Justin Trudeau kao političar u najboljim godinama, savršeni je maneken koji svojim primjerom uz osmijeh pokazuje svojim građanima kako je predaja u ruke doktorima sasvim normalna i prirodna stvar. Istina je da ima divnih i više nego ljubaznih doktora punih empatije i želje da pomognu svojim pacijentima, ali i onih koji nemaju baš previše smisla za posao koji rade i čija komunikacija s pacijentima nije na nekoj visokoj razini.
Neki od njih ponašaju se, nažalost, kao da su pacijenti manje vrijedna bića pa čak ne znaju niti odgovoriti na email-ove svojih pacijenata zabrinutih za svoje zdravlje, jer, hej, zar zaboravljamo koliko oni posla imaju i koliko pacijenata im se svakodnevno javlja. Kako se samo usuđujemo ometati ih našim upitima za naše zdravlje? Krivnja je opet naša, a ne njihova, jer kako se samo usuđujemo pomisliti da bi naš doktor brinuo o nama. Mi smo njima ionako samo broj. Čast vrijednim i divnim iznimkama.
Našim medicinskim školama i fakultetima, kao i diljem svijeta, hitno je potrebna edukacija na području komunikacije s pacijentima kako bi se postigao individualan pristup svakom pacijentu.
No, bez obzira na to kakvih sve doktora ima i kakvih sve farmaceutskih proizvoda ima – koji liječe posljedice, a ne mare za uzroke neke bolesti te koji nam često svojim nuspojavama nanose više štete nego što nam donose koristi, na nama je da im bespogovorno vjerujemo, misle vladajuće strukture.
Oni nam svojim primjerom žele pokazati kako se trebamo i mi ponašati. Upravo zbog toga su mnogi političari podlegli trendu snimanja primanja svake nove doze cjepiva i dijeljenjea tih snimki po društvenim mrežama, kako bi uvjerili građane da učine to isto.
A, kako bolje pokazati građanima svoju bezrezervnu vjeru u suvremenu medicinu, nego svojim vlastitim primjerom, misli Justin Trudeau. Pomno se snima njegova interakcija s doktoricom kojoj se predaje u ruke s punim povjerenjem dok mu ona dezinficira nadlaktice. Justin opušteno sjedi na stolcu podignutih rukava svoje majice s vrlo znakovitim natpisom pokazujući time svoje povjerenje ne samo u suvremenu medicinu, već i u farmaciju kao takvu. Indoktrinacija na djelu, što drugo reći?
Ima ljudi koji bespogovorno vjeruju u suvremenu medicinu, kao što ima ljudi koji u nju niti najmanje ne vjeruju, već više naginju tradicionalnoj, alternativnoj medicini i prirodnim lijekovima te metodama samoizlječenja. Ima ljudi koji vjeruju farmaceutskoj industriji, kao i onih koji joj niti najmanje ne vjeruju. I jedni i drugi imaju pravo vjerovati u što god žele, zar ne?
I, što sad? Možemo li birati način na koji ćemo tretirati svoje tijelo i liječiti se ili će nam isti biti nametnut od strane sustava i vladajućih struktura? A, sve što nam je nametnuto nije i ne može biti dobro, jer to u prijevodu znači diktaturu i oduzimanje nama kao građanima diljem svijeta pravo na izbor. Pitanje koje nam se ovdje nameće je sljedeće – Imamo li pravo na izbor i hoćemo li ga imati u budućnosti ili će nam pravila ponašanja biti diktirana, dok će se od nas očekivati bespogovorna poslušnost i dizanje rukava naših majica pri svakom novom naletu nekog virusa?
