- Epoha Portal
- Pixabay
Svi smo ovih dana sa zgražanjem pratili slučaj djevojčice po koju majka nije došla u vrtić, a sustav se nije znao istog časa pobrinuti za nju nego su se nizale odbijenice od raznih ustanova pod raznim izgovorima i medijski naslovi o istima. Uglavnom, loptali su se s djevojčicom prikazujući je kao nepoželjnu i naglašavajući kako se radi o djetetu s teškoćama.
Ali, eto, nakon što je u javnosti odjeknuo apel psihologinje Valerije Kanđere da nitko ne želi preuzeti malenu po koju majka nije došla u vrtić, sazvana je izvanredna konferencija na kojoj su iz resornog ministarstva iznijeli javnosti svoju stranu priče. Njezin apel prenosimo u cijelosti:
Možemo imati bezbroj kritika prema društvenim mrežama, ali u ovom slučaju su poslužile dobroj svrsi i urodile plodom, jer je slučaj je nakon aktivacije društvenih mreža napokon riješen. Naime, Ministarstvo socijalne skrbi aktiviralo se tek nakon apela psihologinje o djevojčici s autizmom koju više od 30 ustanova nije htjelo preuzeti nakon što je njena majka javila da neće doći po nju u vrtić.
RTL je objavio kako je djevojčica u konačnici smještena u Domu Slava Raškaj. To je dom za djecu s poteškoćama sa sluhom i govorom. Prethodno ju je odbilo čak 36 ustanova, što je više nego sramotno, a majka šestogodišnjakinje s autizmom koja je rekla da neće moći doći po dijete, završila je u psihijatrijskoj bolnici. Koliko je obitelj ove djevojčice uopće sposobna brinuti o njoj odlučit će institucije ‘koje bi trebale raditi svoj posao’, a koje za sada najavljuju da im je glavni cilj vratiti djevojčicu njezinoj obitelji.
Djevojčica ima i djeda, ali on zbog starosti ne može u potpunosti preuzeti skrb zato što se radi o starijoj osobi. Uskočila bi možda i djedova sestra, ali ni ona navodno ne može u potpunosti preuzeti skrb za djevojčicu.
Žalosno je da je njezina agonija trajala punih pet dana dok se nije našao privremeni smještaj za djevojčicu. Čak su i iz Centra za nezbrinutu djecu u Nazorovoj rekli da su prepuni i da je nikako ne mogu primiti.
Sve u svemu, iz Ministarstva socijalne politike reagirali su tek kada je psihologinja Valerija Kanđera izašla u javnost s dramatičnim apelom na svom Facebooku gdje se oglasila i kada je saznala kada je saznala da je djevojčica napokon zbrinuta, izrazivši svoje zadovoljstvo sretnim završetkom ove priče. Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:
U ministarstvu tvrde da su reagirali čim su saznali i navodno im se nije nimalo svidjelo što je sve završilo na društvenim mrežama. Primjer Valerije Kanđere ukazuje na to da u sustavu imamo itekako sposobnih ljudi koji istinski vole svoj posao. Od njih neka nauče lekciju svi oni koji nisu sposobni obnašati svoje dužnosti, jer su uhljebljeni samo na temelju svojih poznanstava, umreženosti i podobnosti, ali ne i sposobnosti (takvih je nažalost i previše) a gospođi Valeriji svaka čast na njezinu iskrenom i otvorenom istupu u javnosti koji je spasio cijelu stvar i u trenu doveo sustav u red, natjeravši ‘instutucije da doista rade svoj posao’. Evo primjera kako jedan čovjek može napraviti puno, samo ako u sebi pronađe dovoljno hrabrosti.
Dodajmo i to da je Tatjana Štritof, privremena ravnateljica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, na konferenciji za tisak jučer izjavila: “Ovdje je riječ o socijalnoj usluzi smještaja u kriznim situacijama gdje smo u zajedničkoj suradnji s ustanovom Slave Raškaj realizirali smještaj. To je privremeni smještaj i dalje će stručni radnici, koji svakodnevno postupaju u takvim slučajevima, utvrditi koje su daljnje potrebe za djevojčicu ali je intencija da se djevojčica vrati u svoju primarnu obitelj.”
