Dominique de Villepin: “Hamas nam je postavio zamku, a ova zamka je zamka najvećeg užasa, najveće okrutnosti“

Dominique de Villepin: “Hamas nam je postavio zamku, a ova zamka je zamka najvećeg užasa, najveće okrutnosti“

Izašao je jedan veoma interesantan video intervju o Gazi od strane Dominiquea De Villepina, bivšeg premijera Francuske, koji je veoma dobro činjenično argumentiran da smo ga odlučili tekstualno prevesti.

„Hamas nam je postavio zamku, a ova zamka je zamka najvećeg užasa, najveće okrutnosti sada zbog toga postoji rizik od eskalacije militarizma, novih vojnih intervencija, kao da s vojskama možemo riješiti tako ozbiljan problem kao što je palestinsko pitanje.

Postoji i druga velika zamka, naime ona okcidentalizma. Mi smo, zajedno s Izraelom, zarobljeni u ovom zapadnom bloku koji je danas osporavan od većine međunarodne zajednice.

Voditeljica: Što je okcidentalizam?

Okcidentalizam je ideja da će Zapad, koji je vladao svijetom 5 stoljeća, moći to mirno nastaviti činiti. I možemo jasno vidjeti, čak i u raspravama francuske političke klase, da postoji ideja da, suočeni s onim što se trenutno događa na Bliskom istoku, moramo nastaviti borbu još više, prema nečemu što bi moglo sličiti vjerskom ili civilizacijskom ratu. Odnosno, dodatno se izolirati na međunarodnoj sceni.

To nije pravi način, pogotovo zato što postoji i treća zamka, a to je moralizam. I ovdje imamo, u neku ruku, dokaz, kroz ono što se događa u Ukrajini i ono što se događa na Bliskom istoku, za te dvostruke standarde koji su izloženi u cijelom svijetu, uključujući i zadnjih tjedana kada sam bio u Africi, putovanje na Bliski istok ili u Latinsku Ameriku. Kritika je uvijek ista: pogledajte kako se postupa s civilnim stanovništvom u Gazi, osuđujete ono što se dogodilo u Ukrajini i vrlo ste bojažljivi prema tragediji koja se odvija u Gazi.

Razmotrimo međunarodno pravo, drugu kritiku koju je iznio Globalni jug. Kažnjavamo Rusiju kada napada Ukrajinu, kažnjavamo Rusiju kada ne poštuje rezolucije Ujedinjenih naroda, a već 70 godina se uzalud izglasavaju rezolucije Ujedinjenih naroda, a Izrael ih uopće ne poštuje.

Voditeljica: Vjerujete li da su zapadnjaci sada krivi zbog pretjeranog samopouzdanja?

Zapadnjaci moraju otvoriti oči pred veličinom povijesne drame koja se odvija pred nama kako bi pronašli prave odgovore.

Voditeljica: Što je povijesna drama? Mislim, prije svega govorimo o tragediji 7. listopada, zar ne?

Naravno da se strahote događaju, ali način na koji na njih treba odgovoriti je ključan. Hoćemo li uništiti budućnost pronalaženjem pogrešnih odgovora…

Voditeljica: Žele uništiti budućnost?

Uništavanje budućnosti, da! Zašto?

Voditeljica: Ali tko tu koga ubija?

Nalazite se u igri uzroka i posljedica. Kada se suočite s tragedijom povijesti, ne možete koristiti ovu analitičku mrežu “lanca uzročnosti” jednostavno zato što joj inače ne možete pobjeći. Jednom kada shvatimo da postoji pad, kada shvatimo da iza ovog pada također postoji promjena na Bliskom istoku u vezi s palestinskim pitanjem… Situacija je danas vrlo drugačija [nego u prošlosti]. Palestinska stvar bila je politička i sekularna stvar. Danas imamo posla s islamističkom stvari koju vodi Hamas. 

Jasno je da je takva stvar apsolutna i ne dopušta nikakav oblik pregovora. Došlo je i do razvoja događaja s izraelske strane. Cionizam je bio sekularan i politički, a zagovarao ga je Theodor Herzl u kasnom 19. stoljeću. Danas je to postalo velikim dijelom mesijansko, biblijsko. To znači da ni oni nisu voljni na kompromis, a naravno sve što krajnje desna izraelska vlada radi nastavljajući poticati kolonizaciju samo pogoršava stvari, uključujući i od 7. listopada. Dakle, shvatite u ovom kontekstu da već imamo posla s problemom u ovoj regiji koji se čini duboko nerješivim.

Tome je pridodano otvrdnjavanje država. Diplomatski gledano, izjave jordanskog kralja više nisu iste kao prije šest mjeseci. Pogledajte Erdoganove izjave u Turskoj.

Voditeljica: Točno, to su izuzetno oštre izjave…

Izuzetno uznemirujuće. Zašto? Jer ako palestinska stvar, palestinsko pitanje, nije došlo u prvi plan, nije stavljeno na pozornicu [neko vrijeme], i ako većina današnjih mladih ljudi u Europi često nikad nije čula za to, onda ostaje to da se arapski narodi sami pobrinu za to. 

Voditeljica: Da, ali čija je to krivica? Teško vas pratim, je li Hamas kriv?

Gospođo Malherbe, školovao sam se za diplomata. Pitanjem krivnje bavit će se povjesničari i filozofi.

Voditeljica: Ali ne možete ostati neutralni, to je teško, to je komplicirano, zar ne?

Nisam neutralan, ja sam u akciji. Samo vam govorim da sa svakim danom koji prolazi, možemo zaustaviti ovaj užasni krug… zato govorim o zamci i zato je tako važno znati kakav ćemo odgovor dati. Danas se s poviješću suočavamo sami. I ne nosimo se s ovim novim svijetom na način na koji to činimo sada, znajući da danas više nismo u poziciji snage, više nismo u stanju postupati kao dežurni policajci svijeta.

Voditeljica: Što bismo onda trebali učiniti?

Točno, što bismo trebali učiniti? Ovdje je bitno da nikoga ne odsječemo na međunarodnoj sceni.

Voditeljica: I Ruse?

Svakoga.

Voditeljica: Da pitamo Ruse za pomoć?

Ne kažem da trebamo tražiti pomoć od Rusa. Kažem: ako Rusi mogu pridonijeti pacificiranjem nekih frakcija u ovoj regiji, onda je to korak u pravom smjeru.

Voditeljica: Kako možemo proporcionalno odgovoriti na barbarstvo? Nije više vojska protiv vojske.

Ali slušaj, Appolline de Malherbe, civilno stanovništvo koje umire u Gazi, zar ne postoji? Dakle, zbog toga što su zločini počinjeni na jednoj strani, zločini moraju biti počinjeni i na drugoj?

Voditeljica: Trebamo li to dvoje doista izjednačiti?

Ne, to radite sami. Ne kažem da izjednačavam greške. Pokušavam uzeti u obzir ono što misli veliki dio čovječanstva. Svakako postoji realan cilj kojemu treba težiti, a to je iskorijeniti vođe Hamasa koji su počinili ovaj zločin. A ne brkati Palestince s Hamasom, to je realan cilj.

Drugi je ciljani odgovor. Definirajmo realne političke ciljeve. I treća je kombinirana reakcija. Jer nema učinkovite uporabe sile bez političke strategije. Nismo u 1973. ili 1967. Postoje stvari koje nijedna vojska na svijetu ne može učiniti, naime pobijediti u asimetričnoj borbi protiv terorista. Rat protiv terorizma nikada nigdje nije dobiven. Umjesto toga proizvodi izuzetno dramatične pogrešne korake, cikluse i eskalacije. Ako je Amerika izgubila u Afganistanu, ako je Amerika izgubila u Iraku, ako smo izgubili u Sahelu, to je zato što je to bitka koja se ne može jednostavno dobiti, nije kao da imate čekić koji udara u čavao i problem je riješen. Dakle, moramo mobilizirati međunarodnu zajednicu, izaći iz ove zapadne zamke u kojoj smo se našli.

Voditeljica: Ali kada Emmanuel Macron govori o međunarodnoj koaliciji…

Da, i kakva je bila reakcija?

Voditeljica: Nikakva.

Upravo tako. Trebamo političku perspektivu, a to je izazov jer je rješenje o dvije države uklonjeno iz izraelskog političkog i diplomatskog programa. Ljudi nikada nisu zaboravili da su palestinska stvar i nepravde učinjene Palestincima bile važan izvor mobilizacije. Moramo uzeti u obzir ovu situaciju i mislim da je bitno pomoći Izraelu, voditi… neki kažu nametnuti, ali ja mislim da je bolje uvjeriti ih u prekid vatre i krenuti u ovom smjeru. Izazov je što danas nema sugovornika, ni na izraelskoj ni na palestinskoj strani. Za početak moramo istaknuti sugovornike.

Voditeljica: Nije na nama da biramo tko će biti lideri Palestine.

Izraelska politika posljednjih godina nije nužno željela njegovati palestinsko vodstvo… Mnogi su u zatvoru, a interes Izraela – jer ponavljam: to nije bilo u njihovom programu niti u interesu Izraela u to vrijeme, barem su oni mislili – bio je umjesto toga podijeliti Palestince i osigurati da palestinsko pitanje nestane. 

Ovo palestinsko pitanje neće nestati. I zato ga moramo pogledati i pronaći odgovor. Za ovo nam je potrebna hrabrost. Korištenje nasilja je slijepa ulica. Moralna osuda ide onome što je Hamas učinio – i ne kažem “ali” kada je riječ o moralnoj osudi ovog zločina – ne bi nas trebala spriječiti da napredujemo politički i diplomatski na prosvijećen način. Zakon odmazde je beskrajan ciklus.

Voditeljica: “Oko za oko, zub za zub”.

Da. Zato politički odgovor moramo braniti mi. Izrael ima pravo na samoobranu, ali to pravo ne može biti proizvoljna osveta. I ne može postojati kolektivna odgovornost palestinskog naroda za akcije terorističke manjine Hamasa.

Kad uđete u ovaj ciklus traženja grešaka, sjećanja jedne strane sudaraju se s onima druge. Neki će uspoređivati ​​sjećanja na Izrael sa sjećanjima na Nakbu, katastrofu iz 1948., katastrofu koju Palestinci još uvijek doživljavaju svaki dan. Dakle, ne možete prekinuti ove cikluse. Naravno, moramo imati snage razumjeti i osuditi ono što se dogodilo i s tog stajališta nema sumnje u našu poziciju. Ali također moramo imati hrabrosti, a to je diplomacija… diplomacija je biti u stanju vjerovati da postoji svjetlo na kraju tunela. I to je lukavstvo povijesti; kad si na dnu, može se dogoditi nešto što daje nadu. Tko bi rekao da će nakon rata 1973. Egipat potpisati mirovni sporazum s Izraelom prije kraja desetljeća?

Rasprava ne bi trebala biti o retorici ili izboru riječi. Današnja rasprava je o djelovanju; moramo djelovati. A kada razmišljate o akciji, postoje dvije opcije. Ili je rat, rat, rat. Ili pokušava postići mir, i ponavljam, to je u interesu Izraela. To je u interesu Izraela!”

— kraj intervjua —

Također možete pogledati zanimljiv Video s Gaborom Matéom.Čovjek koji je preživio holokaust Gabor Maté opisuje izraelsko-palestinski sukob kao najdužu operaciju etničkog čišćenja u 20. i 21. stoljeću…

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp