Evo kako rat između Izraela i Hamasa doprinosi Velikom resetiranju

Evo kako rat između Izraela i Hamasa doprinosi Velikom resetiranju

Prije nekoliko dana objavili smo članak u kojem se govori o tome kako se program Velikog resetiranja još uvijek odvija iza kulisa dok su naslovi puni Izraela i Palestine. Tako je do prije dva tjedna bilo i s naslovima Ukrajine i Rusije.

No istina je i da je sam rat u svojih 15 dana postojanja već izgurao tu agendu.

Normaliziranje potiskivanja neslaganja i stvaranje kulture straha oko slobode izražavanja glavni je dio Velikog resetiranja, budući da su svi ostali koraci puno lakši ako zabranite nezgodne prosvjede.

I, naravno, od početka rata posvuda su nicali pozivi na gušenje slobode izražavanja. O tome smo govorili u našem članku “Rat između Izraela i Hamasa – još jedan izgovor za gušenje slobode govora”

Od objave tog članka ova je kampanja dobila zamah.

Povjerenik Europske unije Thierry Breton poslao je pisma upozorenja svim većim društvenim mrežama, tvrdeći da se trebaju boriti protiv dezinformacija o Izraelu i prijeti im kaznama.

U još jednom udarcu narativu “Kina je na našoj strani”, kineski servis za dijeljenje videa TikTok željno je pristao “boriti se protiv dezinformacija”.

Studentima s Harvarda i Berkeleya prijetilo se da će biti stavljeni na “crnu listu” zbog izražavanja podrške Palestini.

Njemačka i francuska policija suzbijaju propalestinske demonstracije, dok – iu Velikoj Britaniji i u SAD-u – ima poziva na uhićenje ljudi zbog mahanja palestinskim zastavama ili deportiranje onih koji “podržavaju Hamas”.

Stvaranje kulture straha, zbog čega se ljudi boje izraziti sebe ili svoja politička mišljenja, samo je jedna od mnogih stvari koje su zajedničke Covidu, Ukrajini, klimatskim promjenama i sada Izraelu.

Uspon softvera za prepoznavanje lica – prijetnja svačijem pravu na privatnost – jedan je od njih.

Prije “iznenadnog napada”, Amnesty International je izraelsku upotrebu tehnologije prepoznavanja lica nazvao “automatskim apartheidom”.

Sada, međutim, Izrael navodno koristi tehnologiju prepoznavanja lica za identifikaciju mrtvih i ranjenih. Jerusalem Post ga naziva “oruđem za pomoć Izraelu u oporavku od rata s Hamasom”.

I u vrlo čudnoj podudarnosti –

tri dana prije navodnog “iznenadnog napada”, objavljeno je da je švedska vlada bila “prisiljena” povećati korištenje takvog softvera zbog “nasilja bandi”.

U Ujedinjenom Kraljevstvu to je u skladu s vladinim planovima da svaku fotografiju putovnice učita iz svoje baze podataka u program za prepoznavanje lica.

Planovi su izazvali prigušeno negodovanje, uglavnom zato što nitko nije čuo za njih. Zatim, u subotu, tijekom propalestinskog marša u Londonu, policija se pozvala na ovlasti Odjeljka 60AA, zahtijevajući od sudionika da ne pokrivaju svoja lica, kako bi omogućili FRT uživo.

Nitko nije rekao ni riječ protiv. Odjednom je ono što je u travnju bilo “orwellovsko” sada – zahvaljujući prošlom ratu – sasvim u redu.

To što ti isti ljudi koji su zahtijevali da im nitko ne pokriva lica sada već tri godine viču “maskiraj se!” najpoetičnija je ironija.

I, jednako ironično, ali mnogo tragičnije, isti ljudi koji su se protivili korištenju ove tehnologije tijekom prosvjeda za izolaciju navijat će za “simpatizere Hamasa”, što nas uredno dovodi do točke tri…

Neovisni mediji bili su najveći razlog zašto narativ o “pandemiji” nije uspio ispuniti svoje grandiozne ciljeve. Narativ je izgubio zamah pred čvrstim otporom desnice u cijelom političkom spektru – od anarhističke ljevice do libertarijanske desnice.

Glavna ruka globalističke strategije otad je potkopala tu solidarnost i doseg alternativnih medija, napadajući njihovo financiranje, ograničavajući im doseg i – najočiglednije – šijući razdor smetnjama koje izazivaju podjele.

Nije slučajno da je ruska invazija na Ukrajinu slomila otpor Covidu, rascijepivši ga staromodnim linijama nesporazuma.

“Rat” Izrael-Hamas već je podijelio te dvije strane na još dvije. Kolektivno djelovanje i nezavisna misao protjerani su u carstvo sjene u korist plemenskog ponašanja. Ljudi su izmanipulirani da napuste antiglobalistički stav, odlučujući nepokolebljivo braniti “dobre globaliste” od loših.

Ne samo da je razbio savez nezadovoljnika protiv blokade i cjepiva, već je prekršio i njihova načela i diskreditirao njihova mišljenja.

Mnogi – uglavnom na konzervativnoj desnici – zaboravili su da je Izrael prednjačio u laži o Covidu, zaboravili su da su prvi cijepili i prvi koristili “zelene propusnice”.

Oni sada zagovaraju kolektivno kažnjavanje i – kao što je gore spomenuto – zalažu se za ukidanje slobode govora za “terorističke simpatizere”.

Uzmimo za primjer Douglasa Murraya koji sebe smatra “apsolutistom slobode govora”, ali piše kolumne s ovakvim naslovima nakon “iznenadnog napada”… Zašto dopuštamo prosvjede koji veličaju klanje?

Bez obzira na to jesu li ovi ljudi ikada bili iskreni u prosvjedu protiv slobode ili ne, njihov kredibilitet na tom planu sada je zauvijek uništen.

Činjenicu da je svjetska vladajuća sila globalistička elita koja nijednu zemlju ne naziva domom brutalno je razjašnjena lažnom “pandemijom”. Glavni cilj te globalističke elite od tada je bio izbrisati tu činjenicu iz naših kolektivnih umova.

Širi se lažni narativ da je američki imperij koji se raspada “globalizam” i da postoji gruba osovina opozicije u obliku Rusije, Kine, Irana i ostalih.

Ovaj narativ prodaju i mainstream i alternativni mediji od početka ruske “specijalne vojne operacije”.

To je pojednostavljena binarna priča o dobrom/lošem momku osmišljena da izbaci iz glave 2 godine opsežne globalne suradnje između ovih navodnih “neprijatelja”.

Sukob između Hamasa i Izraela već daje svoj doprinos produbljivanju ove lažne priče. Stvara dojam svijeta podijeljenog izlizanim (ali sve besmislenijim) linijama.

Pandemija je jasno pokazala da sve elite svijeta slijede isti scenarij.

Rat je osmišljen da zaboravimo tu činjenicu.

A ako to znači da nekoliko tisuća ljudi mora umrijeti u procesu – pa što? I Zapad i Istok rado su ubijali vlastite ljude izolacijom i otrovnim napadima – pa zašto ne i projektilima?

Trljaju izlizane hladnoratovske memeove kako bi vas uvjerili da vam oni nisu neprijatelji – to su oni ljudi “tamo” – muslimani, Židovi, Rusi…

Sjeverna Koreja je okrivljena za opskrbu oružjem Hamasa.

Kaže se da je Iran financirao – čak i planirao – napad.

Čak i Rusija, koja se tradicionalno snažno protivi svim islamskim “teroristima”, pokazuje znakove kompromitacije svoje uobičajene “neutralnosti” prema Palestini. Oni šalju pošiljke pomoći u Gazu i raspravljaju o rezolucijama o prekidu vatre s Vijećem sigurnosti UN-a (na koje su SAD odmah stavile veto).

Zbog svoje nevolje, izraelski zastupnici prijete Rusiji ratom uživo na RT-u.

Joe Biden je u svom jučerašnjem obraćanju naciji sasvim namjerno izjednačio Putinovu Rusiju s Hamasom.

Ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski učinio je isto gotovo čim se dogodio “iznenadni napad”.

U tijeku su globalne borbene linije za navodni “Treći svjetski rat”.

Sve ovo hrani iluziju da goleme seizmičke ideološke razlike razdvajaju te nacionalne države, dok u stvarnosti dijele veliku većinu ciljeva New Normala.

Zapamtite da su i Izrael i Hamas žrtvovali svoje ljude na oltaru Pfizera. Sve tvrdnje da im je sada stalo do civilnog života – s bilo koje strane – moraju se prihvatiti s krajnjim skepticizmom.

Kao što vidite, Hamasov “iznenadni napad” dao je novi zamah nekim metama koje su već neko vrijeme na popisu zadataka establišmenta. I to samo do sada, postoje i drugi koji se još nisu materijalizirali, ali bi lako mogli.

Govori o izbjegličkoj krizi – povećanju ilegalne imigracije i raspirivanju one željene retorike podjela, istovremeno pružajući zapadnim vladama spužvu za krivnju za financijsku bijedu koju su namjerno stvorili.

Cijene nafte već rastu, u svakom trenutku mogu izazvati sljedeću “energetsku krizu”.

Možda zaljevske zemlje stavljaju embargo na Izrael ili zapadne nacije koje sankcioniraju bilo koga, ali one postavljaju temelje. Wall Street Journal upozorava na “odjeke 1973.”, SAD je prodao polovicu svojih rezervi i možda nije “spreman za krizu”.

U alternativnim medijskim krugovima već postoji mnogo rasprava o prirodi Hamasa. U kojoj ih je mjeri Izrael stvorio ili barem dopustio da se dogode? I koliko se to odnosi na sam “iznenadni napad”?

Neki su to nazivali “unutarnjim dogovorom” od trenutka kada je vijest izašla u javnost. Neobjašnjivi “obavještajni propusti”, ignorirana upozorenja i zakašnjeli odgovori. Možda je to bio slučaj “namjerno neka se dogodi” ili su možda oni to učinili.

Tko zna dokle ide elita u fazi upravljanja stvarnošću koja joj je potrebna da progura svoje planove u svijet.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp