„Živimo u demokraciji. Narod je suveren“ narod svake četiri godine ima priliku pristupiti biračkoj kutiji i poslati svoje predstavnike u parlament, kako bi se oni tamo zalagali za interese većine“.
Ali to nema nikakve veze s današnjom stvarnošću. Živimo pod diktaturom u kojoj glavnu riječ ne vodi narod, već sitna manjina digitalnih i financijskih kompanija.
Iako smijemo pristupiti biračkoj kutiji, tamo možemo glasati samo među takvim kandidatima koji se, ma što nam obećavali prije izbora, nakon izbora moraju podrediti diktatu kartela koji nas sve kontrolira.
Osim toga, pred izbore smo izloženi manipulaciji neviđenih razmjera, jer su najvažniji mediji-prije svega društvene mreže-čvrsto u rukama tog kartela.
U suštini, izbori bi se komotno mogli ukinuti. No, postoji jedan glavni razlog zašto to još nije učinjeno: Predizborne kampanje pružaju izvrsnu priliku za obmanjivanje javnosti o stvarnom odnosu snaga u naše vremenu.
Koliko dobro funkcionira ta obmana pokazuje nekoliko primjera iz skorije prošlosti. 2015. godine ljevičarska stranka Syriza pobijedila je na parlamentarnim izborima u Grčkoj. U predizbornoj kampanji obećala je grčkom narodu da će okončati politiku štednje Europske unije.
Nakon što je izabrana, provela je najoštrije mjere štednje u Grčkoj unutar EU. U Listopadu 2022. godine Giorgia Meloni izabrana je za premijerku Italije. Prije izbora obećala je čvrst kurs protiv eura i Europske unije, kao i drastične mjere protiv migracija.
Otkako je izabrana, o tome više nema govora. Njemački Zeleni su u svojoj predizbornoj kampanji 2021. godine obećali da neće isporučivati oružje u ratne zone.
Od izbijanja rata u Ukrajini ubrajaju se u najvatrenije zagovornike isporuke oružja na najgore ratište našeg doba.
Svi ovi primjeri ne pokazuju samo što treba misliti o aktualnoj politici i njenim predstavnicima. Oni također pokazuju tko trenutno vodi glavnu riječ u svijetu, jer su politika štednje, migracijska, a i ratna politika dio agende kojom digitalno-financijski kompleks pokušava još više pokoriti čovječanstvo i proširiti svoju poziciju moći u svijetu.
Onaj tko ipak vjeruje da bi parlamentarizam ili ono što je od njega ostalo moglo nešto u vezi s tim promijeniti, taj neka se podsjeti rečenice Kurta Tucholskog: „Kada bi izbori mogli nešto promijeniti, bili bi zabranjeni.“
