Svi znamo da je trgovina ljudima tužna i brutalna realnost suvremenog svijeta u kojem živimo i koju je teško suzbiti te koju se prema potrebi čak i otvoreno legalizira. Ukazujući na taj problem nastaju i distopijski medijski sadržaji poput šokantne video snimke ispod ovog teksta koja se širi društvenim mrežama. Snimka izvađena iz svog znanstveno-fantastičnog konteksta djeluje zastrašujuće, ali, poznavajući svijet u kojem živimo, nažalost ne i nemoguće. Radi se, naime, o isječku iz ZF filma “The Pod Generation” (2023.) (Generacija mahuna).
Film prikazuje znanstveno-fantastičnu budućnost u kojoj je sve pojednostavljeno i optimizirano naprednom tehnologijom. U tom visoko tehnologiziranom svijetu Womb Center nudi digitalno nadzirane jajolike mahune koje donose umjetno proizvedene bebe budućim roditeljima. To je opcija izmaštanog budućeg svijeta koja stavlja Rachel (Emilia Clarke), koja radi za AI tvrtku, i njezina supruga Alvyja (Chiwetel Ejiofor), botaničara frustriranog nedovoljnom povezanošću ljudi s prirodom, u konflikt.
Takvim i sličnim medijskim sadržajima vrlo se otvoreno progovara o mogućem budućem svijetu u kojem će se djeca možda doista kupovati u supermarketima te se u podsvijest ljudi tu mogućnost želi usaditi i prikazati kao nešto posve normalno, kako bi, ako i kada do toga dođe ljudi to i prihvatili.
Teško da nas danas više išta može iznenaditi, jer ovaj licemjeran svijet satkan je od laži i prevara. Tko se na vrijeme pretvori u prevaranta i kriminalca, taj će uspjeti u životu. Ostali će ostati po strani i čekati da budu prevareni i pokradeni, dok će im se prekršitelji zakona smijati u lice.
Zašto je ovom licemjernom svijetu tako teško nazvati stvari pravim imenom? To se najbolje vidjelo na slučaju Zambije i tih famoznih ‘posvojenja’ iz DR Kongo-a, zemlje koja zabranjuje međunarodna posvojenja.
Kako je moguće da je bilo tko na svijetu ‘posvajao’ djecu iz zemlje koja to zabranjuje? Sama ta činjenica je dovoljna da se zapitamo – o čemu se tu radilo? Ako je i jedan dolar ili euro bio potreban posvojiteljima za ostvarenje njihovih ciljeva, tada se nije moglo raditi o legalnim posvojenjima, jer za ista ne bi nikome bio potreban novac.
To isto usudio se zapitati i Ivan Pernar pa je preko noći postao državni neprijatelj broj jedan, dok su ga mainstream mediji razapinjali kao nikada prije. Ne daj Bože da je netko rekao da se zapravo radilo o trgovini ljudima. Ni govora. I kako se sve lijepo poslije zataškalo i prikazalo javnosti kao legalno. Nepregledne su mogućnosti legaliziranja svega nelegalnog. Oni koji se time bave znaju svoj posao.
Nazivlje, izvrtanje činjenica i vađenje stvari iz konteksta te stavljanje informacija u kontekst koji odgovara naručiteljima postalo je glavno oružje za manipulaciju masama globalnih moćnika. Malo se nešto nazove nekim drugim imenom, malo se nešto prikaže kako naručiteljima paše, malo se nekoga, kako naš narod kaže ‘podmaže’ i nešto što je nelegalno preko noći bude legalno.
Manipulira se nazivljem, izokreću se činjenice sve u šesnaest. Danas bilo koji kriminal u bilo kojem trenutku može biti legaliziran, a svi ljudi koji to još nisu shvatili i koji to još ne vide su slijepi pored zdravih očiju. Zakonodavstvo kao takvo je nepregledan poligon za ozakonjivanje tko zna kakvih sve radnji za koje običan puk niti ne zna. Isto kao i medijski sadržaji sustavnih medija, tako se i zakoni pišu po narudžbi moćnika – u skladu s njihovim trenutnim interesima. Upitajmo se samo tko piše zakone i za koga?
Ova distopijski film djeluje zastrašujuće, jer u biti otvoreno progovara o današnjem surovom i licemjernom svijetu, a ne o budućnosti. Ta je budućnost nažalost već odavno stigla pa se moramo zapitati – radi li se o znanstvenoj fantastici ili o stvarnosti o kojoj se netko napokon usudio progovoriti?