Zaista više ne znam kako komunicirati o važnosti svakodnevne mentalno-emocionalno-duhovne higijene… Kako online putem nekome iskustveno dočarati što za naš svakodnevni život znači kad našim reakcijama i percepcijom upravljaju podsvjesni programi, traume i potisnute emocije, a što znači kada našim životom idemo svjesni i prisutni te kako ta svjesnost utječe na promjenu naših reakcija i percepcije? Kad sami promijenimo reakcije i percepciju, onda i mozak ljudi koji su s nama nakratko ostane u zrakopraznom prostoru u kojem često ne znaju kako reagirati i onda se mozak prebaci na kreativno traženje novih reakcija, umjesto na pretraživanje naučenih obrazaca razmišljanja i ponašanja u podsvjesnoj bazi podataka…

U zadnje vrijeme sam od nekoliko prijateljica čula kako vole sa mnom razgovarati, zato jer za situacije u kojima se nalaze trenutno ne žele slušati savjete i mišljenja koja proizlaze iz naučenih obrazaca razmišljanja, iz programa, jer ne žele osjetiti osuđivanje, moraliziranje i sažaljenje, već žele da ih netko jednostavno sluša, bude uz njih i eventualno postavi neko pitanje, da neki iskreni komentar i opažanje zbog kojeg mogu izaći iz vlastite unutarnje petlje, koja često znači neki uski način razmišljanja, kad se misli vrte u krug iz jedne krajnosti u drugu, bez da se vidi neka treća opcija. Jer osjećaju i znaju da život nije crno-bijela priča, a nije čak ni da između ima samo različitih sivih nijansi, već ima cijeli spektar vidljivih i nevidljivih boja.

Neki dan sam već pitala imaš li takvu osobu “pomaknutog načina razmišljanja” kraj sebe i rekla da mi je zaista drago što te prijateljice u meni vide ono što vidim i ja u njima. Sigurnu luku u kojoj je ok biti “sjeban”, frustriran, razočaran, ali ne na način da se za to unutarnje stanje okrivljuje netko drugi pa se od prijateljice traži potvrda da sam u pravu, a ta druga osoba u mom životu “grozna”, već na način i sa stavom: “Ima li u mom načinu razmišljanja neka deformacija? Jesam li zbog svojih unutarnjih filtera slijepa za neke stvari? Propuštam li neke stvari čuti kako su mi rečene, već ih čujem deformirano? Što učim o sebi i kako mogu izaći iz programskih okvira koji vode moj život u smjeru koji se mom svjesnom umu uopće ne sviđa?”

Neki dan objavila sam tekst o Hrvatima te teškoj i izazovnoj energiji kolektivne svijesti i samog prostora na kojem živimo. I taj tekst počinje sa spominjanjem Marina Miletića, no tekst zapravo uopće nema veze niti s njim niti s MOSTO-om, niti općenito politikom. Prilikom objave teksta na Epohi, istaknut je upravo taj početni dio u kojem se spominje određeni MOST-ovac. I čitam na telegramu komentare ispod teksta i prvih nekoliko ticalo se ogorčenosti i “pljuvanja” po toj političkoj opciji. Napisala sam ispod tih komentara da se pitam tiču li se ti komentari reakcije na vidljiv početni dio teksta ili je tekst pročitan do kraja, pa su informacije filtrirane i deformirane zbog trigeriranosti podsvjesnih kolektivnih programa.

I jedan čovjek odgovorio mi je kako se “raspale” čim netko spomene MOST-ovce bez da pročitaju tekst, već automatski reagiraju komentarom na temelju svojih stavova i podsvjesnih uvjerenja. Čovjek je ipak pročitao tekst i rekao da je tekst super, da se uopće zapravo ne radi o MOST-u, a ja sam napisala da je sve to ljudska reakcija te da je ovo prilika za jedno važno učenje (barem da je ja tako vidim) u kojoj se na konkretnom primjeru može promotriti kako podsvjesna uvjerenja upravljaju našim reakcijama, kako zbog njih odbijamo pročitati ili čuti neke stvari, bez da se pitamo je li naša percepcija ispravna ili iskrivljena. A pouka svega ovoga mogla bi se svesti na poslovicu: “Ne sudi knjigu po koricama.”

Čovjek je rekao da sam u pravu. Iskreno, ne znači meni baš puno jesam li u pravu ili nisam jer se ovdje ne radi o tome da ikome išta dokažem, već da pokažem da možemo drugačije nego što smo naučili, a to drugačije znači da se možemo bolje osjećati u vlastitoj koži bez obzira na vanjske situacije. I to uopće ne znači zanemarivati i ignorirati ono što se događa oko nas, već znači tome pristupati iz unutarnjeg mira i centriranosti, zbog čega automatski bolje razumijemo druge te smo usmjereni na pronalaženje rješenja i zajedničkog jezika i s ljudima za koje bismo još danas rekli da su “loši” i da s njima ne želimo imati posla.

Kao što piše u ovoj kanaliziranoj poruci, nitko nije samo “dobar” niti samo “loš”. Kad živimo na način da podsvijest upravlja našim reakcijama i ponašanjem i percepcijom, tada smo svi na klackalici na kojoj s jedne strane sjedi naš svjesni um, a na drugoj naš nesvjesni/podsvjesni um. I ako svjesni um kaže da smo mi “dobri ljudi”, gotovo 100% sam sigurna da u podsvjesnom umu leži vjerovanje da smo “loši ljudi”. Može i obrnuto, nevažno je. Važno je samo da se trenutno nalazimo u stanju svijesti koja je zaglavila na toj klackalici, stanju svijesti u kojoj se naš svjesni i podsvjesni um svakodnevno bore “za prevlast”, a ta borba se onda reflektira na sukobe u bližoj okolini i u širem društvu, a koja ide nekako ovako: “Vi ste krivi za to i to (može i stanje u državi), a mi bismo to puno bolje i pravednije, jer vi ste “loši” ljudi, a mi “dobri”.”

Ne čini li ti se taj način pomalo nezreo?

I pitanje je kako izaći iz tog stanja svijesti?

Jednostavno je, baš kako piše i u kanaliziranoj poruci, no što znači mentalno-emocionalno-duhovna svakodnevna higijena?

Kako za koga. Svatko ima zadatak otkriti svoj način, no bilo koji način uključuje introspekciju, bavljenje sa sobom, bez mobitela, televizora, radija i bez drugih ljudi.

Za mene to svakodnevno znači jutarnja vježba disanja i kvantna harmonizacija od minimalno 20 minuta. Ako baš negdje moram biti jako rano, eventualno smanjim na 15 minuta. Tijekom dana znam koristiti i mnoge druge vještine iz različitih tehnika, ovisi o mom unutarnjem stanju i potrebi.

Prije nego sam znala kvantnu harmonizaciju, za mene je to bila svakodnevna vježba disanja i energetsko balansiranje čakri, hormona, neurotransmitera itd., a za to energetsko balansiranje čak sam i snimila video, kako bi ga mogli koristiti i svi oni koji ne znaju kako se sami povezati s Energijom Svega Što Jest (kako god Tu Energiju nazvali) i sami zatražiti balansiranje. (Video možete naći na youtube kanalu Put Pjesme Srca, a video se zove “Energetsko balansiranje hormona, neurotransmitera, enzima, čakri…”)

Primjećujem koliko mi je kroz svaki dan lakše ići kad se prije kretanja u dan povežem sa Sobom. To ne znači da se ne događa da pogriješim, da se ne događa da skliznem u razne podsvjesne petlje i obrasce, da nikad ne dramatiziran… I dalje imam sve ljudske reakcije kao i prije, i dalje osjećam cijeli spektar emocija… No, od kada svakodnevno brinem o svojoj mentalno-emocionalno-duhovnoj higijeni, puno brže shvaćam poantu, puno brže širim svijest, puno lakše i brže dolazim do nekih kreativnih rješenja i reakcija, puno lakše izlazim iz frustracije… I neopisivo je lakše ići kroz svakodnevni život na taj način. I ne samo da je lakše, nego je i zabavnije. Super je zabavno kad se nađem na kavi s prijateljicom, pa prvo jedna kaže što se dogodilo od kad se zadnji put nismo vidjele, pa druga, često naglasak stavimo na ono što frustrira, a onda kreće zabavan dio – shvaćanje koliko emocionalnih stanja prolazimo slično samo u različitim aspektima života, otkrivanje podsvjesnih programa za koje je vrijeme da svjesno odustanemo od njih, postavljanje nekih pitanja na koja osjetimo da se um malo našao u zrakopraznom prostoru, gdje traži odgovor u poznatim i naučenim obrascima, ali ga ne nalazi, a onda kad ga ne nađe u toj podsvjesnoj bazi podataka kreće kreativna potraga… I onda nekad u tijeku kave već dođemo do mogućih rješenja ili se u danima koji slijede odgovori pojave “iz vedra neba”.

Takav način omogućuje i ventiliranje i učenje i širenje vlastite svijesti, dok dobro uhodani kolektivni pristup problemskim situacijama često vodi do ventiliranja, okrivljavanja, srama, osuđivanja, moraliziranja… zbog čega se na dugoročne staze osjećamo sve jadnije i frustriranije.

No…

Mogu pisati i pričati o važnosti shvaćanja funkcioniranja podsvjesnog i svjesnog uma, kao i o važnosti svakodnevne mentalno-emocionalno-duhovne higijene, no nema neke vrijednosti u tome ako većina ljudi shvati mentalnu važnost i logičnost ovoga o čemu pišem. Bez praktične primjene takve vrste higijene nema naprijed ni na osobnom polju ni na društvenom polju, isto kao što bez praktične primjene fizičke higijene nema čistih i zdravih zuba, lijepe i čiste kose, tijela itd.

Znam da može biti bolje, a to bolje gradimo svakim i najmanjim pomakom u svojoj svijesti i svojim svakodnevnim reakcijama. I zapamti pritom: korak po korak (ne preskačemo 100 stepenica odjednom) i nježnost prema sebi.

S ljubavlju,

Rebeka