Muka mi je od silnih ružičastih statističkih podataka koje iznosi Vlada o stanju hrvatskog gospodarstva, a zbilja je potpuno drugačija.

Tako npr. Slovenija, sa skoro dva puta manje stanovnika, ima skoro dva puta veći robni izvoz od nas. Samo dvije njihove farmaceutske kompanije izvezu godišnje tri milijarde eura. Ukupna farmaceutska industrija u HR izveze godišnje samo 1,1 milijardu eura. A Pliva je bila pojam farmaceutske kompanije.

U 2022. godini Hrvatska je imala deficit u vanjskoj trgovini od oko 18 milijardi eura, što je rekord od uspostave države. I ove godine će biti slično.

Budući da je inflacija u Hrvatskoj među najvišim među članicama Eurozone, to znači da naš izvoz postaje sve nekonkurentniji i da će se deficit produbljivati. Kako onda uravnotežiti platnu bilancu i poticati vanjsku trgovinu kada su nam silom uveli euro? Jedino rješenje je u tzv. internoj devalvaciji. Što to znači?

To znači da kada više ne možemo upravljati tečajem kune i pametno je slabiti kada treba poput Mađara, Čeha i Poljaka, sada ostaje samo devalviranje rada koje se provodi smanjivanjem plaća ili njihovim zadržavanjem na istoj razini duže vrijeme. A to potiče iseljavanje radnika i uvoz strane jeftinije radne snage da bi se kako tako zadržala konkurentnost. Sjećate li se da je neposredno prije uvođenja eura po hitnom postupku promijenjen Zakon o radu koji upravo sve to omogućava?

I tako se stvara začarani krug koji vodi slabljenju strukture gospodarstva, pogoršanja platne bilance, rastu vanjskog duga i zamjeni stanovništva. Sindikati o svemu tome šute i samo povremeno traže mrvice sa stola za radnike. Plaće hrvatskih radnika su skoro najniže u čitavoj Uniji.

Sve sam to godinama govorio i upozoravao na to. Je li sada svijest o propaloj ekonomskoj politici i svemu ovome porasla kod ljudi kako bi masovnije izašli na izbore da spriječimo ovo propadanje?