Pisma koja je Papa Franjo svojedobno uputio Klausu Schwabu

Pisma koja je Papa Franjo svojedobno uputio Klausu Schwabu

Poruka Njegove Svetosti Pape Franje prof. Klausu Schwabu, osnivaču i izvršnom predsjedniku Svjetskog ekonomskog foruma Davos-Klosters (Švicarska):

Profesoru Klausu Schwabu, izvršnom predsjedniku Svjetskog ekonomskog foruma; veoma sam zahvalan na Vašem ljubaznom pozivu da se obratim na godišnjem sastanku Svjetskog ekonomskog foruma koji će se, kao što je uobičajeno, održati u Davos-Klostersu krajem ovog mjeseca. 

Vjerujući da će sastanak pružiti prigodu za dublje razmišljanje o uzrocima ekonomske krize koja pogađa svijet posljednjih nekoliko godina, želio bih iznijeti neka razmatranja u nadi da bi ona mogla obogatiti rasprave na Forumu i dati koristan doprinos svom važnom poslu. Naše je vrijeme značajnih promjena i značajnog napretka u različitim područjima koji imaju važne posljedice za život čovječanstva. 

Zapravo, “moramo pohvaliti korake koji se poduzimaju za poboljšanje dobrobiti ljudi u područjima kao što su zdravstvena skrb, obrazovanje i komunikacije” (Evangelii Gaudium, 52), uz mnoga druga područja ljudske djelatnosti, i moramo prepoznati temeljnu ulogu koje je moderna poslovna aktivnost imala u donošenju ovih promjena, stimulirajući i razvijajući goleme resurse ljudske inteligencije. 

Usprkos tome, postignuti uspjesi, iako su smanjili siromaštvo za veliki broj ljudi, često su doveli do rasprostranjene socijalne isključenosti. Doista, većina muškaraca i žena našeg vremena i dalje svakodnevno doživljava nesigurnost, često s dramatičnim posljedicama. U kontekstu vašeg skupa želim istaknuti važnost koju različiti politički i gospodarski sektori imaju u promicanju uključivog pristupa koji uzima u obzir dostojanstvo svake ljudske osobe i opće dobro. 

Mislim da bi zabrinutost trebala oblikovati svaku političku i gospodarsku odluku, jer je to puno bolji pristup od naknadne misli. Oni koji rade u tim sektorima imaju jasnu odgovornost prema drugima, posebno prema onima koji su najslabiji i najranjivi. Nedopustivo je da tisuće ljudi i dalje svakodnevno umiru od gladi, iako su znatne količine hrane dostupne, a često se jednostavno bacaju. 

Isto tako, ne možemo, a da ne budemo dirnuti brojnim izbjeglicama koje traže minimalno dostojanstvene životne uvjete, koji ne samo da ne nalaze gostoprimstvo, nego često tragično stradaju seleći se s mjesta na mjesto. Znam da su ove riječi snažne, čak dramatične, ali nastoje i potvrditi i osporiti sposobnost ovog skupa da napravi razliku. 

Zapravo, oni koji su pokazali svoju sposobnost inovativnosti i poboljšanja života mnogih ljudi svojom domišljatošću i profesionalnom stručnošću mogu dodatno doprinijeti stavljanjem svojih vještina u službu onih koji još uvijek žive u krajnjem siromaštvu. 

Ono što je potrebno je, dakle, dubok i proširen osjećaj odgovornosti svih. “Posao je zapravo poziv, i to plemenit poziv, pod uvjetom da se oni koji se njime bave u njemu vide izazov većeg smisla života” (Evangelii Gaudium, 203). Takvi muškarci i žene sposobni su učinkovitije služiti općem dobru i učiniti dobra ovoga svijeta dostupnijima svima. 

Ipak, rast jednakosti zahtijeva nešto više od ekonomskog rasta, iako ga pretpostavlja. Zahtijeva ponajprije “transcendentnu viziju osobe” (Benedikt XVI., Caritas in Veritate, 11), jer “bez perspektive vječnog života ljudski je napredak u ovom svijetu uskraćen prostora za disanje” (ibid.). Također poziva na odluke, mehanizme i procese usmjerene na bolju raspodjelu bogatstva, stvaranje izvora zapošljavanja i cjelovito promicanje siromašnih koje nadilazi jednostavan mentalitet socijalne skrbi. 

Uvjeren sam da se iz takve otvorenosti prema transcendentnom može oblikovati novi politički i poslovni mentalitet, onaj koji je sposoban voditi sve gospodarske i financijske aktivnosti unutar horizonta etičkog pristupa koji je istinski human. 

Međunarodna poslovna zajednica može računati na mnoge muškarce i žene velikog osobnog poštenja i integriteta, čiji je rad nadahnut i vođen visokim idealima pravednosti, velikodušnosti i brige za autentični razvoj ljudske obitelji. 

Potičem vas da se oslonite na te velike ljudske i moralne resurse i prihvatite ovaj izazov odlučno i dalekovidno. Ne zanemarujući, naravno, specifične znanstvene i profesionalne zahtjeve svakog konteksta, tražim od vas da osigurate da se čovječanstvo služi bogatstvom, a ne da njime upravlja. 

Poštovani gospodine predsjedatelju i prijatelji, nadam se da u ovim kratkim riječima vidite znak moje pastoralne brige i konstruktivan doprinos da vaše djelovanje bude još plemenitije i plodonosnije. Ponavljam, upućujem vam najbolje želje za uspješan skup, dok zazivam božanski blagoslov na vas i sudionike Foruma, kao i na vaše obitelji i sav vaš rad. 

Iz Vatikana, 17. siječnja 2014.

Profesoru Klausu Schwabu, izvršnom predsjedniku Svjetskog ekonomskog foruma:

Zahvalan sam na Vašem pozivu za sudjelovanje na Svjetskom gospodarskom forumu 2018. i na vašoj želji da uključite perspektivu Katoličke crkve i Svete Stolice na susretu u Davosu. Također Vam zahvaljujem na Vašim naporima da na ovu perspektivu skrenete pozornost okupljenih na ovom godišnjem Forumu, uključujući prisutne istaknute političke i vladine autoritete i sve one koji su uključeni u područja poslovanja, gospodarstva, rada i kulture, dok raspravljaju o izazovima, brigama, nadama i izgledima današnjeg svijeta i budućnosti.

Tema odabrana za ovogodišnji Forum – Stvaranje zajedničke budućnosti u rascijepljenom svijetu – vrlo je prikladna. Vjerujem da će vam pomoći u usmjeravanju vaših rasprava dok tražite bolje temelje za izgradnju uključivih, pravednih i podržavajućih društava, sposobnih vratiti dostojanstvo onima koji žive u velikoj neizvjesnosti i koji ne mogu sanjati o boljem svijetu.

Na razini globalnog upravljanja, sve smo svjesniji da postoji rastuća fragmentacija između država i institucija. Pojavljuju se novi akteri, kao i nova gospodarska konkurencija i regionalni trgovinski sporazumi. Čak i najnovije tehnologije transformiraju ekonomske modele i sam globalizirani svijet, koji, uvjetovan privatnim interesima i ambicijom za profitom pod svaku cijenu, čini se da pogoduje daljnjoj fragmentaciji i individualizmu, umjesto da olakšava pristupe koji su uključiviji.

Ponavljajuće financijske nestabilnosti donijele su nove probleme i ozbiljne izazove s kojima se vlade moraju suočiti, poput porasta nezaposlenosti, porasta raznih oblika siromaštva, širenja socioekonomskog jaza i novih oblika ropstva, često ukorijenjenih u situacijama sukoba, migracija i raznih društvenih problema. „Zajedno s tim, susrećemo se s određenim dosta sebičnim životnim stilovima, obilježenim bogatstvom koje više nije održivo i često ravnodušnim prema svijetu oko nas, a osobito prema najsiromašnijima među siromašnima. Na naš užas vidimo tehnička i ekonomska pitanja koja dominiraju političkom raspravom, na štetu istinske brige za ljudska bića. Muškarci i žene riskiraju da budu svedeni na puke kotačiće u stroju koji ih tretira kao potrošne predmete koje treba iskorištavati, s rezultatom da – kao što je tako tragično očito – kad god se ljudski život više ne pokaže korisnim za taj stroj, on se odbacuje s nekoliko nedoumica.” (Obraćanje Europskom parlamentu, Strasbourg, 25. studenog 2014.)

U tom je kontekstu ključno čuvati dostojanstvo ljudske osobe, posebice nudeći svim ljudima stvarne mogućnosti za cjeloviti ljudski razvoj i provodeći gospodarske politike koje idu u prilog obitelji. „Ekonomska sloboda ne smije prevladati nad praktičnom slobodom čovjeka i nad njegovim pravima, a tržište ne smije biti apsolutno, već mora poštivati ​​zahtjeve pravde“ (obraćanje Generalnoj konfederaciji talijanske industrije, 27. veljače 2016.). Stoga se od ekonomskih modela zahtijeva da poštuju etiku održivog i cjelovitog razvoja, utemeljenog na vrijednostima koje u središte stavljaju ljudsku osobu i njena prava.

“Pred mnogim preprekama nepravde, usamljenosti, nepovjerenja i sumnje koje se još uvijek razrađuju u naše vrijeme, svijet rada je pozvan da poduzme hrabre korake kako ‘biti i raditi zajedno’ ne bi bio samo slogan već program za sadašnjost i budućnost” (Isto). Samo kroz čvrstu odluku koju dijele svi ekonomski akteri možemo se nadati da ćemo dati novi smjer sudbini našeg svijeta. Tako se i umjetna inteligencija, robotika i druge tehnološke inovacije moraju koristiti na način da pridonose službi čovječanstva i zaštiti našeg zajedničkog doma, a ne suprotno, kako nažalost predviđaju neke procjene.

Ne možemo šutjeti pred patnjom milijuna ljudi čije je dostojanstvo povrijeđeno, niti možemo nastaviti ići naprijed kao da širenje siromaštva i nepravde nema svoj uzrok. Moralni je imperativ, odgovornost koja uključuje sve, stvoriti prave uvjete koji će svakoj osobi omogućiti život na dostojanstven način. Odbacivanjem kulture ‘bacanja’ i mentaliteta ravnodušnosti, poduzetnički svijet ima golem potencijal za postizanje značajnih promjena povećanjem kvalitete produktivnosti, stvaranjem novih radnih mjesta, poštovanjem zakona o radu, borbom protiv javne i privatne korupcije i promicanjem socijalne pravde, zajedno uz pravednu i ravnopravnu podjelu dobiti.

Postoji velika odgovornost za ispoljavanje mudrog razbora, jer će donesene odluke biti odlučujuće za oblikovanje svijeta sutrašnjice i budućih generacija. Stoga, ako želimo sigurniju budućnost, onu koja potiče prosperitet svih, tada je potrebno držati kompas stalno usmjeren prema „pravom Sjeveru“, predstavljenom autentičnim vrijednostima. Sada je vrijeme da poduzmemo hrabre korake za naš voljeni planet. Ovo je pravi trenutak da provedemo u djelo svoju odgovornost da doprinesemo razvoju čovječanstva.

Stoga se nadam da će ovaj sastanak Svjetskog gospodarskog foruma 2018. omogućiti otvorenu, slobodnu razmjenu s poštovanjem i da će prije svega biti nadahnut željom da se unaprijedi opće dobro.

Ponavljajući svoje najbolje želje za uspjeh vašeg skupa, dragovoljno zazivam na vas i sve sudionike Foruma božanske blagoslove mudrosti i snage.

Iz Vatikana, 12. siječnja 2018. godine

Izvori:

STALNA PROMATRAČKA MISIJA SVETE STOLICE PRI UJEDINJENIM NARODIMA

WEF

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp