Rebeka Štimac Vukmirović – Bog je u srcima svih ljudi, a ne izvan nas

Rebeka Štimac Vukmirović – Bog je u srcima svih ljudi, a ne izvan nas

May be an image of text

Upravo sada, dok se ovu poruku spremam objaviti, unutar sebe osjetim borbu između dijela sebe koji srcem zna što doživljava u svojoj koži od kad znam za sebe, a koji je omogućio da ova poruka proteče kroz mene te dijela sebe koji bi se radije sakrio jer se boji napada i mišljenja drugih ljudi, naročito onih koji sami za sebe tvrde da su veliki vjernici, a zapravo duboko u sebi znaju da im vjera služi kako bi svoju unutarnju bol te osjećaje nemoći i manje vrijednosti držali dalje od svoje svijesti.

Razmišljam li cijelo vrijeme da li da uopće objavim ovo što je prošlo kroz mene ili da ipak ne objavim? Da, razmišljam i u isto vrijeme promatram svoj strah od toga da jednostavno budem autentična zbog toga što mislim da ljudi misle o tome, zbog toga što mislim da bi ljudi mogli reći i napraviti, s kakvim sve epitetima bi me mogli “počastiti”.

Da sada odlučim ovo ipak ne objaviti, bila bih jedna od onih koja Isusa ne bi prepoznala da se pojavi preda mnom te bih izabrala vjernost ljudima, a ne Bogu.

I kad kažem riječ Bog, čini mi se da ta riječ nikome ne znači isto i onda kada je upotrijebim u značenju koji znači meni, a pročita netko kome ta riječ znači nešto drugo, dolazi do nesporazuma i to postaje kamen spoticanja za izgradnju odnosa između dvoje ljudi koji teže istome, samo zovu i tumače na različite načine. I čemu sve to? Može li ljudski um uopće dokučiti sve ono što znači Božansko? Koliko ima ponosa u našim srcima kada mislimo da izraz “sudit će mu Bog” znači isto ljudskim ranjenim srcima i Božanskom koje nas je sve stvorilo?

Oduvijek osjetim da je Bog u srcima svih ljudi, svugdje oko nas, a ne izvan nas. Osjetim da mogu imati osoban odnos s Bogom i da mi u tom odnosu ne treba posrednik. Mogu to reći i drugim riječima. Oduvijek osjetim kako se Čista Svijest, Energija Svega Što Jest nalazi u srcima svih ljudi i kako je svaki pojedinac jedinstvena, veličanstvena i neponovljiva manifestacija dijela Čiste Svijesti.

No, postoji nešto što se zove slobodna volja. I neki svoju slobodnu volju koriste da bi išli kroz život sami, težili za vanjskom moći i statusnim simbolima misleći kako će upravo to popuniti osjećaj unutarnje praznine, dok neki drugi ljudi svoju slobodnu volju koriste da bi kroz život išli duboko povezani s Božanskim u sebi. I ići kroz život duboko povezani s Božanskim ne znači isto kao i misliti da smo kao ljudsko biće sam Bog, niti ne znači da ne smijemo uživati u blagoslovima i čarolijama fizičkog svijeta, niti ne znači ništa općenito, nikakav okvir u koji se moramo ugurati. Kako uopće nešto tako nedokučivo kao što je Božansko ugurati u bilo kakav okvir dokučiv ljudskom umu? Iz moje perspektive To se osjeti na razini Cijelog Bića i rijetko što od Toga se može opisati riječima.

Meni to više znači duboko poštovati u prvom redu svoje postojanje, proaktivno djelovati i koristiti svoje darove za oplemenjivanje i svog života i života drugih ljudi te poštovati tuđa postojanja i izbore. Upravo to mi omogućuje da vidim ljude s one strane njihove boli i da osjetim suosjećanje i ako su napravili loše stvari. Valjda sam zato i izabrala socijalnu pedagogiju kao dio svog profesionalnog identiteta, jer upravo socijalni pedagozi rade s ljudima koje je velika većina društva odbacila kao ološ, kao nekoga tko ne zaslužuje živjeti. No, socijalni pedagozi znaju da su mnogi problemi u ponašanju pa i kriminalna ponašanja samo vanjski odraz unutarnje boli, odraz trauma i življenja u okolini u kojoj nisu mogli naučiti ništa drugo osim onoga kako se ponašaju i kako pristupaju životu, a također znaju da su ljudi bića sposobna učiti i naučiti drugačije ići kroz život. Socijalni pedagozi znaju kako u životu svakog pojedinca postoje rizični i zaštitni čimbenici te kako se smanjivanjem rizičnih čimbenika, a jačanjem zaštitnih čimbenika pojedincu pomaže da izabere živjeti odgovorno prema sebi i drugima. No, društvo često upravo hrani rizične čimbenike, a zaštitne oslabljuje.

I kroz ovu kanaliziranu poruku i pisanje ove objave shvaćam kako sam većinu svog života bila upravo ona koja Isusa ne bi prepoznala da stoji pred njom, koja bi rekla da ne može postupiti po svojoj intuiciji i onome što osjeti u svom srcu jer što će drugi reći, što će joj drugi napraviti, poslat će je u ludnicu, reći će da sam bezobrazna, bahata i sebična, da trebam egzorcistu..

I boli rušenje iluzorne slike o sebi i podsvjesnih postavki po kojima živim, a koje sam preuzela iz onoga što su oblikovali i stvorili ljudi – povijest, kultura, religije, običaje, deformirana značenja mnogih riječi (kao npr. ljubav, sebičnost, žrtvovanje…).

I ova objava je za mene ogroman izlazak iz moje “sigurne” zone skrivanja onoga što osjetim u svom srcu kao ispravno, a potiskujem desetljećima.

Ono što osjetim jest to da je Isus svojim postojanjem u kolektivnoj svijesti čovječanstva ostavio svoj otisak i taj otisak ne može se izbrisati. Taj otisak stupnja razvoja svijesti je ovdje i svi imamo pristup tome, samo ako se povežemo sa svojim autentičnim dijelom, ako si dozvolimo prigrliti Božansko koje postoji u svima nama, a koje mnogi od nas potiskuju veliku većinu svog života, bez obzira pripadamo li nekoj religiji ili ne.

Zanima me… Učimo kako je Isus rekao: “Ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe.”

Kada bi stao pred svakog od nas, bi li nas kudio jer smo grozna, odvratna i grešna ljudska bića ili bi nas pogledao očima punim ljubavi i suosjećanja zbog čega bi se unutar nas slomilo sve ono kruto, a ono ranjeno bi iscijelilo. Bi li nam dao priliku da bivamo i djelujemo drugačije nakon iscjeljenja naših srca ili bi nas bacio u vječnu vatru Pakla?

Bi li nam rekao da je ljubiti sebe (kroz svjesnost što smo i tko smo, a ta svjesnost sadrži poniznost, a ne egocentričnost) sebično, ako ljubiti druge možemo samo onoliko koliko volimo sebe?

Možemo li ljubiti Boga, ako ne ljubimo sebe kao jedno od bića koje je sam Bog stvorio i kojem sam Bog omogućuje iskustvo života na Zemlji?

No, što znači ljubiti sebe? Da li to znači smatrati se boljim i vrjednijim od drugih, znači li to zbog svoje gladi za moći gaziti druge? Naravno da ne znači, barem ne iz moje perspektive. Ljubiti sebe, iz moje perspektive, znači znati svoje slabosti i svoje darove, znači učiti, znači ispričati se kada shvatimo da smo nešto pogriješili, znači pružiti ruku podrške, utjehe i pomoći drugima, ali ne po cijenu vlastitog zdravlja, jer kako možemo pomoći drugome, ako se sami utapamo. Drugim riječima, to znači i znati postaviti zdrave granice, znači znati gdje počinje i gdje završava moja odgovornost i ono na što mogu utjecati, a gdje počinje tuđa odgovornost za vlastiti život i ono kako se osjeća unutar svoje kože… Ljubiti sebe ne znači svoju vrijednost gledati kroz tuđe oči, nego kroz srce, a srce zna da smo vrijedni samim svojim postojanjem. Ranjavamo sebe i druge, kad ne priznajemo svoju autentičnost i kad pokušavamo biti netko i nešto što u srcu ne osjetimo da jesmo.

Možeš reći da sam poludjela, možeš reći da je ovo bogohuljenje, da sam sotonjara… Ne bi bila/bio prvi… No, pitam se samo, kakvim se onda rječnikom obraćaš samoj/samom sebi…

Pitam se i što bi Isus vidio u ljudima da sada ponovno dođe u obliku ljudskog bića… Bi li vidio ljude koji trebaju kaznu pa bi ih kaznio ili bi vidio ljude koji zbog svojih unutarnjih rana, izdaje svoje Pjesme Srca i podsvjesnih ograničavajućih vjerovanja žeđaju za Ljubavlju i dao im tu Ljubav?

18. listopada 2023. godine

 

Živiš li Ti svoje malo “ja” ili veliko “Ja”?

Može biti slika sljedećeg: tekst

Ono što sam jučer objavila na stranici pokrenulo je neopisive procese unutar mene, što je vodilo da postavim sama sebi određena pitanja, a na neka sam odgovore dobila u roku 24 h i to na čudnovate i vrlo zabavne načine.

I ova kanalizirana poruka je nešto na što samo mogu reći: “Da! Točno to!”

Sjećam se djelomično kako sam tijekom ranijeg djetinjstva išla kroz život promatrajući ono što se nalazi izvan mene, ali slušajući svoje osjećaje kad sam odlučivala što ću raditi i kako ću provoditi svoje vrijeme.

No, odrastajući sam sve češće dobivala poruke da trebam razmisliti umjesto osjećati, da se trebam spustiti na zemlju i staviti u postojeće okvire, umjesto da si dozvolim te okvire pomicati jer sam ih osjetila kao preuske za sebe i ljude oko sebe, osjetila sam da se ljudi oko mene u tim okvirima doslovno guše i vrište: “Upomoć!” poput utopljenika u olujnom moru.

I očito sam u nekom trenutku povjerovala da mi je puno pametnije slušati vanjske autoritete te postati gluha i slijepa za ono što osjećam unutar sebe kao intuiciju, tihi glasić koji zna bolje od moje osobe (sve što ide pod moje ime i prezime u fizičkom svijetu) što je za mene najbolje u nekom trenutku.

I u energetskom smislu vanjski autoriteti nisu samo naši roditelji i članovi obitelji, odgajatelji i učitelji. Vanjski autoriteti mogu biti i energetske postavke kulture, politike, religije, energetski otisci na nekom prostoru (npr. neprerađene traume ratnih stradanja/prirodnih katastrofa)… I ako odlučimo vanjskim autoritetima vjerovati više nego Sebi, ako zaboravimo Tko Smo, tada to što smo slušali od drugih integriramo kao svoj unutarnji glas koji stalno kritizira, koji stalno govori da nešto moramo promijeniti, biti bolji, biti drugačiji, raditi što nam se uopće ne radi, biti s ljudima nakon kojih se osjećamo kao da nam je netko isisao svu životnu energiju…

No, ne sišu drugi ljudi našu energiju niti smo žrtve nečeg većeg od nas jer radimo nešto što ne želimo. Mi smo žrtve vlastite odluke (više ili manje svjesne) da smo mi malo “ja”, sami nasuprot cijelog društva, drugačiji od svih, nitko nas ne razumije… i ako želimo preživjeti moramo slušati druge i raditi što se od nas očekuje.

I kada se pojavi netko autentičan, netko tko zaista shvaća što to znači biti ljudsko biće, tko osjeti u sebi naznake svijesti o Cjelovitosti, onda kad taj netko odluči biti i djelovati iz velikog “Ja” trigerira u svima koji misle da su malo “ja” upravo tog unutarnjeg kritičara, upravo te vanjske autoritete za koje se energetski drže kao pijan plota jer se nemaju za što drugo držati budući da su zaboravili što znači biti sam Sebi autoritet kroz svijest o Cjelovitosti.

I veliko “Ja” ni u jednom trenutku ne znači egocentrično i sebično ljudsko biće, već ljudsko biće koje osjeti silu unutar sebe koja ga vodi da radi ono što cijelim svojim Bićem osjeti da je ispravno iako se možda boji to napraviti jer zna da je u suprotnosti sa programima društva u kojem živi. To je ljudsko biće koje ne kalkulira, koje će pružiti ruku podrške i pomoći nekome u potrebi bez ikakvog očekivanja, koje će reći “Ne” kada osjeti da je to za njega (i drugu osobu) ispravno. Jer reći “Ne” nekad je zaista itekako ispravno, iako nas stavlja u rizik da će se netko naljutiti na nas. I što onda ako se naljuti?

Kad se trigerira malo “ja”, iz moje perspektive, to je pravi blagoslov iako je unutarnji osjećaj toga više nego neugodan. Zašto blagoslov? Zato što je to trenutak u kojem postoji mogućnost da čovjek zbog neugodnog stanja trigeriranosti i iritiranosti stane te da više ili manje svjesno odluči nastavlja li upirati prstom u druge okrivljavajući i osuđujući ih za to kako se osjeća u svom životu i koje trenutne životne okolnosti živi ili kreće s pitanjem: “Što moja reakcija govori o meni? Jesam li ja ta reakcija? Što dobivam s tom reakcijom? Što drugima dajem s tom reakcijom?” Pitanja se naravno mogu i drugačije preformulirati s ciljem preuzimanja odgovornosti za svoja unutarnja stanja i vanjske situacije koje živimo.

Tako mi je drago da sam se jučer upustila u vrlo neugodnu situaciju izlaska iz svoje “sigurne” zone, što sam odlučila prestati se držati za još jedan dio internaliziranih vanjskih autoriteta te poslušati svoj unutarnji kompas i autoritet, što sam na trenutak ponovno osjetila kakav je osjećaj još s nekoliko koraka zakoračiti u svijest o Cjelovitosti, u osjećaj da sam vođena i podržana upravo kroz onu Silu koju cijelo vrijeme tražim na krivim mjestima – u mišljenju drugih ljudi i vanjskim situacijama potvrde vlastite vrijednosti.

Živiš li Ti svoje malo “ja” ili veliko “Ja”?

S ljubavlju,

Rebeka

  1. listopada 2023. godine

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp