Cijeli svijet se nažalost već neko vrijeme kroz plaćene medije priprema na ukidanje gotovine i u nekoj perspektivi – čipiranje svih ljudi na planetu. Po mojoj procjeni, to bi se trebalo dogoditi nakon insceniranog 3. svjetskog rata koji će ponovno kao i do sada biti u režiji privatnih bankara koji već godinama drmaju svijetom i tvorci su gotovo svih ratova koji su se zbili u zadnja dva stoljeća.
Jer po njihovim procjenama, nakon završetka rata, broj ljudi na planetu toliko će se smanjiti da će biti puno jednostavnije izazvati još jednu umjetnu ekonomsku krizu, stvoriti glad, a zatim ponuditi rješenje u vidu potpune svjetske diktature. Dva posto ljudi upravlja nama ostalima. Dakle – mi kao čovječanstvo to nikako ne bismo smjeli dopustiti.
Brojčano smo daleko nadmoćniji, no pitanje koje nam se ovdje nameće je – jesmo li dovoljno mudri da ih spriječimo? U odnosu na virtualni, gotovi novac ima jednu vrlo važnu prednost, naime on fizički postoji. Može ga se držati u rukama. Kada ga nema, nema ga i točka. Kako objasniti djeci koncept novca i odgojiti ih za razumno upravljanje njime? Narodna poslovica kaže: pokrij se koliko ti je pokrivač dug, ali ako je novac u oblaku, što onda?
Digitalni novac na računu je apstraktna kategorija za čije razumijevanje čovjek mora imati sposobnost imaginacije. Nedodirljiv je i ne postoji u realnom svijetu. Samim time za mnoge postaje umnogome zahtjevnije efikasno upravljati elektroničkim novcem, odnosno ne otići u minus (tj. ne podići kredit, jer odlazak u minus je ustvari podizanje kredita).
Jedan od menadžera u drugoj najvećoj kartičnoj kući u svijetu, Scott Lapstra, izjavio je svojedobno: „Osoba koja koristi karticu za beskontaktno plaćanje mjesečno troši otprilike 25% više na svoju karticu“. Ako bi se sav gotovi novac povukao, potrošači bi daleko češće dizali kredite po tekućem računu. I za to plaćali kamate. Valjda nam je svima jasno kome to jedino odgovara.
Što je sve moguće učiniti u društvu u kojemu je ukinut gotovi novac? Uz nekoliko klikova mišem moglo bi se usporiti ili blokirati dotok novca toj i toj udruzi, sindikatu ili osobi pod bilo kojom izlikom koja ima neki za to osmišljen ‘instant’ zakonski okvir. Financiranje širih prosvjeda, a osobito financiranje udruga i stavova koji se protive idejama establišmenta moglo bi se potpuno spriječiti ili u boljem slučaju tehnički onemogućiti, zakočiti.
Građanski neposluh u široj mjeri, odnosno masovnije akcije protiv bilo kojih centara moći mogle bi postati u potpunosti neizvedive. Možda to jesu manje vjerojatni scenariji, ali u bezgotovinskom društvu nisu nemogući. Slijedom toga pravila upravljanja rizicima nalažu razmatranje svih mogućih rizika. „Ono što može poći po zlu, vjerojatno će poći po zlu“, rekao bi Edward Murphy.
Iako bankari imaju jako rijetke medijske istupe, najčešća njihova rečenica u zadnjih nekoliko godina je da „nadzor plaćanja vodi ka uređenom društvu“. No, je li to doista tako? Nadzorne kamere nas prate na svakom koraku, na cestama, na ulicama, na radnim mjestima. Nakon što su potvrdili učinkovitost u nadzoru nad kućnim ljubimcima (u mnogim se zemljama psi i mačke moraju čipirati), mikročipovi se i ljudima ugrađuju u odjeću ili u identifikacijske kartice koje se neprestano moraju nositi oko vrata. Nadzornicima daju neprestani uvid u to tko se gdje u svakom trenutku nalazi.
Podsjetimo, učenica Andrea Hernandez izbačena je 26.11.2012. godine iz svoje srednje škole u San Antoniju (SAD) jer nije htjela nositi ovaj čip uz punu podršku svoje obitelji za ovu odluku. Protestirala je noseći natpis ‘Ljudi nisu kućni ljubimci’. U medijima je očekivano dobila jako malo prostora. Upitajmo se, na primjer, što bi se dogodilo kada bi Crkva napravila nešto slično. Bi li kršćani postali bolji vjernici i bolji ljudi ukoliko bi ih svećenici počeli neprestano, na svakom koraku i u svakom trenutku nadzirati: kamerama, čipovima i prateći njihov trag kupoprodaja i plaćanja pa čim učine kakav grijeh poslali im poruku kako su se istog trena dužni javiti na ispovijed?
Ideja je ujedno i poremećena i uznemirujuća. Čovjek se može istinski ostvariti samo u slobodi. Kršćani vjeruju da je Bog svemoguć, ali i da je pred ljudskom slobodom nemoćan. Ako je ljudima dana sloboda, onda ni sam Bog ne smije čovjeka natjerati da ne čini zlo i da čini samo dobro. Jedini način da se čovjeka učini vjerodostojnim je vjerovati mu, rekao je Henry Stimson.
Paradoksalno je da se u ovom trenutku povijesti, u trenutku dominacije kapitalističke neoliberalne demokracije kao političkog sustava koji tobože počiva na građanskim slobodama, toliko malo polaže na ljudsku slobodu i da se toliko površno o njoj razmišlja. Naprotiv, ovaj svijet iz dana u dan sve više nalikuje na jedan veliki zatvor, a ne na prostor u kojem caruje sloboda. A srednji se vijek proziva mračnim… Neka svatko sam procijeni koliko je svjetla s jedne i koliko mraka s one druge strane prisutno u ovom našem vremenu u kojem živimo…
Dragi prijatelji Epohe,
Ukoliko vam se sviđa naš rad i ukoliko ste u mogućnosti, bili bismo vam zahvalni da nas podržite skromnom donacijom, jer kao potpuno neovisni medij iza kojega ne stoje nikakve organizacije, stranke, udruge, kao niti velike korporacije kao sponzori, naš opstanak ovisi upravo o vama, našim vjernim čitateljima. Hvala vam od srca!
Vaša Epoha