Državna tajnica u Ministarstvu rada, obitelji i socijalne politike Margareta Mađerić jučer je na istoj konferenciji za tisak izjavila: “Dijete je još danas bilo u vrtiću i po saznanjima od člana obitelji, kad su iz dječjeg vrtića obavijestili Ured za socijalni rad s područnim uredom u Novom Zagrebu, stručni radnici i djelatnici, kako područnog ureda Centra za socijalnu skrb tako i središnjice krenuli su u pronalazak žurnog smještaja za dijete.”
Dodajmo i to da u ministarstvu tvrde da su za ovaj nemili slučaj doznali tek jučer te da su odmah reagirali, no osobe koje su u cijelu priču uključene iz početka kažu da su još prošle srijede poslali mail osobi nadležnoj u ministarstvu da zna za ovakav slučaj i da ga riješi.
Srećom, djevojčica je trenutno na sigurnom, no što će biti dalje, pokazat će vrijeme. Ono što je sramotno je činjenica da sustav u ovakvim situacijama može u trenu zakazati.
Krizne situacije mogu se uvijek dogoditi i sustav treba biti spreman reagirati na vrijeme i riješiti problem, a ne da se danim priča o samoj i od svih ostavljenoj autističnoj djevojčici za koju cijela država nema krov nad glavom niti potrebne skrbi. Prestrašno. Ne ponovilo se.
Možemo li se nadati da će naš sustav prestati učiti ‘metodom pokušaja i pogrešaka’ i da će ubuduće znati reagirati na vrijeme i u interesu djece i građana. Sjetimo se i recentnog slučaja skandalozne snimke leševa poslaganih po podu u Kliničkoj bolnici Sveti Duh.
Nabavka novih 15 hladnjaka te adaptacija i proširenje mrtvačnice pokrenuti su tek nakon što je cijeli slučaj objavljen u medijima.
Koliko naših gradova ima samo Domove zdravlja, ali ne i bolnice? Svaki bi grad trebao imati svoju bolnicu, pogotovo gradovi na moru koji u sezonama imaju nebrojeno puno ljudi. Domovi zdravlja nisu u mogućnosti zbrinuti pacijente s težim oboljenjima. Oni služe samo kao pripomoć ako te recimo opeče meduza pa dobiješ sinopen. Ali ako netko ne daj Bože doživi moždani udar ili infarkt u nekom našem gradiću na Jadranu bez bolnice, čemu se može nadati, kada znamo da su u takvim za život ugrožavajućim situacijima sekunde bitne?
Hoćemo li jednoga dana moći reći da živimo u mirnoj, sigurnoj i sređenoj državi, ili ćemo nastaviti biti preplavljeni neugodnim iznenađenjima?
Imaju li imalo srama ti ljudi uhljebljeni u sustavu koji imaju svoja zaduženja, a koji jednostavno ne znaju raditi svoj posao, već samo znaju primiti plaću? Svi oni koji su odgovorni za ovakve sramotne slučajeve kao što su nezbrinjavanje nesretne djevojčice na vrijeme, trebali bi istog časa biti otpušteni ili sami odstupiti sa svojih funkcija.
Ne želimo živjeti u sustavu u kojem se mora nešto loše dogoditi kako bi isti reagirao. Treba na vrijeme predvidjeti što se sve može dogoditi i unaprijed imati spremna rješenja za eventualne probleme.
Kako se radi o autističnoj djevojčici koja je ‘u svom svijetu’, ona vjerojatno nije niti svjesna što se sve događalo, što znači da ovaj slučaj vjerojatno neće ostaviti traumatične tragove u njezinoj podsvijesti i stvarati joj probleme u godinama koje su pred njom. No, da se kojim slučajevima radilo o djetetu koje je svjesno svega, to bi ostavilo trajne tragove traume i bilo veliki problem tom – danas djetetu, a sutra odraslom čovjeku.
