Rebeka Štimac Vukmirović – Čemu služi zabrinutost?

Rebeka Štimac Vukmirović – Čemu služi zabrinutost?

Koliko se skloni brinuti/biti zbog nekoga ili nečega zabrinuti? Čemu ta zabrinutost služi? Kako bi izgledao vaš život kad ne biste brinuli o ničemu? Bilo bi poželjno o ovim pitanjima razmisliti i iskreno se pozabaviti svojim odgovorima.

Nekoliko dana slagala sam puzzle od 3000 komada. U tom procesu bilo je raznih lekcija (o kojima ću sigurno pisati), no jučer me slaganje jednog dijela baš uznemirilo i logično gledajući nije bilo razloga za to. Da, sve je bilo vrlo slične boje i neke stvari sam krivo složila misleći da sam dobro složila, ali to su samo puzzle – ništa od životne važnosti, zabava i razonoda. Tako bi to bilo da sam u procesu bila samo sa svjesnim umom, ali nisam. Kolo je vodio podsvjesni um i tijekom slaganja puzzla iskočila je tema za koju je došlo vrijeme da se s njom malo detaljnije pozabavim. Tema se zove briga, odnosno zabrinutost.

Postavila sam si pitanja koja sam postavila i vama na početku teksta. Pitala sam se: „Što bi se dogodilo kada bi se nekim čudom riješio aspekt života zbog kojeg toliko često osjećam zabrinutost?“ Odgovor koji je došao bio je: „Našla bi drugi aspekt života oko kojeg bi se brinula. Nemoguće je živjeti bez zabrinutosti. Život bez zabrinutosti je opasan i neodgovoran. Da nisam zabrinuta bila bih neodgovorna i hodala bih cestom bez da pogledam lijevo i desno prije nego je prijeđem, ne bih otišla doktoru kad je to potrebno, ne bih se zamarala s time kako ću platiti račune pa vjerojatno ne bih ništa radila po pitanju da zaradim novce…“ Drugim riječima, briga me motivira da radim akcije koje smatram da su potrebne kako bih bila zdrava, sita, prihvaćena, kako bih svojim radom doprinosila i drugima itd. A koja emocija je u pozadini brige? Strah… Strah od bolesti, strah od nesreća, strah od siromaštva, strah od odbačenosti, strah od smrti itd.

Sigurna sam kako nisam jedina na ovom svijetu koja u podsvijesti ima ovakve programe i upravo zato pišem ovaj tekst. Možda nekoga potakne na razmišljanje te na preispitivanje načina funkcioniranja koje smo preuzeli i od obitelji i od velike većine društva (kolektivne svijesti). Iskrenom namjerom da uistinu preispitate sami sebe kako vi stojite s brigom i zabrinutošću, koja je emocija u pozadini i s pitanjem: „Mora li to tako biti i u ostatku mog života?“ pokreću se promjene u vašem biću. Možda uvidite da tako dalje ne želite, ali ne znate kako to promijeniti. Pitanje kako to promijeniti vodit će vas postepeno do pravih knjiga/videa/ljudi/tehnika/osobnih iskustava i spoznaja, a koje će doprinijeti promjeni unutar vas. Ta promjena je raditi nešto iz ljubavi prema nečemu/nekome, a ne iz straha, odnosno zbog zabrinutosti/brige.

Pomoću theta healinga otpustila sam iz podsvijesti sve što sam saznala u vezi svoje brige, vezanosti i identifikacije sa zabrinutošću te sam instalirala da znam što znači i kako izgleda život bez brige i zabrinutosti, da znam što to znači biti bezbrižna i u isto vrijeme sigurna i odgovorna. Bilo je tu još nekih instalacija, no manje je to važno. Mnogo je važnija spoznaja koliko svojom navikom brige samoj sebi oduzimam radost, zaigranost, zahvalnost, mir, sigurnost…, sve ono čemu zapravo i težim. Svojom zabrinutošću u svoju realnost zapravo unosim nepotreban nemir, frustraciju, nezadovoljstvo, nezahvalnost, propuštam prilike jer u trenucima zabrinutosti nisam u sadašnjem trenutku i ne koristim taj sadašnji trenutak na najbolji mogući način za sebe.

Recimo da ste saznali da vama jako bliska osoba boluje od neke teške bolesti i u vama se javi osjećaj zabrinutosti. Kako se ponašate zbog te zabrinutosti? Koji strah vam se javlja u pozadini? Što mislite o sebi u takvoj situaciji? I kako time pomažete sebi i toj osobi? Koja je prava namjera vaših misli i ponašanja u toj situaciji? Zaštita od vlastite nemoći, od straha da ćete ostati bez te osobe, možda od krivnje jer niste baš uvijek bili ok prema toj osobi?

Što se još može osjetiti u istoj toj situaciji, a da nije briga? Možda suosjećanje i ljubav. Kako se ponašate kad osjetite suosjećanje i ljubav? Što mislite o sebi u takvoj situaciji i kako time pomažete sebi i drugoj osobi?

Moguće da i u jednom i u drugom primjeru pitate osobu ista pitanja: „Kako si? Mogu li ti kako pomoći? Mogu li nešto napraviti za tebe?“, no posljedica tih pitanja bit će potpuno drugačija ovisno o tome je li u pozadini briga ili suosjećanje, strah ili ljubav. Ako je u pozadini strah, vaše pomaganje i druženje bit će iscrpljujuće, osjetit će se neki nemir i nelagoda, trzavice, osoba koja je bolesna može osjetiti da je teret ili krivnju jer sada treba prihvatiti nečiju pomoć. To zasigurno neće pomoći ni jednoj ni drugoj osobi. Ako je u pozadini istih tih pitanja ljubav, vaše pomaganje i druženje bit će ispunjeno lakoćom, odnos će se produbljivati i iscjeljivati, vi ćete osjetiti zahvalnost i ispunjenost jer imate priliku pomoći, biti uz nekoga, a druga osoba će osjetiti zahvalnost što ima takvu dragu dušu u svom životu. I bez obzira na ishod bolesti, znat ćete da ste dali najbolje od sebe i iz cijele situacije učiti kako biti iskrenija, autentičnija i bolja verzija sebe.

Ako vas za odlazak na posao motivira briga (tj. strah) kako ćete platiti račune i prehraniti obitelj, pitajte se koliko ste zadovoljni svojim poslom, kako se na tom poslu osjećate? Kada bi vas na odlazak na posao motivirala ljubav prema radu (i tome kako taj rad doprinosi drugima), prema sebi (kako svojim radom možete izraziti sebe, kako u svom radu možete koristiti svoje talente, svrhu, znanja, vještine) i prema bližnjima (kako biste im mogli priuštiti što im treba), što biste zapravo radili (možda biste radili isti posao, samo biste promijenili perspektivu o svom poslu) i kako biste se na poslu osjećali?

21. rujna 2022. godine

S ljubavlju,
Rebeka

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp