Dana 19. srpnja ove godine dvojica uniformiranih policajaca u pratnji psihijatrijske ekipe našla su se pred vratima stana Norvežanina Tronda Haralda Hallanda i prisilno ga odveli na psihijatrijski odjel u Stavangeru.
Kriteriji za prisilnu hospitalizaciju u Norveškoj su vrlo strogi i Haaland nije ispunio nijedan od njih. Nije bilo razloga za njegovo uhićenje i prisilnu hospitalizaciju. Stoga se postavlja pitanje što je Haaland učinio da se našao u ovoj krajnje neugodnoj situaciji i cijeli tjedan ostao u psihijatrijskoj bolnici.
Koliko je poznato, već nekoliko godina aktivno objavljuje na fb-u, posebice od početka tzv. pandemija. I ne samo to. Haaland je principijelni protivnik cijepljenja, posebno djece. Ranije ove godine poslao je pismo upozorenja svim liječnicima u svojoj županiji i okrugu. U tom je pismu zatražio hitan prekid cijepljenja protiv covida djece od 5 do 10 godina.
Iz svega je Haalandina odvjetnica Barbro Paulsen zaključila da je njezin klijent bio prisiljen u psihijatrijsku bolnicu samo zato što se nije slagao sa službenim narativom, što je pokazao na mnogo načina u proteklih nekoliko godina.
Paulsen u svom izvješću navodi: Hoćemo li imati ministarstvo istine koje diktira što se može reći? Tko će suditi o ovoj stvari? Pravna država ili funkcionira ili ne. Tu nema kompromisa. Ako dopustimo, vaša djeca ili unuci bit će sljedeći.
Haaland je u policijskom izvješću opisan kao opasna osoba jer je cijepljenje protiv Covida izjednačio s genocidom. To je često isticao u svojim FB objavama, ali tu informaciju nije zaboravio istaknuti ni u pismu liječnicima. Zbog toga je proglašen ozbiljnom opasnošću za sebe te živote i zdravlje drugih osoba.
Holland je u psihijatrijskoj bolnici u Stavangeru uporno odbijao hranu, tekućinu, lijekove i sve što se nudilo za konzumaciju, i to nekoliko dana dok nije sreo odvjetnicu. Bojao se da mu ne ubrizgaju nešto što bi mu poremetilo psihu, kako bi imali opravdanje za povoljnu dijagnozu.
Haaland i Paulsen odlučili su podići tužbu protiv svih koji su bili uključeni u ovaj incident. Veliku opasnost Paulsen vidi u tome što je državni aparat primijenio takve mjere prema čovjeku koji nije učinio ništa protuzakonito. Smatra da bi ljudi trebali češće provjeravati koliko je društvo u kojem žive zapravo slobodno, a to je moguće samo ako ne slijede narativ i ne prihvaćaju ustaljena pravila.
“Tek tada shvatite jeste li slobodni ili ne. Ako radite sve što se od vas traži, ne možete znati. Onog trenutka kada kažete NE, počinjete shvaćati što se zapravo događa oko vas”, zaključuje Barbro Paulsen.