Prema Connoru Kianpouru sa Sveučilišta Colorado Boulder koje financira WEF, roditelji će morati dokazati da prihvaćaju propedofilsku i transrodnu agendu elite prije nego što dobiju dozvolu.

U svom radu pod naslovom “Djeca nisu u pravu: Širenje uloge države u roditeljstvu”, dužnosnik WEF-a tvrdi da bi vlada trebala preuzeti primarnu odgovornost za odgoj djece. To ne bi trebao biti problem jer biološki roditelji “nemaju pravo” odgajati vlastitu djecu, hrabro tvrdi u radu objavljenom u časopisu Journal of Ethics & Social Philosophy.

“Pojedinci nemaju pravo odgajati svoju biološku djecu, niti imaju bilo kakve interese dovoljno jake da opravdaju pravo na odgajanje djece uopće”, navodi Kianpour.

Kako ta prava ne postoje, ne može se reći da ih uređena roditeljska politika ugrožava.

Harbingersdaily.com izvještava: Budući da roditelj nema pravo odgajati vlastitu djecu, država ne zahtijeva nikakvo “posebno opravdanje” za uvođenje i provedbu “programa roditeljskog licenciranja”, kaže on. Ukratko, prema Kianpouru, roditelji koji ne dobiju odobrenje vlade suočili bi se s time da im država otme djecu.

Za dobivanje državne dozvole za odgoj djece, Kianpour predviđa niz zahtjeva, uključujući testiranje kako bi se utvrdilo imaju li potencijalni nositelji licence stavove o nizu pitanja koje je odobrila vlada. “Određeni pojedinci nisu sposobni odgajati djecu jer su nedopustivo netolerantni prema određenim načinima života”, piše.

Konkretno, neupitnu podršku sodomiji i homoseksualizmu smatra preduvjetom za roditeljstvo. “Izuzetno homofobne osobe nisu sposobne odgajati djecu”, ustvrdio je Kianpour, tvrdeći da rasiste, seksiste i druge koji su “netolerantni” treba ukloniti kao roditelje kroz testiranje gledišta i “roditeljsko licenciranje”.

Ironično, Kianpourove riječi dokazuju da je on fanatik koji je objektivno netolerantan prema kršćanima, muslimanima, ortodoksnim Židovima i milijardama ljudi diljem svijeta koji ne dijele njegove rubne poglede na homoseksualnost. Također je netolerantan prema ljudima koji bi mogli biti povezani s neimenovanim “organizacijama koje bi nam dale razloga da vjerujemo da su neprihvatljivo netolerantni,” i stoga ne mogu biti roditelji.

Kako bi odredili hoće li roditeljima biti dopušteno odgajati vlastitu djecu, Kianpour tvrdi da bi državni službenici trebali razviti “standarde” za “roditeljsku kompetenciju”. Vlada bi zatim procijenila ispunjavaju li određeni pojedinci te standarde i spriječila one koji ne ispunjavaju te standarde da odgajaju djecu.

Razbijajući Kyanpurove totalitarne fantazije, vođa obitelji Kimberly Ells ističe implikacije i opasnost ove vrste eskalirajućeg ekstremizma. “Ako se uzmu ozbiljno, Kianpurove ideje mogle bi seizmički poremetiti funkcioniranje obitelji, a time i funkcioniranje svijeta”, napisao je Ells, autor knjige Nepobjediva obitelj.

Nažalost, iako to normalnim ljudima može zvučati nespretno, svijet kakav predstavlja Kianpour bliži je ostvarenju nego što većina želi priznati. “Nismo svjetlosnim godinama daleko od toga da se ovako nešto usvoji”, objašnjava ona, ukazujući na nedavne zakone u liberalnim državama. “Zapravo, moćnu verziju ove sheme već pokreće transrodni aktivizam.”

Kianpour, koji izgleda kao da je cijeli svoj odrasli život proveo rugajući se dolarima poreznih obveznika u potrazi za diplomama institucija koje financira vlada, ima odvratna stajališta koja su svakako rubna. Međutim, kako sugerira Ells, budući “doktor znanosti” (barem bi to želio biti) dio je šireg pokreta unutar akademske zajednice za delegitimizaciju roditeljskih prava i konačno uništenje obitelji.

Slične argumente iznose i drugi istaknuti totalitaristi u akademskoj zajednici. Profesor prava James Dwyer s College of William and Mary, na primjer, tvrdi da “ukida” roditeljska prava dok se zalaže za to da država preuzme punu kontrolu. “Razlog zašto postoji odnos roditelj-dijete je taj što država daje ljudima zakonsko roditeljstvo kroz svoje zakone o očinstvu i majčinstvu”, tvrdi Dwyer.

Pritisak da se roditelji zadrže van dolazi i dok se sve više “akademika” financiranih porezima zalaže za “pravo” djece da imaju seks s odraslima. Kao što je Newmanovo izvješće dokumentiralo 2020., ovo odvratno stajalište koje favorizira legalizaciju silovanja djece otvoreno je stavljeno u “istraživanja” i radove sve većeg broja pro-akademika. Seže desetljećima unatrag.

Ali ne griješite: ove poremećene osobe mogu biti iznimno opasne. Zapravo, kroz ljudsku povijest ljudi koji pokušavaju odvojiti djecu od roditelja uvijek su imali zle namjere. Bilo da su motivirani perverzijom poput Alfreda Kinseyja ili totalitarnim impulsima poput Hitlera i Staljina, ovi potencijalni tirani predstavljaju smrtnu opasnost za djecu, obitelji i samu civilizaciju.

Kianpour nije odgovorio na pitanja poslana e-poštom i društvenim mrežama: “Imate li djece? Jeste li imali loše roditelje i loše djetinjstvo? Možete li dati procjenu koliko je novca poreznih obveznika potrošeno za potporu vaših akademskih aktivnosti? Kako odgovarate na optužbe da su zlikovci (perverznjaci, totalitaristi i sl.) tipično oni koji žele maknuti djecu iz zaštite roditelja?”

Kianpurovo bezumno lupetanje snažan je dokaz da je vrijeme da se iz temelja preispita financiranje poreznih obveznika za grotesknu farsu koja je moderna “akademija”. Bez stalnog protoka novca koji su vlade opljačkale od produktivnih građana, totalitaristi i čudaci koji traže pristup tuđoj djeci morali bi pronaći produktivan način zarađivanja za život. To bi sada pomoglo zaštiti društva i djece.

Ken Hamm, osnivač i izvršni direktor Answers In Genesis, napisao je u svom članku “Who ‘Owns’ the Children?”

Tko “posjeduje” djecu – roditelji ili vlada? Danas mnogi uključeni u zapadne vlade vjeruju da su vlasti vlasnici djece. Mnogi vjeruju da znaju što je najbolje za djecu i misle da bi trebali diktirati što djeca uče — a roditelji samo smetaju ciljevima države. I to nas ne treba čuditi jer kako ćete odgovoriti na pitanje “Tko je vlasnik djece?” ovisi o vašem polazištu i svjetonazoru koji na tom polazištu gradite.

Ako odbacite Boga i njegovu Riječ, onda sve može proći – ne postoji apsolutni standard na kojem možete temeljiti svoje razmišljanje. U tom pogledu djeca su samo biološki strojevi, proizvod milijuna godina evolucije. Oni nisu dani roditeljima – oni su samo “izbor” roditelja.

Ali kada započnemo s Božjom Riječi, učimo da su djeca Božji dar — dan roditeljima. Roditeljima je dao vlast nad djecom i odgovornost za njihovo odgajanje, podučavanje i odgoj. Oni nisu samo “izbori”, niti su odgovornost vlade – djeca su odgovornost roditelja jer je Bog dao djecu njihovim roditeljima da ih odgajaju za Njega.

Vidite, obiteljska zajednica nije evoluirala. Bog je stvorio obitelj kada je stvorio brak (Postanak 1,27 i 2,24) i rekao prvom paru da se plodi i množi (Postanak 1,28). Djecu je povjerio obitelji da ih odgojimo u skladu s načelima koja nam je postavio u svojoj Riječi (npr. Psalam 127,3).