Nemanja Blagojević: Skromnost je vrlina koja pokazuje našu odvojenost od materije, ali i od negativnih energetskih skupina

Nemanja Blagojević: Skromnost je vrlina koja pokazuje našu odvojenost od materije, ali i od negativnih energetskih skupina

Skromnost je vrlina koja pokazuje našu odvojenost od materije, ali i od negativnih energetskih skupina (egregora). Skromnost je vrlina kojom se postiže sloboda postojanja i smanjuju patnje u životu. Patnja je rezultat želja i velike vezanosti za stvari, okolnosti, ishode, energiju ili ljude, a poniznost je proces odvajanja od svega navedenog. Ponizan čovjek smanjuje svoju patnju i vezanost za nebožanske energije, a povećava čistoću i vezanost za božansku svijest.

Duhovnoj osobi potreban je duh skromnosti kako ne bi bila pod utjecajem tame, zavođenja i negativnih energija. Skromnost se postiže dugotrajnim samopromatranjem, duhovnim radom na sebi, pomaganjem drugima, au nekim slučajevima je posljedica stjecanja dovoljnog materijalnog iskustva i stjecanja potrebne količine svijesti da materija i privrženost nisu pravi način za zadovoljenje naša duša i postojanje.

Podjela prema stupnju skromnosti:

  1. Apsolutna skromnost – potpuno odsustvo želje i potrebe za materijalnim stvarima, zadovoljstvima, iskustvima, postignućima, priznanjima u materijalnom svijetu, a najčešće interesa za materijalni svijet.
  2. Djelomična skromnost – umjerena skromnost. Na ljestvici od apsolutne skromnosti do apsolutne neskromnosti, osoba može biti točno u sredini, bliže jednoj ili drugoj krajnosti.

Podjela prema stupnju skromnosti:

  1. Opća skromnost – apsolutna ili djelomična skromnost u svim područjima života (odnos prema životu općenito)
  2. Djelomična skromnost – apsolutna ili djelomična skromnost u odnosu na određene ili određene segmente života.

Koji su uzroci skromnosti:

  1. unutarnji poziv da se život posveti isključivo duhovnom svijetu/Bogu. Poziv na služenje drugima.

(npr. redovnici)

  1. od ranog djetinjstva ili od nekog trenutka života, osoba ima uvid u neke ili mnoge loše stvari koje postoje na ovom svijetu, u besmislenost pojedinih postupaka… Kao rezultat toga, nema ili gubi želje i interese vezane uz materijalnom svijetu.
  2. osoba osjeća snažnu potrebu da se bavi znanstvenim radom, dobrotvornim radom, radom za druge ili općenito da se posveti nekoj specifičnoj djelatnosti, te u manjoj ili većoj mjeri gubi interes za neke ili sve druge aspekte života (npr. Nikola Tesla)
  3. traumatsko iskustvo visokog intenziteta ili niz trauma nižeg intenziteta.

S kojom čovjek gubi volju za životom, a samim tim i za svime što život nosi. To je posljedica rascjepkanosti duše i nije pravi put u asketizam. Takvi ljudi odaju dojam skromnosti, međutim, prava skromnost ne proizlazi iz punine postojanja, već iz praznine duše.

  1. Urođene ili stečene (preuzimanjem obrazaca od ljudi iz okoline, ili samostalnim razvojem) dobre i loše osobine koje određuju skromnost općenito ili u pojedinim segmentima života (štedljivost, škrtost, suzdržanost, osjećaj za mjeru, promišljenost, smirenost, kukavičluk , podnošenje, složene niže vrijednosti…). U većini slučajeva ova vrsta skromnosti rezultat je programiranja i treninga, a ne dubokog znanja.
  2. osjećaj krivnje, kada osoba ima stalni osjećaj da ne zaslužuje nešto ili ništa zbog nečega što je učinila ili propustila (u ovom životu ili u prošlosti). U biti i izvana to jest skromnost, ali nije izvorna i stoga ne dolazi iz pravog izvora.
  3. drugi nepoznati faktori

Čovjek ostavlja dojam skromnosti u uobičajenom smislu riječi (za većinu ljudi):

– kada je jednostavno obučen, a njegova garderoba nije jarkih boja

– kada ne nosite nakit, lakirane cipele/torbu, remen, sat, šljokice, cirkone

– kad nema upečatljivu frizuru, nema napadnu šminku

– kada ne nosite parfem

– kada nije bahat

– kada ne traži još jedan komad kolača

– kad ne priča dok ga neko ne pita

– kada ne može prihvatiti kompliment ili pohvalu

– kada koristi fraze – dobro je ovako, ili – šuti, može biti i gore

U uobičajenom smislu: Skroman čovjek je dobar čovjek koji je zadovoljan onim što ima i ne traži više.

Uglavnom, ne mora biti tako. Iz manipulativnih razloga ljudi se mogu predstavljati kao skromni ili ostavljati dojam skromnosti jer, primjerice, nemaju dovoljno novca ili samopouzdanja.

Skromnost može biti i dobra i loša osobina ovisno o okolnostima i mjeri.

Moguće su različite varijacije i kombinacije uzroka skromnosti.

Opća apsolutna skromnost i generacijska apsolutna neskromnost su rijetke pojave. Gotovo svi ljudi su negdje na ljestvici između ove dvije krajnosti (u nekim aspektima života bliže neskromnosti, u drugima bliže skromnosti).

Čovjek koji odaje dojam skromnosti nije nužno dobar čovjek (pogotovo ako je suštinski neskroman). S druge strane, što je osoba manje skromna, veća je vjerojatnost da nije dobra. Bitno odstupanje od skromnosti podrazumijeva jačanje sebičnosti, što znači smanjenje dobrote u čovjeku. U rijetkim slučajevima osoba može biti vrlo neskromna u određenim aspektima života, ali ipak zadržati obzira prema drugim ljudima i okolini.

Za duhovnog čovjeka najvažnije je steći unutarnju skromnost koja ima nekoliko karakteristika:

  1. Potreba da pomognemo i damo nešto svoje drugima
  2. Ne zahtijevati ništa od drugih
  3. Zadovoljavanje sitnicama i malim stvarima
  4. Ne vezivanje za porijeklo, očekivanja, potrebe, želje
  5. Odricanje od svih želja koje u svojim korijenima nemaju druge ljude, a prvenstveno dobrobit drugih
  6. Zadovoljstvo onim što nam život nudi, prihvaćanje sudbine i herojsko podnošenje svega nepovoljnog u našem životu
  7. Prihvaćanje svega što nam se od srca daje, i davanje drugima onoga što im od srca želimo dati
  8. Nenametljivost, neosuđivanje, nekritiziranje drugih, nezahtjevanje
  9. Samodostatnost: osobna prisutnost, osobna energija, životna financijska stabilnost.
  10. Zahvalnost svima i svemu

Autori teksta: Nataša Lućić, Nemanja Blagojević.

GOSPOD BOG S NAMA I U NAMA!

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp