Sandra Rubić- Samopoštovanje je naš najbolji štit

Sandra Rubić- Samopoštovanje je naš najbolji štit

Ljudi izgube ili ne grade samopoštovanje iz čistog očaja. Kad su ljudi očajni, skloni su stvarati “filmove” i igrati određene uloge u vlastitom filmu. Tada ih uopće ne zanima stvarnost.

Iz očaja grade vanjske, lažne slike vlastitog života.

Kako je moguće da se ljudsko biće zadovolji vanjskom slikom, formom, koja ih ograniči, a iznutra izuzetno pate?

Kako je moguće da svoje biće grade na tome tko što misli i vidi sa strane, a oni i dalje osjećaju sami sebe u svom očaju?

Mnogi širom otvore svoje oči, čak prenapadno, a glas im postane viši za oktavu, hineći radosni ton.

Ti vidiš da su oči prevučene filmom laži i da je jedino stanje cjelokupnog bića očaj i beskrajna usamljenost. Uz sto ljudi…

Zar je zaista problem poštivati samoga sebe?

Samopoštovanje je brana od onih koji ponižavaju sve oko sebe. Samopoštovanje privlači ljude koji poštuju sebe i život.

Umjetna radost i lažni stav “volim sebe i život” ne donosi dobre ljude u blizinu.

Donosi samo one od kojih nemaš što naučiti, kojima ne možeš predati biserje ljubavi i od kojih ne možeš primiti mir i radost, jer to nemaju. A nemaš ni ti…

A onda se mnogi uhvate za slamku spasa.

Dođe im lekcija, jedna od mnogih, a oni to prihvate kao završni ispit, kao maturu.

Vidjeh mnoge, koji su ostali na toj jednoj lekciji i nisu se pomakli godinama…

I dalje su bez samopoštovanja, u nevoljenju sebe…

I kako reći takvome biću “idi dalje”. Idi i uđi u sebe!

U tebi su nepregledna prostranstva puna Života i toliko blaga u sebi kriješ!

Ne odbacuj to samo zato što je teško prigrliti, naučiti i živjeti samopoštovanje…

Sve može biti teško. I sve je teško na početku. Teško je i naučiti hodati, jer ćeš sto puta pasti. Ipak, rijetko koje dijete je odustalo naučiti hodati.

Zato, budimo kao djeca… I to ona djeca koja rastu u slobodi…

Vrlo često, ljudi koji nemaju samopoštovanja, stravično se boje samoće. A strah od samoće donosi okruženost mnogim ljudima. I tada tek postaje stravično usamljen.

U masi ljudi, osjeća se još više sam.

I kad mu se netko približi, on pokazuje svoju lažnu sliku, koja kao debeli zid stoji i sprječava ulazak života u njega.

Taj zid propušta samo jedno: izostanak samopoštovanja…

Mnogi vampiri i paraziti, kao psi nanjuše taj izostanak samopoštovanja i očaj. Očaj ima rezak i jak miris. Nakaleme se na takvo biće i hrane se njegovim životom.

Strašno… Toliko mi je to strašno…

Čovjek koji poštuje sebe, ima savršenu obranu od energetskih vampira i ljudskih parazita. Jednostavno im nije ukusan… Nema očaja, kojim bi se takvi nahranili.

Miris osobe sa samopoštovanjem je svjež. Širi se zrakom i sve obogaćuje. Blag je. Lagano cvjetni pa limunast i podsjeća na jutro, nakon kiše…

Taj miris privuče one koji poštuju sebe i druge. One koji prihvaćaju Život. One koji su spremni učiti i znaju da je matura još jako daleko. Taj miris privuče one koji vole istraživati prostranstva u sebi i dijeliti iskustva drugima.

Oni koji znaju razlučiti zdravo od toksičnog.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp