Jozo Vulić: Samo pjesnik

Jozo Vulić: Samo pjesnik

Samozatajni pjesnik iz Amsterdama – Jozo Vulić, odlučio nas je ponovno počastiti sa svojim mudrim stihovima.

I ja sam pjesnik.
Kad me gledaš:
sijeda kosa; šešir;
na usni rima.

U ruci čaša.
A pogled pun sjete…
I ja sam pjesnik –
svugdje me ima:

Na divljem valu plavoga mora;
Bez ijedne u džepu žute pare;
S ružom u ruci;
P’jan od crnog vina;

U melodiji čežnje, zvuka gitare…
Pijane mi noći umriješe u krilu.
Pokopah gomilu u divne sonete.

Zaogrnutih imena u zlatnu svilu digoše kamen na me,
moj svijete. Osloboditi se ne znam starih navika.
Mogu biti lomljiv poput stakla.

Samo sam pjesnik što hrlo lupa na vrata raja iz vatre pakla.
I ja sam pjesnik. Da. Sve sanjam:
O danu što bješe. Il’ još treba biti.

Zaljubljen prvi put, s
vakoga jutra,
K’o cvijet što livadni pčelom se kiti.

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp