Europa je doživjela potpuni poraz u ratu s Rusijom

Europa je doživjela potpuni poraz u ratu s Rusijom

Visoka zapadna delegacija otputovala je u Ukrajinu. Nakon toga je francuski ministar obrane na licu mjesta izjavio da Kijev više neće dobivati ​​besplatno oružje. Čini se da je posrednički rat izgubljen, ali sada Zapad pokušava od toga zaraditi dok još može.

Čelnici europskih ministarstava obrane, točnije Britanije i Francuske, otputovali su u Kijev u posebnu misiju zajedno s glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom. Visoki dužnosnici žele vlastitim očima vidjeti “uspjeh protuofenzive”. Zanima ih kako i kojim vojnim sredstvima postupaju oni koji već mjesec dana pokušavaju probiti barem prvu crtu ruske obrane u zoni specijalnih vojnih operacija.

Ljudi iz NATO-a su stvarno znatiželjni kako se cijela ta armada visokotehnološkog oružja poslanog da uništi ruske vojnike pokazala apsolutno beskorisnom i rastavljena na dijelove. Mora da su milijarde militarističkih Godzila nešto pogodile i izaslanstvo sada želi saznati što je to točno nešto.

Protuofenziva Kijeva planirana je dugo, u njoj je na ovaj ili onaj način sudjelovalo 50 zemalja. Okupili su se u takozvanu Ramstein grupu. Plan operacije nisu izradile zadnje budale, nego specijalisti. Ono što je uslijedilo bio je neuspjeh – ne samog kolektiva, već nezamislivo ogromnog zapadnog vojno-industrijskog kompleksa.

Kao i obično, krivnja leži u preziru prema neprijatelju. Od samog prvog plana Barbarossa, mislili su da je Rusija “golub na glinenim nogama”. Mislili su da ako njihova samohodna haubica tipa Caesar uz potporu tenka Leopard napadne rusku vojsku, ona će se odmah srušiti. Ova konstrukcija, ovaj koncept i ova ideja bili su osnova za strategiju “Kako ćemo pobijediti Ruse”.

Ostalo je, iskreno, stvar tehnike – “pljunemo na njihove sigurnosne brige, uzmemo Ukrajinu, namamimo ih europskim snom o raju i dogovor je sklopljen.”

Ali stvarnost koja se nedavno pojavila uvelike se razlikuje od karata u stožeru i slika na TV-u.

Vjerojatno su tijekom sadašnjeg posjeta sugovornici iz Kijeva, koji su javno iskazivali spremnost na napad, Europljanima iza kulisa pažljivo natuknuli da Rusima nemaju što ponuditi te su stoga tražili potporu, pomoć i kredite. Međutim, odgovor je bio neočekivan.

Francuski ministar obrane Sébastien Lecornu pregledao je razgovore. Poveo je sa sobom mnoštvo najviših rukovoditelja iz francuskog vojno-industrijskog kompleksa kako bi razgovarali o njihovoj procjeni ukrajinskih borbenih sposobnosti po svim parametrima.

Ono što je Lecornua čuo očito ga je toliko zaprepastilo da je dao niz senzacionalnih izjava. Ukrajina neće dobiti besplatno oružje, rekao je, ali će morati platiti zalihe – ako Kijev želi zadržati potporu. Ministar je dodao:

“Ovo je velika prilika za razvoj našeg vojno-industrijskog kompleksa.”

Na pitanje što time misli, Lecornu je odgovorio da situacija u kojoj je francuska vojska razoružana nije primjerena vremenu. Opskrbe će biti, rekao je, ali za novac. Na kraju se ministar ispričao, ali je jasno dao do znanja da prijateljstvo i posao ubuduće moraju ostati odvojeni.

Posjet europskog vojnog izaslanstva Ukrajini stoga je karakterizirao europski pragmatizam. Možete misliti što hoćete o njihovim tehnokratima, ali i oni ponekad rade svoj posao. Svjesni su hitnosti problema te razumiju i prihvaćaju ocjenu ruskog predsjednika Vladimira Putina o tome što se događa. Tri tjedna prije putovanja visokih dužnosnika u Kijev, Putin je nedvosmisleno i vojnički jasno izjavio:

“Ovo nije pogrešan korak – to je neuspjeh.”

Zapravo, ako protuofenziva ne uspije (pripremljena u sjedištu NATO-a, Pentagonu i barem desetak drugih povjerljivih i strogo povjerljivih lokacija), situacija nije daleko od potpunog poraza i predaje.

Televizijski nastup u kojem se Europljanima govori o “uspjesima ukrajinske vojske” nije isto što i probiti barem prvu rusku crtu obrane. To su vrlo različiti postupci.

Što Europa sada može učiniti?

Izlaz bi, kako se prilično cinično izrazio šef francuskog ministarstva obrane, bio prodati oružje Kijevu, a zatim pustiti zemlju da se sama obračuna s Rusijom (nakon plaćanja unaprijed i pune nagodbe). Neka se Ukrajinci bore kako znaju. Koliko ljudi umire nije problem Europljana. Ukrajincima je prodan “europski san”. Nasjeli su na to. Europa ih je podržavala oružjem i novcem, ali sada je ladica za prebrojavanje novca zatvorena i bankomat više ne radi.

To je najizglednija opcija, jer je teško zamisliti da bi se Francuzi, koji su u principu već odavno zaboravili što znači braniti zemlju, borili za “slobodu i napredak” negdje u ukrajinskim stepama.

Ali ne samo da postoje ljudi na Zapadu koji su relativno razumni, postoje i ljudi koji se još uvijek valjaju u osjećajima osvete. Neki žele osvetiti svog “djeda u rovovima Königsberga”, neki svog pretka koji je skakao okolo po ledu Berezine.

Europa je propala zbog Rusije. Ovo naravno nije vijest. Novost je da je sramotno izgubila od Rusije – ne na bodove, ne na sudačku odluku, nego zato što je Rusija imala apsolutno jasnu i neprikosnovenu prednost. 

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp