NASA i njeno famozno „slijetanje na mjesec“

NASA i njeno famozno „slijetanje na mjesec“

Zbog brojnih zahtjeva da pokaže izvorne zapise o slijetanju na Mjesec, NASA je rekla da je izgubila svih 700 kutija arhive.

Tako danas, kada bilo koji pametni telefon ima više računalne snage od svih računala iz 1969. zajedno, NASA tvrdi da se ne možemo vratiti na Mjesec jer smo “izgubili tehnologiju”.

  • Izgubili smo tehnologiju za izradu svemirskih odijela i sva individualna genijalna rješenja od jedinstvene zaštite od zračenja do genijalne kontrole temperature.
  • Izgubili smo superteške rakete-nosače, bez kojih je nemoguće sletjeti na Mjesec.
  • Izgubili smo sposobnost i tehnologiju za njihovu proizvodnju.
  • Izgubili su svo navodno Mjesečevo tlo (gotovo 300 kg!) i sada mole za nekoliko grama uzoraka iz drugih zemalja.

Evidentno, neki su izgubili i sposobnost razmišljanja vjerujući u bajke.

Napomena:

Kad smo o tome postavili pitanja našem prijatelju sa Andromede, koji je radio u postaji na Antarktici, ovo su bili odgovori:

P – Jeli čovjek zapravo stupio na mjesec?  Što je s Van Allenovim pojasom visoke radijacije koji ubija gotovo svako živo biće koje prođe kroz njega?

O – Čovjek je otišao na Mjesec, ne svaki put kada je to bilo najavljeno, pa čak i ljudi koji su rekli da su stvarno otišli nisu. Oni koji su bili najavljeni kao sudionici misija zapravo nikada nisu bili tamo. Volonteri, koji su bili obučeni za to, znali su za rizike, i prihvatili su te samoubilačke misije za dobrobit svojih obitelji. Bili su za slobodnu i spontanu volju i “dobro znanosti”. Svi su umrli nekoliko mjeseci nakon misija od učinka zračenja primljenog odlaskom-povratkom iz njihovih misija. Odijela u kojima su hodali po Mjesecu nisu bili ona koja su pokazivali, tu je bila velika grijalica koju se moralo nositi u kolicima kao onih za kupovinu, a astronaut ih je stalno gurao. Objesili bi glavni sustav grijanja, kako bi pozirali za fotografije, najviše 10 minuta. I Rusi i Amerikanci su bili tamo u nekim prilikama, a posebni kostimi  su korišteni tijekom prolaska kroz polja Van Allenovog pojasa, pomogli su prilično na razini preživljavanja, a svi instrumenti na brodu bili su nakratko isključeni tijekom tih prolaza naprijed-natrag, da se izbjegne uništenje radijacijom. Čak i instrumentne ploče su bile izolirane olovnim pločama, jer ako bi radile tijekom prolaska bi izgorjele. Sve sonde koje ste poslali da istraže Sunčev sustav i Mjesečevu površinu prolaze kroz energetski pojas potpuno isključene, kako bi se izbjeglo preopterećenje i trajno onesposobljenje. Aktiviraju se samo kada su već na sigurnoj udaljenosti. Sijećate se pokušaja vaših znanstvenika, da zaustave ili neutraliziraju Van Allenov pojas s velikom atomskom eksplozijom, koji se samo pogoršao, jer je apsorbirao energiju i postao aktivniji nego što je bio prije. Nemoguće je uništiti to polje, jer će ga karakteristike vašeg magnetskog polja održavati aktivnim, sve dok se jezgra vaše planete ne promijeni u skladu s tim. Ova energetska polja ne utjeću na naše brodove, jer naše polje sile potpuno izolira brod od bilo kakvog utjecaja iz vanjskog okruženja.

P – U misijama poslanim na Mjesec, već ste rekli da nijedna od najavljenih astronauta nije bio tamo, ali zašto su uzorci stijena za koje se tvrdilo da su “Mjesečeve stijene” donesene do razdoblja Apolla 17, se svi pokazali lažnim! Nisu li oni koji su bili tamo skupili prave uzorke da ih donesu?

O – Možda je nekome nepristojno to reći, ali istina je da su misije koje su zapravo išle na Mjesec postavljale instrumente, reflektore, radile analize stijena i podloge, kao i slale rezultate analiza i radio fotografije baza i pronađenih predmeta. Ali sva tijela onih koji su dobrovoljno otišli u te misije, ostala su na površini Mjeseca do danas. Te su misije bile samo jednosmjerne, nisu imale mogućnost polijetanja, a još manje povratka. Jedina misija koja je razvijena s nekom tehnologijom koja je omogućila povratak astronauta i nekog tereta bila je misija koju ste nazvali Apollo 20.

P – Na našem Mjesecu zapravo imamo veliki matični brod koji su snimile naše sonde i ruševine gradova drevnih civilizacija. Jeli to priča ili ne? 



O – Davno, davno bila su naselja na Mjesecu raznih rasa. Zemlja ima raznolikost života koju ima nekoliko tisuća planeta u svemiru, zbog velike količine vode. Malo je planeta u temperaturnoj zoni koja je izvediva s velikom količinom slobodne vode u prirodi. Nekoliko rasa borilo se za kontrolu nad Zemljom, a u ta davna vremena nije postojala Galaktička Zajednica koja bi nametala pravila. Ova regionalna Galaktička Zajednica postoji samo 11 tisuća godina; ovo je vrlo kratko vremensko razdoblje u smislu svemira. Borbe za kontrolu nad planetama događale su se i prije. Mjesec je bio poprište nekoliko bitaka, a na njegovoj površini stradalo je mnogo velikih transportnih brodova i malih napadačkih brodova, kao i objekata koji su ostali u ruševinama na njegovoj površini. Na Mjesecu se nalaze i ogromni podzemni objekti, neki napušteni, ali još uvijek u vrlo dobrom stanju, a drugi u punom pogonu. Ovo je dio povijesti Mjeseca. Ali s vremenom ćete sve znati jer će Mjesec biti tu mnogo tisućljeća.

P – Koja je rasa bila vanzemaljsko biće koje je sa Mjeseca uzeo Apollo 20, a koju su nazvali “Mona Lisa”.


O – Brodove istraživane na vašem mjesecu u to vrijeme, bio je veliki brod sa Plejada, vrlo star, a sa jednim od njegovih malih brodova potpore je uklonjeno tijelo pilota. Očigledno po odjeći i kosi, pripadala je drevnoj kulturi bliskih prijatelja rase Atonian sa Andromede. Bila je dio posade broda sa Plejada. Ta dva društva tada su puno surađivala. To je bila drevna rasa humanoida iz Andromede prije milijun i pol godina, sada podijeljena na desetke drugih naprednih rasa humanoida etnički iste vrste kao i vi. Bila je to rasa koja je kasnije započela drevnu civilizaciju Saxas na vašoj planeti.

P – Kako je američka vlada uspjela baciti nuklearnu bojevu glavu na mjesečevu bazu, a da je rudarske kolonije nisu unaprijed otkrile?

–  Lansirali su projektil koji nitko nije očekivao, jer mirne rase baveći se vlastitim životima, nisu mogli očekivati takvu vrstu napada, potpuno bez svrhe , koristeći nuklearnu bojevu glavu za nesretne “znanstvene eksperimente” vaše vojske. Nakon te činjenice, Mjesec je proglašen zabranjenom teritorijem za bilo kakav doživljaj, kakav je danas i vaš Antarktik. Ista službena pravila za antarktički kontinent usvojena su i za Mjesec, bez iznimke.

– Vaš mjesec ima ogromne baze ispod površine. Kada je vaša vlada eksplodirala nuklearni projektil na površini Mjeseca, izazvala je velika razaranja u bazi Camelopardalis-a. Mjesec ima tunele koji spajaju jednu stranu s drugom prolazeći kroz jezgru, a tri rudarske baze Camelopardalis-a međusobno su povezane tim tunelima. Ponavljam još jednom, vaš mjesec nije šupalj.
Stanley Kubrick lažirao je slijetanje na Mjesec, a evo i video dokaza iz njegove arhive.

Stanley Kubrick lažirao je slijetanje na Mjesec, a evo i video dokaza iz njegove arhive

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp