Tako bih voljela da sve ono što doživljavam znam pretočiti u riječi koje su jednostavne, razumljive, motivirajuće i ohrabrujuće za sve do kojih dođu.

Noćas sam imala osjećaj kao da sam na nekom predavanju u nekoj drugoj dimenziji. Tijekom noći sam se budila i uhvatila se kako ponavljam neke stvari u sebi nekoliko puta kako bih ih bolje zapamtila, a onda sam dalje nastavljala spavati. Kad sam se probudila oko 9:30, otišla sam na wc i vratila se u krevet i u nekom polusnu ponavljala zaključke do kojih sam došla tijekom noći.

I danas u kvantnoj harmonizaciji uvidi su se nastavili i produbili, a onda na sve to dođe ovakva kanalizirana poruka.

Zaista osjećam da je važno da s tobom podijelim uvide do kojih sam došla tijekom noći, jer ti uvidi daju širi okvir za shvaćanje ove poruke.

Ukratko rečeno, prije nego krenem u objašnjavanje uvida, postoji Izvorna stvarnost i postoji iluzija. Svi smo uglavnom podešeni na iluziju, htjeli mi to priznati ili ne, bili mi toga svjesni ili ne. I kako izgleda Izvorna stvarnost ne znam zna li itko. Ne znam niti ja, no kroz dar kanaliziranja često dobivam uvide, često mi se ruše mentalni okviri shvaćanja gotovo svega za što sam mislila da znam i da je to nešto jednostavno tako.

Obično imam dojam da ono što mislimo da je istina u iluziji je inverzija onoga što je Istina u Izvornoj stvarnosti. No, krenimo sada na ono što sam dobila kako odrastanje izgleda u Izvornoj stvarnosti, a kako izgleda u iluziji.

Kada se dijete rodi u obitelji koja je podešena na iluziju, ono od roditelja osjeti strah, zabrinutost, očekivanja, žrtvu… Kako odrasta, shvaća da su pažnja i ljubav uvjetovane, da samim time što postoji ne zaslužuje imati sve što treba i želi, da često ne može razvijati svoje prirodne darove, jer roditelji pokušavaju kroz njega/nju ostvariti ono što sami u svom životu nisu mogli ostvariti. I ne, ne govorim da su roditelji zbog toga loši, da trebaju osjećati krivnju ili sram, već govorim kako stvari stoje, a stoje tako jer su i sami kao djeca imali takve roditelje, a njihovi roditelji iste takve roditelje, koji su kao djeca naučili da je ljubav uvjetovana, žrtva, patnja i odricanje Sebe i svoje Pjesme Srca.

U Izvornoj stvarnosti, djeca uče da samim svojim postojanjem zaslužuju dobiti sve što trebaju kako bi se mogla razvijati u smjeru svog punog potencijala i u skladu sa svojom Pjesmom Srca. Djeca u Izvornoj stvarnosti komuniciraju svoje potrebe kroz meškoljenje, različite zvukove, mahanje ručicama, pogledom…, a Izvorni roditelji energetski razumiju što znači takva vrsta komunikacije. Budući da su i sami Cjeloviti i prisutni, s radošću, mirom i lakoćom zadovoljavaju djetetove životne potrebe te usmjeravaju i podržavaju razvoj prirodnih interesa djeteta.

Na taj način dijete u prvim godinama života uči da je vrijedno samim time što postoji, da ga Cijeli Svemir podržava u njegovom Izvornom postojanju i razvoju punog potencijala, prima sve što mu treba bezuvjetno i time se priprema za fazu života u kojoj će isto tako bezuvjetno davati.

Kada dijete odraste, ono shvaća da Čista Svijest djeluje jednako kroz njega kao i kroz druge, prihvaća različitosti i uživa u tim različitostima, u kombinaciji svojih karakteristika i darova s karakteristikama i darovima drugih ljudi, kako bi zajedno stvarali ono što je korisno i zabavno i ispunjavajuće i za njih i za zajednicu u kojoj djeluju.

Također shvaća kako Čista Svijest kroz njega bezuvjetno daje drugima ono što oni trebaju i to davanje nije naporno, nema veze sa žrtvom, već s mirom, lakoćom i životnom radosti. Shvaća i kako Čista svijest kroz druge ljude i općenito životne situacije njemu bezuvjetno daje sve ono što njemu treba da bi živjelo u miru, radosti i lakoći.

I ovo niti znači niti ne znači ništa za postojanje novca. Novac može i ne mora postojati u takvoj stvarnosti, jer novac je tada samo sredstvo, a ne cilj, samo jedan oblik podrške našem postojanju, a ne oblik moći i dokazivanja tko je više ili manje vrijedan/sposoban/što god. Ovo samo opisuje unutarnji osjećaj i shvaćanje Života te mogući drugačiji način postojanja na Zemlji.

Ne znam kako tebi, no meni ovo ima smisla, iako djeluje pomalo utopistički i idealistički. Ali… Ako s razumijevanjem pročitam kanaliziranu poruku, onda nam upravo ta poruka omogućuje da shvatimo s razumijevanjem i prihvaćanjem sve ono što se “loše” događa u našem svijetu, jer shvaćamo da je sve to samo odraz duboke unutarnje boli, koju svi nosimo u sebi, samo je na različite načine iskazujemo.

I to shvaćanje i prihvaćanje ne znači da opravdavamo sve ono loše što neki ljudi rade. To samo znači da se ne igramo suca i da te situacije uzimamo u svoju korist na način da se pitamo: “Što moja reakcija na tuđa ponašanja i odluke govori o meni i mojoj unutarnjoj boli?”

I tada svatko preuzima odgovornost za svoju unutarnju bol, svatko je iscjeljuje unutar sebe i time se smanjuje teren gdje se takve teške i nehumane stvari mogu događati. To se ne može događati tamo gdje su ljudi u miru i ljubavi sa samim sobom. To se može događati samo tamo gdje su ljudi u svađi sa samim sobom i gdje odbacuju svoje autentično Ja i glume da su netko tko nisu.

Iz te perspektive, čini se moguće i zapravo jednostavno svijet učiniti ljepšim mjestom, jer je jedini i najvažniji korak preuzeti odgovornost za ono što nosimo unutar sebe i vratiti se onome što znači biti čovjek u Izvornom smislu, preuzeti odgovornost da izađemo iz vezanosti za iluziju.

Jesi li već poduzela/poduzeo korake za vraćanje svojoj Pjesmi Srca? Ako jesi, od srca Ti hvala na tome. Ako nisi, kad ćeš? Jedino praktičnom primjenom možemo doći do odgovora je li ovo moguće ili je utopija…

Prema mom praktičnom iskustvu, ovo nije moguće. Ovo već jest tako na dubljim slojevima našeg Cjelokupnog Bića.

S ljubavlju, Rebeka