxima Gomeza, jednog  od najvećih imena u kubanskoj oslobodilačkoj povijesti.  Počinio je samoubojstvo 1876. u provinciji Matanzas nakon neuspjele akcije, a kako ne bi dospio  u ruke španjolske vojske.

Henry  Reeve, Amerikanac iz New Yorka,  u svome je  kratkom životu sedam godina posvetio borbi za slobodu naroda kojemu nije pripadao.  Enrique-El Americano ili El Inglesito,  kako su ga zvali, nije poznao granice i borio se na strani onoga što je smatrao ispravnim.  Sigurno nije mogao ni pretpostaviti da će njegova zemlja puno kasnije Kubi nametnuti  desetljeća sankcija. Na stotu godišnjicu smrti, 1976., njegov je lik odabran da krasi kubansku poštansku marku.

  1. nakon razornog uragana koji je poharao Ameriku, Kuba je, unatoč embargu od strane SAD-a, toj zemlji ponudila pomoć svojih liječnika, što je odbijeno. Iste je godine na Fidelovu inicijativu osnovan Međunarodni  liječnički  kontingent  nazvan  „Henry Reeve“,  u počast spomenutom američkom vojniku,  koji je postao simbolom međunarodne solidarne pomoći, a čime  su njegov  internacionalizam i humanizam dodatno dobili na značenju. Kontigent je osnovan 19. rujna 2005. godine, kao odgovor na nevolju  koju je uragan Katrina nanio gradu New Orleansu, u kojem je ostalo oko tisuću tristo mrtvih, a gubici procijenjeni na 75 milijardi dolara.

Cilj je brigada pružiti humanitarno-medicinsku i zdravstvenu pomoć stanovništvu zemalja koje su žrtve prirodnih katastrofa i epidemija te pomoći u njihovom oporavku. Nemjerljiva je njihova uloga  u pomoći stanovništvu Haitija nakon potresa 2010.,  te zemljama Afrike tijekom epidemije ebole.

Suočene  s pandemijom COVID-a 19 brigade  “Henry Reeve” pokazale su  se  spremnima  pomoći narodima koji su to zatražili. Prema podatcima ICAP-a u periodu od pet mjeseci  medicinske su brigade  bile aktivne u  četrdesetak  država svijeta. Liječili su oko 350 tisuća ljudi  i spasili više od 9 tisuća  života. Sudjelovalo je oko  tri i pol tisuće kubanskih zdravstvenih djelatnika, od čega preko  60%  žena.

U jeku epidemije u Italiji stigli su u pomoć Lombardiji i Pijemontu. Brigade su kasnije sudjelovale u borbi protiv pandemije u mnogim zemljama Europe, Latinske Amerike, Kariba, Afrike, Bliskog istoka.  A kad je afganistanska kriza zasjenila prirodnu katastrofu koja je pogodila Haiti, brigade su, unatoč ozbiljnoj epidemiološkoj situaciji u vlastitoj zemlji, pristigle u pomoć stanovnicima Haitija, prepuštenima sudbini. I dok je svijet zaokupljen „važnijim pitanjima“,  brigade Henry Reeve čine sve moguće da pomognu onima koje je taj isti svijet napustio čak i u vijestima.

Više od pola stoljeća na Kubi postoji taj  projekt međunarodne medicinske suradnje koja je ostvarena sa oko 150 zemalja svijeta. Osjećaji solidarnosti i humanizma bili su inspiracija, a sve je krenulo u svibnju 1960. godine, kada je medicinska brigada Kube pomagala žrtvama  potresa u Čileu.

U razdoblju od 45 godina, od svibnja 1960. do veljače 2005., hitne medicinske brigade, koje su preteča kontingenta Henry Reeve, izvršile su 30 misija zdravstvene i humanitarne pomoći u 19 zemalja, u čemu je  sudjelovalo  oko 2 000 zdravstvenih djelatnika.

Brigade Henry Reeve  u proteklih su gotovo dvadeset godina pomogle ljudima u mnogim  zemljama svijeta za vrijeme najrazličitijih nepogoda koje su ih zadesile.

Mnoge institucije i angažirani pojedinci diljem svijeta,  političari, umjetnici i intelektualci kao Noam Chomsky, Oliver Stone, Alice Walker, Rafael Correa, Danny Glover i mnogi drugi, već duže vrijeme predlažu da im se dodijeli  Nobelova nagrada za mir. Mala karipska zemlja koja se i sama upravo bori s epidemijom korone,  a uz to i s teškim posljedicama dugogodišnjih  sankcija, ne odustaje od humanizma i solidarnosti.  Najmanje što se može učiniti jest upoznati ljude s njihovim postojanjem i djelovanjem,  jer u svijetu profita, šutnje i egoizma ovako  snažne humane geste često ostaju  ignorirane.

Ako ne znamo ili ne možemo dati potporu u nominaciji za Nobela, dobro je barem ne šutjeti o tako važnim pojavama. 

Henry Reeve je znao što treba. Znamo li i mi?

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp