Najviše nedužnih žrtava je stradalo zbog unaprijed planiranog povećanja sigurnosti.
Kad god vlasti žele dignuti nivo sigurnosti i time ukinuti dio ljudskih prava, osmisle neku izvanrednu situaciju kao savršen izgovor za uvođenje ‘sigurnosnih’ mjera. Naime kako se dogodio napad 11. rujna, tako su odmah nakon toga povećane ‘mjere’ sigurnosti na aerodromima diljem svijeta.
U avionu je uvedeno da se piloti zaključaju u kokpit kako “teroristi” ne bi mogli ući u kokpit. Upravo ta mjera omogućila je tada kopilotu Andreasu Lubitzu da se sam zaključa u kokpit i odvede 150 ljudi u smrt padom aviona. Dogodilo se mnogo terorističkih napada do danas.
Većinom u zapadnoj Europi, ali sam dojma da su svi ti napadi financirani od nekoga u sjeni, da kasnije zbog “naše” sigurnosti lakše provedu svoj plan. A kad se narod počne pitati kako je do toga došlo, tada je već prekasno. U Zagrebu je ZG Holding postavio na semafore i rasvjetne stupove kamere koje bi trebale snimiti i kazniti prekršitelje koji nepropisno parkiraju.
Osim toga dali su policiji mogućnost pregleda ako se dogodi prometna nesreća pa da znaju tko je kriv. Onda se gradonačelnik sjetio da te kamere iskoristi da kazni one koji bacaju otpad u krive kontejnere.
Naravno, to je palo na sudu, jer u uredbi nije pisalo da se kamere mogu koristiti za bacanje otpada. To ne znači da naš vrli gradonačelnik neće napraviti novu uredbu da proširi ovlasti kamera.
Za vrijeme pandemije korone, zbog neznanja građana, zbog “straha” od smrti, građani su slijepo slušali naredbe stožera. Ukinuto je slobodno kretanje, ukinuto je slobodno izražavanje zbog tobože lažnih vijesti koje su kasnije postale istina.
Osobno ljudsko pravo na privatnost tj. da li se netko cijepio ili nije, ukinuto je zbog bojazni od širenja zaraze. Time su svi oni koji se nisu cijepili bili u doslovnom smislu izvrgnuti javnom linču, proglašavani “bioteroristima”..itd.
Svi vlastodršci svijeta stalno govore kako sve što čine, čine u interesu građana, kako žele zaštititi svoje građane, a zapravo rade apsolutno sve da ih porobe. Vladajući gledaju samo svoje vlastite interese. Amerika prednjači u tome, a i najokrutniji su. Oni kažu – neka zemlja je zla (ako ta zemlja nema nuklearnu raketu) i onda insceniraju nešto da bi pokrenuli svoju vojsku (invaziju) da zaštite svoje građane tisućama kilometara udaljene od bliske ugroze. To što na kraju ispadne da se sve odvija za neke druge materijalne interese koji nemaju veze sa zaštitom stanovništva, to je neka druga tema.
U zadnje vrijeme u slučaju Coca-Cole vlastima nije sporno što se građani truju pićima, njima je sporno što se obavijesti o mogućim trovanjima šire brzinom munje po Whatsapp grupama i na društvenim mrežama.
Dakle građani puno prije reagiraju i upozoravaju ostale građane za razliku od Vlade RH i mjerodavnih institucija koje mi plaćamo. I onda u priopćenjima za javnost niti jednom riječju ne navode marku pića koje bi moglo biti pogubno za građane. Mi građani možemo ih kazniti, a i osvetiti se na vrlo jednostavan način, ne kupovati više ništa od kompanije Coca-Cola.
Naravno da je to nemoguće, jer među nama još uvijek ima licemjera i snobova. S druge strane u Hrvatskoj su privedeni dvojica maloljetnika, jer su se preko interneta učlanili u grupe iz domene Dark-weba.
Tu su vlasti promptno reagirale, jer je to navodno ugroza za vlast, za razliku od opće ugroze za građanstvo gdje se upravo građani međusobno upozoravaju. Vlasti se uporno trude i govore nam za buduću digitalizaciju da je to odlično, ukorak s vremenom. Govore samo pozitivne stvari.
U praksi je to kod nas mnogo lošije. Da biste digli izvadak iz zemljišnoknjižnog registra treba vam hrpa papira. Kada predate kaznenu prijavu, dobit ćete pečat da je zaprimljeno, kada dižete kredit u banci ili tražite dozvoljeni minus dobit ćete hrpu papira koje morate ovjeriti kod javnog bilježnika.
I u većini tih situacija dogodi se ono, svima nam dobro poznato – FT1P (Fali ti 1 papir). Prava digitalizacija i sigurnosne mjere događaju se na zatvorenim sastancima. Njihovo umrežavanje i dijeljenje podataka građana nama se prezentira kao super budućnost koja će nam olakšati život.
Prava istina je da je to umrežavanje gubitak naših sloboda, privatnosti pa i sigurnosti. Zdravo-seljački – vlast je pedofil, a građani su djeca. Oni nas mame dobrim stvarima digitalizacije kao slatkišima da uđemo u kombi. Kad smo u kombiju – onda se vidi svo zlo što se sprema i povratka više nema.