Ova priča o generacijskoj obnovi budućih poljoprivrednih gospodarstava u EU je zapravo jedna tužaljka gdje se žali da je svaki drugi poljoprivrednik jednom nogom u penziji. I sad se poziva na, dakle, donošenje nekakve dosljedne i dugoročne strategije za rješavanje ovog problema od strane nacionalnih država pa da vidimo gdje su to problemi.
Upozorava se da je prema službenim podacima EU-a 58% poljoprivrednika staro barem 55 godina i da je vrlo malo mladih poljoprivrednika, da su poljoprivrednici su zanimanje s jednim od najmanjih primanja, tek sa 47% prosječnih bruto nadnica odnosno plaća te da je od 2005. do 2020. godine nestalo 37% poljoprivrednih gospodarstava, kao i da je koncentracija proizvodnje na sve manjem broju sve većih proizvođača.
Kako su nastali ovi problemi u poljoprivredi Europske unije? Pa upravo provođenjem Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP).
Dok god se ne napravi rješenje, a koje mora uključivati da novac, zapravo, ostaje kod proizvođača, a ne kod preprodavača u puno većem dijelu, a ne kod prodavača, dok se ne stvori jedno poštovanje i kultura prema poljoprivrednoj proizvodnji i ruralnom životu, Europa se nema čemu nadati.
