Svjetski ekonomski forum – jedna od najmoćnijih elitnih organizacija na svijetu – Svojedobno je raspravljala o pojavi tehnologije daljinske kontrole uma i priznaju da bi se ova tehnologija mogla koristiti za pretvaranje ljudi u umno kontrolirane robove.

Svjetski ekonomski forum (WEF) jedna je od najutjecajnijih elitnih organizacija uz Vijeće za vanjske odnose, Bilderberšku skupinu i Trilateralnu komisiju. Svake godine oko 2500 vodećih poslovnih predstavnika, međunarodnih političara, ekonomista, slavnih osoba i novinara okupi se na forumu kako bi raspravljali o globalnim temama.

Upravni odbor WEF-a čine neki od najmoćnijih ljudi na svijetu. Ovo su neki od njih.

• Mark Carney, guverner Banke Engleske
• Al Gore, potpredsjednik Sjedinjenih Država (1993.-2001.); Predsjednik i suosnivač, Generation Investment Management LLP
• Jim Yong Kim, predsjednik Svjetske banke
• Christine Lagarde, direktorica, Međunarodni monetarni fond (MMF)
• Peter Maurer, predsjednik Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC)
• Indra Nooyi, predsjednik PepsiCo
• L. Rafael Reif, predsjednik, Massachusetts Institute of Technology (MIT)
• Ursula von der Leyen, savezna ministrica obrane, Savezno ministarstvo obrane SR Njemačke
• David M. Rubenstein, suosnivač i suizvršni predsjednik, Carlyle Group

WEF je na mnogo načina sličan Bilderberškoj skupini. Zanimljivo da je Klaus Schwab, osnivač i izvršni predsjednik WEF-a, bivši član Upravnog odbora Bilderberg grupe.

Za razliku od drugih moćnih organizacija koje tvrde da “pomažu svijetu”, WEF se optužuje da zapravo promiče interese svjetske elite.

Transnacionalni institut opisuje glavnu svrhu Svjetskog ekonomskog foruma na sljedeći način:

“Djelovati kao institucija za druženje za nastajuću globalnu elitu, “mafiokraciju” globalizacije, koju čine bankari, industrijalci, oligarsi, tehnokrati i političari. Promiču zajedničke ideje i služe zajedničkim interesima: svojim vlastitim.”

Daleko od toga da stvarno rješava svjetske probleme, WEF je optužen da prebacuje krivnju s vlada i velikih korporacija na građane.

“Studija objavljena u Journal of Consumer Researchje objavljen, ispitivao je sociološke učinke WEF-a. Zaključila je da WEF ne rješava probleme poput siromaštva, globalnog zatopljenja, kroničnih bolesti ili duga. Oni su jednostavno prebacili teret rješavanja ovih problema s vlada i korporacija na “pitanja odgovornih potrošača: ekološkog potrošača, zdravstveno osviještenog potrošača i financijski pismenog potrošača”. Oni samo preoblikuju probleme i time ih produžavaju. Gore se navodi kao glavni primjer. Gore u svojim govorima namjerno skreće pozornost s problema nereguliranih tržišta i korporativnih aktivnosti na moralne patologije, individualnu pohlepu itd. Na taj način promiče stvaranje novih tržišta i time održavanje istih starih problema u novom ruhu. Nova tržišta slijedit će iste obrasce kao i stara jer se temeljni problem korporativnog upravljanja nikad ne rješava.”

Markus Giesler Ela Veresiu, Stvaranje odgovornog potrošača: Moralistički režimi upravljanja i potrošački subjektivitet

Daljinska kontrola uma

Godišnji sastanak WEF Global Future Councils održan je 11. i 12. studenog 2018. godine, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Jedna od tema o kojima se raspravljalo bila je “Kontrola uma putem zvučnih valova”. Na službenim stranicama WEF-a objavljen je članak pod naslovom Kontrola uma zvučnim valovima? “Pitamo znanstvenika kako to radi ”, u kojem profesor Antoine Jérusalem sa Sveučilišta u Oxfordu opisuje tehnologiju i probleme povezane s njom.

Upravljanje mozgom zvučnim valovima: kako to funkcionira?

Princip neinvazivne neuromodulacije je fokusiranje ultrazvučnih valova na regiju mozga tako da se skupljaju na malom mjestu. S pravim parametrima, nadamo se da to može promijeniti aktivnost neurona.

Ako se želite riješiti neurona koji su podivljali, primjerice kod epilepsije, tada biste trebali povećati energiju da ih zapravo ubijete. Međutim, ako želite selektivno promovirati ili blokirati neuronsku aktivnost, morate pažljivo ugoditi ultrazvučne valove.

Dakle, postoji razlika između ultrazvučne stimulacije, koja se koristi za uklanjanje tkiva, i ultrazvučne neuromodulacije, čiji je cilj kontrolirati aktivnost neurona bez oštećenja tkiva.

Ultrazvučna neuromodulacija je nešto što definitivno djeluje, ali mi to još ne razumijemo.

Koje društvene koristi mogu proizaći iz toga?

Trenutačne popularne riječi su Alzheimerova i Parkinsonova bolest, kao i traumatske ozljede mozga. Ali znanstvenici također promatraju leđnu moždinu i periferni živčani sustav. Budući da je mozak de facto središte donošenja odluka za toliko mnogo procesa, mislim da bi bilo koji od ovih sustava mogao biti meta.

Je li to sigurno?

Kada pokušavate “kontrolirati” neuronsku aktivnost kroz sitne mehaničke vibracije u području mozga, važno je da su fokus ultrazvuka, frekvencija i amplituda pravilno podešeni, inače se mozak potencijalno može oštetiti. Poanta je da još uvijek ne znamo kako to sve uštimati; i ako bih malo pretjerao, mogao bih reći da naš trenutni pristup nije tako daleko od petljanja s postavkama radija dok ne čujemo pravu postaju.

Jedna od mnogih poteškoća je biti siguran da zapravo koristimo te zvučne valove za kontrolu neurona, a ne za njihovo oštećenje. Istina je da još uvijek ne znamo kako taj proces funkcionira. A ako ne znate kako funkcionira, ne znate ni koliko je “previše”.

Koji su najveći etički izazovi?

Potencijal ove tehnologije je ogroman – pod tim mislim na sam broj primjena kao i na etičke prednosti.

S biološke perspektive, sličan je lijekovima. Možete se izliječiti, možete postati ovisni i možete umrijeti. Samo je pitanje ostati unutar određenog skupa pravila. Iz etičke perspektive, svijet se toliko brzo mijenja da je teško procijeniti što će biti prihvatljivo sutra, a što neće biti prihvatljivo danas.

Također vjerujem da je u ljudskoj prirodi željeti učiniti nešto što se može učiniti i što će biti učinjeno. Pitanje je samo od koga. Više bih volio da pravedno društvo vodi ples, a ne odmetnička država bez poštovanja prema ljudskom i životinjskom životu. Ako želimo voditi ovaj ples za 10 godina, moramo danas početi istraživati.

Koliko distopijski može postati?

Vidim da dolazi dan kada će znanstvenik moći kontrolirati ono što osoba vidi u svom umu slanjem pravih valova na pravo mjesto u mozgu. Pretpostavljam da će većina prigovora biti slična onima koje danas čujemo o subliminalnim porukama u oglašavanju, samo mnogo žešća.

Ova tehnologija nije oslobođena rizika od zlouporabe. To bi mogla biti revolucionarna zdravstvena tehnologija za bolesne ili savršen alat za kontrolu nemilosrdnih za kontrolu slabih. U ovom slučaju, međutim, kontrolu bi trebalo shvatiti doslovno.

Što možemo učiniti da zaštitimo njihov potencijal?

Ne tvrdim da su svi znanstvenici mudri i upućeni u ono što treba, a što ne treba činiti. Neki od nas će ići onoliko daleko koliko si mogu priuštiti. Ali to je ljudska priroda, a ne samo znanost.

U svakom slučaju, naš posao je pronaći nešto što će biti od koristi čovječanstvu. A ako možete pronaći način da nekoga učinite boljim, onda vrlo vjerojatno znate kako učiniti suprotno. Cilj je osigurati da propisi sprječavaju potonje, a da ne ometaju prvo. Vjerujem da je to uloga regulatora. I mislim da Europska unija, u kojoj radim, može to učiniti prilično dobro.

Još jedna uloga kreatora politike trebala bi biti pružanje komunikacijske platforme za objašnjavanje dugoročne vizije određenog područja istraživanja. A možda je prerano, ili nije dobra ideja, a konačna odluka može biti da se to zaustavi. Dugoročno, međutim, potencijalne prednosti nove tehnologije treba objasniti javnosti jednostavnim riječima, nešto u čemu znanstvenici nisu nužno dobri.

Političari bi se trebali sjetiti da će, ako mi to ne učinimo, netko to ipak učiniti – moguće i bez propisa.

Ukratko, Antoine Jérusalem kaže da je daljinsko upravljanje umom nevjerojatno moćna tehnologija koja potencijalno može izliječiti bolesti. Međutim, u pogrešnim rukama, tehnologija može preuzeti potpunu kontrolu nad nečijim mozgom. Po njegovim riječima, to može biti “savršen instrument kontrole kojim nemilosrdni kontroliraju slabe”.

Uz to, daljinsko upravljanje umom nije ništa novo, a Elita već godinama ima pristup ovoj vrsti tehnologije. Prije nekoliko mjeseci izašao je članak o procurjelom dokumentu iz 1996. koji opisuje daljinsko upravljanje umom.

Unatoč priznatom distopijskom potencijalu ove tehnologije, Antoine Jérusalem vjeruje da čovječanstvo ne može izbjeći njezin razvoj. Vjerojatno to kaže jer je tvrtka koja razvija ovu tehnologiju dio WEF-a. Njegovo rješenje za osiguranje da se tehnologija ne koristi za pretvaranje ljudi u robove kontrole uma? Vladina uredba.

Ukratko, WEF kaže da bi ova tehnologija trebala biti pod kontrolom globalne elite. Je li vam to neka utjeha?